 |
|||
pa ajde sa malim odmakom čitaj većinu tema na ovom forumu, pa možda i skužiš...Originally Posted by BusyBee
možda to ne radite vi koje o tim temama počnete pisati, ali ostavljate dojam isključivosti što kd žena koje vam bezuvjetno vjeruju izaziva osjećaj da sa njihovim djetetom/trudnoćom/itd. nekaj nije u redu.
Ok, ja stvarno ne kuzimKako se moze time sto se spominje odredjena literatura izazvati osjecaj da s djetetom/trudnocom/itd nesto nije u redu? Ne provociram, nego stvarno izgleda ne kuzim sto si htjela reci
Ni ja ne kužim.Ja ne pričam o knjigama,nego o zdravom razumu a toga fali najviše.
Ne treba mi knjiga da znam da udaranje nije dobra meoda odgoja.
Zašto se pse ne smije udarati kod dresure?Ili,ne znam zatvorenike po zatvorima,oni su stvarno zgriješili?
A udariti dijete bi trebalo biti nešto drugo!???To mi ne može biti jasno uza sve argumente onih koji su za spanking,sve knjige i ne znam što još.
Jednostavno mi zdrav razum i srce govori nešto drugo-lijepa riječ i željezna vrata otvara.Do srca se može samo srcem.
to ti je ko kad ja napišem.....
Ne treba mi knjiga da znam da ponekad treba dati klincu pec po guzi i turu da nešto shvati i znam da je to dobra metoda odgoja.
Dakle meni moj zdravi razum to govori.........tak da mi nije jasno na koga zapravo ovdje pokušavaš apelirati
moj post je bio ironican s razlogom, on je bio odgovor na jedan drugi ironican post s kojim se ja takoder NE slazem i ne smatram da tako odgajam svoju djecu. ja takoder tezim sredini. no, ti i ja se ne slazemo gdje sredina jest. po tebi je sredina malo vise na lijevo, po meni malo vise na desno, ali tu smo negdje. niti ja svoju djecu batinam, niti ti svoju pretvaras u delikvente. tebi je normalno nesto sto je meni malo pre-razmazeno, meni je po guzi ok dok je to tebi preostro.... radimo kako mislimo da ce im biti najbolje. po svojoj savjesti i u skladu sa vlastitim iskustvom.
uspjela sam isčitati ovu trakavicu od topica... i iskreno, muka mi od svega toga...
F je još mali, ali je tvrdoglav, kad nešto neće, neće... a kad zapili za nešto, pili...
i tisuću puta mi je bilo teško, ali nikad, ma nikad nisam povisila ton na njega, a kamoli mu dala po guzi ili prstićima...
nadam se da nikad ni neću...
ja sam kao klinka dobila i po guzi i po prstićima, a i čitanje bukvice... moji su mislili da je to bio najbolji način odgoja... i ne, nisam agresivna, niti imam traume, niti sam razmažena, i obožavam svoje starce...
ali ne želim tako sa F...
istovremeno znam dvije familije - jedna ima sistem kao i moji starci, a druga - ni podignuti glas, ni po guzi/prstićima, a djeca i jednih i drugih razmažena i neodgojena...
svi vi koji mislite da je ponekad po guzi/prstićima dobro, ja vas ne shvaćam... ali to su ipak vaša djeca, pa ...
U stvari si vjerojatno htjela reci:
Jer ne vidim kako ti moj odgoj djeteta moze biti pre-razmazen ako mi dijete nije razmazenotebi je normalno nesto sto je meni malo pre-mekano, meni je po guzi ok dok je to tebi preostro....
ma ok ok, htjela sam reci ono sto po meni vodi razmazenosti... a u sadasnjosti je pre-mekano, slazem se... makar me ta rijec asocira na stolicu, a ne odgojU stvari si vjerojatno htjela reci:
Jer ne vidim kako ti moj odgoj djeteta moze biti pre-razmazen ako mi dijete nije razmazenotebi je normalno nesto sto je meni malo pre-mekano, meni je po guzi ok dok je to tebi preostro....
