Nije curica, ON je dečko!
Ni sama ne znam koliko puta sam to izgovorila, i još toliko puta prešutjela i ostavila ljude u uvjerenju da je cura.
Prvi puta već u rodilištu, skoro svaka sestra koja ga je pogledala je rekla " to je curica jel¨da?"
i tako stalno....dobro, ima malo dužu kosicu, ali i sada kada je ubundan i ima kapu na glavi je isto. Ima slatko ličeko.
A uvijek je obučen kao dečko, baš zato sam izbjegavala unisex robicu.
nedavno smo bili u parku kad je došla neka mama sa dečkićem.
I kaže ona "Toni, vidi kako lijepa curica!"
...prvi put ju vidim u životu (a mislim si vjerovatno i zadnji) i nije mi se dalo komentirat pa nisam ništa rekla.
Kad krene ona dalje
"Toni hoćeš dati curici pusu?"
i mali naravno dođe i da marku pusu... ja opet ništa.
A ona opet "baš ti se sviđa curica jel da? možda ti bude cura kad narasteš!" :shock:
tad sam ipak rekla "prije nego ih oženita da vam kažem da je on dečko, zove se Marko!"
i onda se ona jadna počela ispričavat, a ja ne znam kome neugodnije, njoj ili meni što nisam odmah na početku rekla.
Zapravo mi to uopće nikada nije smetalo, znala sam da je sladak i većinom bi samo rekla "nije cura, samo je lijap kao curica"
ali sada Marko razlikuje curice i dečke, tete i čike, pa se pitam kako bi to moglo utjecati na njega?
I kada bi moglo prestati to zbunjivanje, kad mu naraste brada?
Kakva su vaša iskustva?