Citiraj k2007 prvotno napisa

katastrofa.....a inače mi nema goreg od obavljanja nužde na nekom 'nepoznatom' mjestu.......
Mogu ja, možda i malo OT? Inače sam užasno, najviše što možete zamisliti, pa još duplo od toga, sramežljiva. Čak niti kod muškog ginekologa ne idem nikad.
ALI... kad si trudna i kad ti je bebica na prvom mjestu, nema te stvari koju ne bi za nju napravila.
Dakle, preživjela sam klizmu, za koju sam i ja ovdje prije poroda, čitala da je najgora moguća stvar, koju su neke žene doživjele tako, a neke i ne. Meni osobno to nije bilo ništa strašno. Isto kao i ti k2007, nisam u mogućnosti obaviti nuždu nigdje osim kod sebe doma. Tamo, to nije bio nikakav problem. Svi znaju kako ide procedura, što se događa s trudnicama prije poroda i nitko zapavo o tome, kad jednom sve krene ne razmišlja. Uostalom i da ne primiš klizmu, tijelo se prije poroda samo čisti, isto tako bi morala ići na WC.
Brijanje - pokušala sam doma to napraviti, ali nije išlo i potpuno sam opušteno odlučila da će to napraviti oni tamo. Isto nije bilo ništa strašno, možda samo taj osjećaj da ti dolje rade ne znam što, a to je toliko mala površina i vrlo je brzo gotovo.
Onda pregledi svih mogućih i nemogućih prisutnih doktora i to muških većinom, još uz to u prisutnosti MM-a :shock: . Pa sad da mi to netko kaže da napravim, ne bih ni ludilu. Tek kad slijedeći put budem trudna.
Zaključak: Postoje intervencije koje je moguće izbjeći. Međutim ako se one i dogode, nije to smak svijeta, na njih treba biti spreman i znati kako se one obavljaju, odosno odlučiti da li ih želiš ili ne? Na kraju, kad vidiš svoje maleno djetešce nakon što rodiš, sve zaboravljaš i više ništa ne postoji, samo mama i njena beba. I ništa više nije važno.