A jel bi ti tvoj zdravi razum govorio i da je u redu de i tebe žena lupi po guzi i prstima kad ju ne slušaš i radiš po svome ili ti nju,svejedno.Zašto je to u redu samo kod djece,a ne i kod odraslih?Mislim,ako je to dobra metoda zašto recimo policija kad zaustavi nekoga u prometnom prekršaju ne bi tako opominjala?Skroz bi to bilo zgodno,možda bi bilo manje prekršaja?Ili tu baš nismo tako razumni kad se radi o nama i našim prstićima i guzi?
to ti je ko kad ja napišem.....
Ne treba mi knjiga da znam da ponekad treba dati klincu pec po guzi i turu da nešto shvati i znam da je to dobra metoda odgoja.
Dakle meni moj zdravi razum to govori.........tak da mi nije jasno na koga zapravo ovdje pokušavaš apelirati
oprosti ali meni su te usporedbe totalno famozne. pa zato onda djetetu ne opalis novcanu kaznu kad pretrci cestu na crvenom ili kad razbije neciji prozor? ili ga u zatvor na koji dan. isti razlog zasto odrasle neces ici tuci po guzi. jer bi odraslom to bilo smijesno, a dijete ne zna za vrijednost novca sa 3 godine. opet se usporeduju kruske i jabuke, ne znam dokle...A jel bi ti tvoj zdravi razum govorio i da je u redu de i tebe žena lupi po guzi i prstima kad ju ne slušaš i radiš po svome ili ti nju,svejedno.Zašto je to u redu samo kod djece,a ne i kod odraslih?Mislim,ako je to dobra metoda zašto recimo policija kad zaustavi nekoga u prometnom prekršaju ne bi tako opominjala?Skroz bi to bilo zgodno,možda bi bilo manje prekršaja?Ili tu baš nismo tako razumni kad se radi o nama i našim prstićima i guzi?
to ti je ko kad ja napišem.....
Ne treba mi knjiga da znam da ponekad treba dati klincu pec po guzi i turu da nešto shvati i znam da je to dobra metoda odgoja.
Dakle meni moj zdravi razum to govori.........tak da mi nije jasno na koga zapravo ovdje pokušavaš apelirati
Ako malo razmisliš, sjetit ćeš se da su fizičke kazne odraslima ne tako davna prošlost. U nekim zemljama su sadašnjost i ne bih rekla da to sve skupa doživljavaju kao smiješno.
Istina.Meni je djed pričao kako su u Kraljevini Jugoslaviji zbog toga što nije htio dati svog jedinog vola vojsci kralja Aleksandra osudili mog pradjeda na 25 batina(batinjanje seljaka bilo je vrlo često i donosilo se kao regularna sudska presuda)
Batinanje se izvršavalo ili u zatvoru a ako je bio predaleko(kao u slučaju mog pradjeda)u središtu sela.
Taj se događaj zbio ¸1929.godine.Pradjed je bio pošten i ugledan čovjek međutim od poniženja se nije oporavio cijeli život.
Možda bi nekog drugog to manje zaboljelo,njemu je to bilo prestrašno.
Poanta:nismo svi isti.Netko se na batine počeše i ide dalje ne razbijajući glavu pretjerano o tome,a nekome ostanu psihičke posljedice za cijeli život(prisjećanje na osjećaj poniženja)
Ja sa svojom djecom ne riskiram;batine jednostavno nisu rješenje i tko god tvrdi da jesu jednostavno nema i ne zna odgovor na pitanje kako najbolje odgoijiti dijete.I točka.
tocka po tvojem misljenju. a ja ne zelim riskirati niti da je mojem djetetu izrazito trebao odgoj cvrste ruke, a ja sam zakazala. slazem se da nismo svi isti... no djeci i dalje ne dajemo novcane kazne, znaci i dalje ostavljamo RODITELJIMA da ih odgajaju.
