nisam znala kako da stavim naslov ali vec su me pocele nervirati "simpaticne primjedbe okoline". npr. u tramvaju je pritiskala onaj gumbic za otvaranje vrata. i sad ja joj normalno objasnim zasto se bas netreba pritiskati stalno i dijete bi normalno poslusalo i onda neki gdin dometne onako sa smjeskom na licu, nemoj dirat dobit ces po turu.
onda neka zena u tramvaju, uz to sto ju nudi nekim glupim bombonima (ok njih sam pristojno odbila) rasprede neku pricu o zlocestoj vjestici jer njezina mala nije htjela ici u vrtic, onda kad ju susjed nesto pita, dijete jednostavno nece odgovoriti (sto je skroz ok pa zasto bi odgovarala na svakojaka pitanja) kaze pa kaj ti nemas jezik. zapravo najradje bi svakom skresala da mi pusti dijete na miru (sve te primjedbe su izrecene dobronamjerno) ali nekako bas nemogu ulazit u konflikte sa vecinom oko sebe. sto je veca, ovo je sve cesce. ne znam zasto ljudi misle da je u redu s djecom razgovarati na taj nacin.
dobro je da ona ipak ne razumije bas do kraja sta oni zele reci jer se ne susrece sa takvim nacinom komunikacije ali sta kad bude veca i kad ce tocno razumijeti kako joj se obraca. bas me to smeta.