Gle Hana_Sara ja s tobom ne mislim polemizirati iako sam pobornica konstruktivnih rasprava iz kojih svi možemo naučiti;no ne mogu ne primjetiti da se oštro uhvatiš svakoga tko se izjasni protiv batina.
Svatko neka radi po svojoj savjesti.
Po meni dileme nema.Ne sviđa mi se osjećaj kada udarim svoje dijete.
To sam učinila samo jednom:Josip me toliko izritirao jednim svojim postupkom da sam ga lagano pecnula po licu.
Kako me tada pogledao neću zaboraviti dok sam živa.
Proplakala sam cijelu noć.
Ujutro sam sama sebi obećala:ja mogu bolje od toga.
Ono što udarac ne može,može razgovor i roditeljska ljubav.
Ali ono što je sigurno jest činjenica da nismo svi podjednako u tome uspješni.I nemamo svi problema sa savješću,čini mi se.
batine su nasilje.
čovjek ga moze izabrati, što ustalom stotine tisuća ljudi svakodnevno čini.
prema djeci, prema drugima, prema sebi
možete to zamatati u raznorazne "metode", odgoje, religiozne knjige i prakse ili što već.
ali batine su i dalje nasilje. nasilje rađa nasilje.
ja biram nenasilje.
gdje ima želje, ima i načina.
ne postoji nista dobroga kod djece, što se dobije batinama, a ne bi se moglo dobiti drugim načinom.
moja želja je nenasilje. pa uvijek nađem načina.
I ja sam mislila pitat Hanu Saru kaj ona misli da je kad udariš nekoga to njemu smiješno-to prvi put čujem?Mislim da se odrasli ne kažnjavaju batinama jer je to ponižavajuće i brutalno,a ne da se fizičko kažnjavanje ukinulo jer je ljudima postalo presmiješno!?
Da, i ja sam se jednom izderala ma Grgu jer sam ja bila nervozna (jer nije htio zaspat a ja sam imala toliko toga za napravit,a on bi baš dirao zemlju u cvijeću...) i kad me je tada pogledao sa nevjericom i tugom u očima i krenuo plakat uzela sam ga i izljubila i sama sebi rekla da mi se tako nešto više ne smije dogodit.
Kad tučemo djecu ustvari iz sebe izbacujemo frustracije i nervozu zbog toga jer im jedno te isto moramo govoriti sto puta.
Ah, brzina. I mene i brata je mama znala jako istući, ali oboje imamo povjerenja u nju i imamo predivan odnos, za razliku od tate koji nas nikad nije udario. Nismo nasilnici. Ovakvu glupost još nisam čula
To je OK, anima, ali glupo mi je pitati te (a, evo, činim to) misliš li da biste bili samosvjesniji i cjelovitiji, pa samim tim bi li poostojale drugačije nijanse koje bi vas krasile (općenito) da niste bili tučeni kao volovi u kupusu? Ne radi se tu o poštivanju i ljubavi prema roditeljima. I ja volim svoju mamu, mada me tukla.
Meni je to Maja predivno rekla za svoju Nolu (prenosim bit): ona se mora njegovati upravo takva kakva jest, bilo bi svetogrđe sputavati ju.
Pitam se, koje bi razlike ta (nepostojeća) visoka samosvijest donijela mojoj osobi? Vjerujem da bih imala otvorenije opcije i pozitivnije stavove.
Zanemarite... samo razmišljam na glas.
Vidim da sam ovaj razgovor doživjela malo drugačije nego što zapravo jest. Prvo, isprika svima koji su kao klinci dobijali po guzi i po prstićima, pa sada nisu nasilnici i vole svoje roditelje - zapravo, kod mene su te nježnije varijante bile uvertira i zato se bitno razlikujemo. Netko će možda baš zbog ovoga zaključiti kako je po guzi i prstićima onda u redu jer evo svi su živi, zdravi i normalni. Netko će i dalje misliti kako ni to nije u redu (ja - na primjer). Svejedno, kako bilo, ne trebaju mi knjige da bih u svom srcu znala što je dobro a što nije (iako ih volim pročitati kad imam vremena). Uvijek razmislim kako bi meni bilo da mi netko priljepi laganu pljusku, pecne me po prstima ili slične "odgojne metode". I ne radim to. Mama me nije nikada udarila. Sve što mi je u životu rekla - izuzetno cijenim. Druga strana nije imala moje povjerenje, niti sam shvaćala zbog čega udarci. Oni su višak. Jer usmjeravaju pažnju na sasvim krivu stranu. Treba se pozabaviti problemom. No, to je zapravo puno teže pa se mnogima ne da.
Isključujem se s ove rasprave, jer kao što reče Magriz, malo mi je muka od svega toga.
AdioMare ne mislim da bi bili drugačiji, nije mi to bar na svjesnoj razini ostavilo neke posljedice. Ali ne mogu reći da joj to ne zamjeram, zamjeram, onako duboko u srcu. Ne volim ju i ne poštujem ju zbog toga manje. Osim toga je bila divan roditelj i napravila je od nas dobre ljude. Ne podržavam batine ali smatram da su ponekad možda i nužne da se odgoji dobro dijete.
Zbog silne ljubavi koju osjećam prema svojoj Nii ne mogu zamisliti da je udarim, a i zbog toga što to ipak zamjeram svojoj majci ja ću pokušati biti još bolja
Ja definitivno mislim da roditelji fizički kažnjavaju djecu samo zato što to mogu. I mislim da je to uvijek ponižavajuće i razočaravajuće, pa i ako ne boli.
I ja sam udarila svoje starije dijete. Ima od toga i preko tri godine, ali mi je jos muka kad se sjetim. A on to itekako pamti, iako imamo odličan odnos.
On je jako intenzivno dijete, sto znači da se u svoje doba itekako bacao po podu, vrištao u javnosti i tjerao svoje. Dobar odgoj je izdržat i ne popustit, u mirna doba se dogovarat. Udarac ne uči nicemu, samo dresira.
Udarila sam ga svjesno, u momentu kad je on izgubio kontrolu i nije me prestajao tući. Pomislila sam - ništa ne pali, da mu ipak vratim pa da možda vidi kako je to? Taj moj postupak je njegovo "raspoloženje" dignuo na desetu potenciju. Teška greška s moje strane i on je ne zaboravlja, iako mi je oprostio - kad smo se smirili, razgovarali smo o svemu i ja sam objasnila svoje motive i rekla da sam bila u krivu. O tome da NITKO ne smije NIKOGA tući pričali smo i tad i u vise navrata prije i poslije.
I mada se puno ljudi vjerojatno zgraža na situaciju da dijete tuče svog roditelja, ja smatram da to nije u svakoj dobi za zgražanje, ali uvijek zahtjeva reakciju - nenasilnu.
Napominjem da je u vrtiću bio dijete s puno prijatelja i da su tete uvijek isticale kako sve sukobe rješava verbalno u smislu da pregovara, uvjerava, traži rješenje (u sredini gdje je nekoliko djece bilo relativno agresivno). Sad je prvaš - komentari učiteljice su da je izuzetno pristojan i dobro odgojen. Na početku školske godine bilo je puno problema s agresivnošću nekolicine učenika - zapanjilo me kako je zrelo o tome rezonirao i držao se podalje, iako je jedan od tih njegov dugogodišnji prijatelj iz vrtića.
Naravno i da su situacije u kojima svoju ljutnju prema nama iskazuje agresijom davna prošlost. Ali da je naš odgovor bio nasilan, uzevši u obzir njegov temperament, neprestano traženje pravde za sebe i borbu za vlastita prava, mogu s priličnom sigurnošću reći da bi mu to poslužilo kao potvrda da je tući se sasvim ok.
logika je: ako ti udaris nekog, moze se jako lako desiti da ti se vrati. stoga prije nego sto podignes ruku na bilo koga, dobro razmisli o posljedicama.[/quote]
Ali čini mi se da je onda logika i ovo: ako procijeniš da ti se neće vratiti, onda ipak možeš udariti!
Po mom svjetonazoru, vazno je djecu učiti nenasilju kao pogledu na zivot, a ne kao o nečemu sto ne radimo da ne da ne bismo trpili posljedice. Moj način je zaobilazan i dugotrajan, ali mislim da je u suštini kvalitetniji.
Ovo mene od svega možda najviše muči. Zloupotreba fizičke nadmoći.
Danima se spremam ovo pročitati. Već sam više puta napisala da doista ne mogu shvatiti koja su opravdanja za pec po guzi. Stvarno mislim da je to izraz samo vlastite nemoći i komocije. Ako je malo dijete u pitanju, tim više mi je jasnije - vjerojatno je puno lakše klopiti bebača po prstima, nego ga maknuti od izvora opasnosti. I da, mislim da to ostavlja posljedice. Ne želim biti gruba prema svim podržavateljima peca, onima koji su isto doživljavali u djetinjstvu i sada govore da su ispali skroz normalni, ali mislim da nije normalno u stresnim situacijama ne pronalaziti nikakav drugi način rješavanja situacije od agresije.
Ja ne podrzavam batine, ali ne mogu bas ni prihvatiti tek takvu konstataciju da zbog par navrata koji se na prste ruke mogu izbrojati i koji su bili simbolicni, a ne bolni - ja nisam 'ispala skroz normalna'. Ni da su me roditelji tukli samo zato sto su mogli. Poznajuci moje roditelje, to mi je samo takva bedastoca. Pecnuli su nas jer nisu znali za bolje, nisu o tome dublje razmisljali, njima je to bilo normalno, pogrijesili su, bla-bla. Koliko god se slazem da batine nisu rjesenje, toliko ne smatram da ce itko od takvih 'batina' imati dozivotne posljedice. To ipak mislim da je pretjerivanje. Samo sto je tesko batine klasificirati, pa ono sto su moji roditelji napravili za stvarno velike prijestupe je nekom bilo svaki dan i zato sto se prolio mlijekom. Naravno da ce onda i odnos prema tome biti skroz razlicit.
ja samo da se ubacim s jednim napretkom...
mala kad mi je bila u hranilici hrana je bila na sve strane... i svi, ama baš svi su mi neprestano govorili da to nesmijem dopustiti, kakav je to način, da ćemo je razmaziti bla bla bla...
(ne znam na koje sam je to načine trebala kao kazniti ???) ali meni je to normalno, pa uči kako jesti... ja sam bila strpljiva, kroz jedno uho unutra, drugo van...
i danas konačno smo "na konju".
Još nema ni godinu i posprema hranu kao mama :D
danas je jela bananu i uzela sam je iz hranilice, pa je iz usta uzela jednu krišku i kazala mi prstom da se vratimo prema hranilici pa ju je lijepo spustila u tanjurić :D
a za ručak je pokraj nje na stolu bio tanjurić s kruhom, i dok smo pospremali stol, ona je uzela svoj kruh koji nije pojela do kraja i stavila na tanjurić :D
kako je to lijepo kada ti se dobro vraća dobrim
ne znam da li se samo meni cini da vecina vas ovdje ide pomalo u krajnost i jedna i druga strana.
Mislim da je teorija o psihickim traumama odrasle osobe koja je jednom dobila po prstima fakat pretjerana. Ili da normalan roditelj pecne djecu "samo zato sto je jaci i moze". Mislim da svaki normalan roditelj voli svoje dijete, bez obzira da li ga "pecne" ili ne.
Isto tako ne mora biti da ce dijete ispasti neznamkakvo ako ga se na taj nacin ne opominje. Samo sam zivi svjedok da roditelji koji prilicno liberalno odgajaju djecu cesto upadaju u zamku da im djeca stvano ispadnu "razuzdana" - razuzdana je umjesto "razmazena", posto ja razmazenost ne smatram nuzno losom.
Zestoki sam pristalica ne "peckanja", ne "po guzi" ine "po prstima", svega jaceg od toga se grozim, ali imam cvrstu namjeru (zasad je samo namjera) da odgojim dijete da se zna ponasati u odredjenim situacijama, npr. meni je neprihvatljivo da mi se dijete baca po podu na javnim mjestima ma koliko to bila normalna faza ili slicne situacije. Udaranje roditelja, bacanje stvari i pravljenje nerada kad smo kod nekog u gostima. Drugim rijecima, moje dijete moj problem, a ne problem ljudi u restoranu ili prijatelja kod kojih dodjemo ili slicno. Zasto mislim da je to izrazito vazno, ne zato kaj bi se ja sramila svog dijeteta ili slicno, nego zato sto mislim da je jedna od vaznijih lekcija u zivotu nauciti da nisi centar svijeta, da u zivotu ne mozes imati sve sto hoces, kad hoces i po bilo koju cijenu. Jer poznajem neke odrasle ljude koji to ne znaju i prilicno su naporni, nesretni i najcesce sami.
Eh sad, najteze pitanje, kako postici tu zlatnu sredinu zbog koje roditeljstvo i je toliko zahtjevno i tesko (tesko u odgojnom smislu) mislim da ne postoji neki generalni odgovor, djeca su fakat razlicita a na nama je najtezi zadatak da upoznamo svoje dijete ali fakat ga upoznamo i naucimo kako iz njega izvuci ono najbolje.
Cisti primjer - kcerka moje sestre - nikad udarena je dijete kakvo ne bi vjerovali da postoji, dakle ja se ne sjecam niti jedne neugodne scene tog djeteta niti jednog jedinog njenog neposluha. Nesto nevjerojatno - ali ona je jednostavno odgojena kak je strasno dobra curica i valjda si ne zeli kvariti imidz.
Sin moje rodice, dakle ja se preznojim dok ga gledam sat vremena, ako teoretski postoji nesto sto on moze slomiti, strgati, popeti se, razbiti...... on ce to sigurno napraviti. U prosjeku od mmogucih 10 sati od 9 vristi skrecuci paznju na sebe. Ja mislim da je rodica sve moguce nacine odgoja primjenila na njemu, dakle zaista mu ne nedostaje nista sto je ljudskom umu poznato, ni ljubavi, ni igracaka, ni paznje ni svega sto majka djetetu moze pruziti (puno vise nego sto je moja necakinja dobila) a on stvarno nije za izdrzat. Pa ti sad vidi. Mogu samo Boga molit da moji ne ispadnu takvi.
Jesu li djeca problem?
Je li u njima problem?
Mislim da je tu osnovna razlika u stavu.
prvo je razlika u tome - da li je dijete problem ili smo i mi rod. dio problema ili smo cak i mi rod. sam problem
drugo su jos i razlicite metode rjesavanja problema.
Ja mislim da roditelji odgajaju u biti na jedan način koji su usvojili, uz neke varijacije tu i tamo. Nekom djetetu će to pasati, a možda drugom neće, pa će dolazit do konflikata.
Ako mama baš nikako ne može na kraj s "zločestim" djetetom i to se sve i sve više uklapa sliku snevne kolotečine... tak će i ispasti.
Ja da imam stvarno problema sa nemogućim djetetom, nakon svih osobnih pokušaja nebi se ustručavala porazgovarati sa psihologom naprimjer. Možda on vidi nešto što ja ne vidim! i to rješavat što produktivnije! jer ako smo tako jako različiti od svoje dijece, mi smo očito ti koji im se moramo prilagoditi, a razvijanjem tog odnosa ostat ćemo bliski s njima!
A one primjere o fazama djeteta, naravno da svi odgajamo u tom smjeru da se to iskorijeni, ali meni je tako dobro dok vidim da su djeca i spontana, prirodna, malo zločesta... pa to su djeca... kad si zamišljam neku protuteoriju, vidim u mislima djete koje je uvijek poslušno, sjedi mirno kod gosti, drži mamu za ruku po gradu itd. itd. neznam dal bi to djete uopće mogla percipirati kao dijete.
Kako je lijepo biti nesavršen, spontan i prirodan! ako je to faza, samo znači da nam dijete napreduje normalno!
samo da me se krivo ne shvati, ja pod "faza" koja mi je nepozeljna kod mog djeteta je nesto sto znam da ona MOZE SHVATITI da nije u redu a ipak to uporno PONAVLJA zato kaj joj je guba da je bas sad u centru paznje. Drugim rijecima ja ti poklanjam svu svoju paznju, svoj maksimum znaci 98% vremena sam posvecena tebi, e pa sad u ona 2% ak ja trebam skrenuti paznju na nesto drugo ne moras mi se popeti na glavu. Ne mislim na faze da crta po zidu ak joj se crta il hoda bez jakne ili do rucka isprazni sve i jednu ladicu koja postoji u stanu, meni je to normalno za djecu.
Adrijana mislim da si u pravu ovo za strucnjaka, nema pojma, zapravo moja rodica to ni ne predstavlja otvoreno kao problem sad da kaze "kako mi je zlocesto dijete" ili slicno, ali ona je doslovno spala na 40-tak kila, ne znam kad je zadnji put pojela obrok u miru itd itd Mislim mali ne moze biti sladji i zabavniji nego sto jest i u uzrastu je od nekih nepune 3 godine, ja ne znam koliko djeca u toj dobi razumiju, al ti s njim moras biti u vjecitom strahu za njegov zivot, od penjanja po neznamticemu, do trcanja na cestu pred auto i da ne nabrajam.
seni, savršeno!
i naravno kako bi netko rekao, potpisujem rukama i nogama.
I mnogi muškarci koji tuku žene iskreno ih vole i nerijetko se i ubiju kad ih one ostave. Nije svaka ljubav zdrava ljubav.
ne znam, osobno sam protiv bilo kakvog peckanja sto sam vec navela, ali mene je moja mama znala "pecnut" pa sad mozda si i u pravu mozda ona mene fakat ne voli i nije voljela ili me voljela na neki ne zdrav nacin. MOzda zaista zivim u zabludi.
Sigurna sam da te voljela i radila je najbolje što je znala. Što ne znači da je to bilo ispravno. I ja radim najbolje što znam, a sasvim sigurno će mi dijete jednog dana zamjerati milijun stvari. No velika je razlika radiš li nešto iz neznanja ili s namjerom.
ma brrr...stopedeseipeti put da je -je brrrr! :shock:
Mislim ja sam sada luda da ne znam srociti pravu recenicu!Nije mi jasno...ma kakvo pravo i neko svrstavanje ...meni nije normalno da si netko daje za pravo da uopce prijeti djetetu.Ja mislim da bi se ja snasla u takvoj situaciji
Mislim da to nije pravi nacin odgoja...mislim da se sve to moze izostaviti i naci put do njih...ja sam tako odgajana i tako cu odgojiti svoju djecu i uvjek glasno reci svoje misljenje da nema zabune!
[quote="vertex"] Udarac ne uči nicemu, samo dresira.[quote]
mislim da je ovo najjasniji sažetak. jasno mi je da ne batinate djecu, ali i bez pec po guzi su sposobni shvatiti što je za njih opasno. pec je samo jednostavniji, lakši način da se postigne da dijete npr. ne gura šrafciger u utičnicu, nije jedini.
a vi koji brijete da je neku djecu nemoguće odgajat bez toga, jeste li probali?
Hana Sara, prerazmaženo zato kaj ne dobiju batina? meni svi kažu da sam prestroga jer se ne mogu bilokad gledat crtići i da ne nabrajam sad, dosta stvari ivor ne smije, a vidim da neka mlaćena djeca smiju. ko je razmažen?
Posting Permissions
Reply With Quote