Pokloni tetama?

[litala]

ja stvarno imam valjda neki problem s nekom percepcijom...

nije mi palo na pamet da ista kupujem da bi darivala tete u vrticu ili ucitelja. da smo bili doma ovaj zadnji tjedan (bili na putu...) onda bih, valjda bih se sjetila, odnijela cestitku koju su sami izradili... ovako je ispalo - nis.

jedino kad sam nesto odnijela u vrtic, bilo je pred ljeto, kad je ida zavrsila s vrticem, tetama po jednu malu bombonijeru (valjda sam za sve tri tete potrosila mozda 50kn)... i opet sam kasnije razmisljala o tome i kontala kako sam i tu pogrijesila...

ne vidim poantu u darivanju nekoga zbog obavljenog posla. ne vidim i gotovo. zasto onda ne bih darivala i tete u ducanu, i sestru kod doktorice, i zubarku, i frizera (ovo pod navodnike za one koji su me vidjeli u posljednje vrijeme) i sve ostale s kojima se susrecem...


jel vi svi primate poklone za obavljanje svog posla?

[AdioMare]

ne vidim poantu u darivanju nekoga zbog obavljenog posla. ne vidim i gotovo. zasto onda ne bih darivala i tete u ducanu, i sestru kod doktorice, i zubarku, i frizera (ovo pod navodnike za one koji su me vidjeli u posljednje vrijeme) i sve ostale s kojima se susrecem...jel vi svi primate poklone za obavljanje svog posla?

Ja to nisam napravila da bih tetu nagradila za njen posao, već, kao što sam i njoj rekla, zato jer je postala dio našeg života i zbog toga što izuzetno cijenim njen osobni trud i odnos prema svom poslu.

Ja nikada nisam dobila poklon zato što sam na svom poslu nekome nešto učinila direktno, tog trenutka, ali pred kraj godine obično dobijem nekoliko poklona čisto zbog zajedničke (dobre, ugodne) suradnje tijekom godine. Nekim ljudima (i meni, između ostalih) je i to jedan od načina da drugima iskažu svoju naklonost.

I, da, Litala , jedne godine sam darivala i gospođe u dućanu jer su se (nemam pojma kako - valjda jedna od njih zna jer ide u crkvu s mojom sveki) sjetile da mi je imendan.
Netko bi rekao samo "hvala", a ja sam, osim toga, izvadila iz vrečice netom kupljenu kavu i kekse i rekla im da se počaste u moje ime.

[AdioMare]

rekla bi ti da ne želim darove ali bi vjerojatno taj put darak ostavila jer bi mislila da je prebezobrazno da ti ga vratim u ruke. Dakle, poštivala bi to što si donesla darak i uzela ga ali bi isto tako jasno naglasila da ga ubuduce ne zelim. A o tebi ovisi kako bi ti to protumacila...

Slažem se, Bubice. No! Niti je jasno dala do znanja da ne želi poklon, niti je ga je olako prihvatila, kužiš? Čak mi je i pričala kako je to skupo i kako danas ljudi nemaju novca, kako treba živjeti, kako ja... Meni je to sve skupa bilo malo glupo, i od tog njenog hoću/nećkanja ja nisam znala što da mislim. Valjda sam ja ta koja zna procijeniti može li si nešto priuštiti ili ne, a na njoj nije da vrši takvu vrst procjene u moje ime. Obično sudim onako kako bih se ponijela ja: dakle, također bih taj prvi puta kao i ti bespogovorno uzela poklon, ali bih jasno i glasno rekla da to slijedeći put ne očekujem niti u ludilu. Ne bih držala lekcije o skupoći i ostatku familije koju je ona umjesto mene mogla darivati. Ali, ono što bih ja na njenom mjestu najvjerojatnije napravila je da bih sa smješkom tog trenutka uzela namijenjeno mi, ali bih vrebala priliku slijedećih dana započeti razgovor, otprilike sa:"Gledajte gđo X, meni je jučer zaista bilo drago kada sam vidjela koliko ste se potrudili, pa i sreća vaše djevojčice kada mi je to pružala me dirnula, ali ja zaista želim da ubuduće ne nosite nikakve poklone jer sam ja osoba koja..." - itd. Pametnom bi bilo dosta.
Nikako si ne bih dozvolila da povrijedim darovatelja, jer bih cijenila njegov trud i želju da svoj novac (koji ona očito iznimno cijeni) potroši na mene.
Jer gledaj, ne darujem ju jer radi svoj posao, već jer je dio mog i života mog djeteta - a to je neprocjenjivo.
Ispada da sam ja nju zasula nekom kavom ili poklonima , ali moje dijete ide u vrtić od kraja 09. mjeseca, tako da to vremenski nije bilo moguće. Ovo za Božić je bilo drugi puta, prvi put sam joj odnijela kapućino. Odnosno, mala joj je odnijela kapućino, a i to je bilo, u neku ruku u terapijske svrhe, jer sam na bilo koji način za koji sam mislila da će biti zgodan, djetetu željela stvoriti jedan kontakt s tetama, udomaćiti joj vrtić.
Zaista, namjera je bila najiskrenija, ali cijenim da ima ljudi koji ne rezoniraju kao ja.

[white_musk]

ja ću tetama u Isaovom vrtiću odnijet poklončić za Bajram zato što je Bajram praznik darivanja i daruje se svako ko ti je drag.Kad samo pravili listu dragih ljudi, Isa je spomenuo i svoje tete i rekao da bi im volio nešto poklonit za Bajram, tako da će tete dobit:

rahatlokum-suho voće mix iz butik badema,
mirisne štapiće i
čestitke koje im je Isa napravio

[Dijana]

Ja sam odnijela svakoj teti po bombonjericu.
Ja eto ne mislim da su svi poslovi isti i da se na odgajateljice treba gledati kao na nekog tko samo "obavlja svoj posao". Jer je taj posao jaako osjetljiv. Nikakve veze mali darak nema s podmićivanjem, to je samo mali znak pažnje u doba darivanja, jer ja te tete volim kao što ih voli i moje dijete.

[daisy2005]

Ja eto ne mislim da su svi poslovi isti i da se na odgajateljice treba gledati kao na nekog tko samo "obavlja svoj posao". Jer je taj posao jaako osjetljiv. Nikakve veze mali darak nema s podmićivanjem, to je samo mali znak pažnje u doba darivanja, jer ja te tete volim kao što ih voli i moje dijete.

Dijana, ovo u potpunosti potpisujem Na žalost, ima ljudi i u vrtićima i u školama kojima je to samo posao, ali da to mislim o tetama kojima trebam ostaviti svoje dijete, nikad ga ne bih mogla tamo ostaviti, jer mislim da je njihov utjecaj na razvoj djeteta (u svakom pogledu) jaaaako važan, a često potcijenjen (ne samo od strane roditelja i ne uvijek s lošim namjerama). Svi mi radimo važne poslove, ali posao koji tete/učitelji(ce) obavljaju je jako važan, ne zbog njihovog ega, nego zbog naše djece. Što se darivanja tiče, ja fakat ne volim formalnosti i poklanjanja "reda radi" (dapače, grozim se "reda radi" poklona) i zato ne poklanjam reda radi, nego kad imam potrebu. Mislim da je smiješno tetama poklanjati "jer je red" i pričati da smo s bombonjerom nekoga potkupile. Pa mislim da nitko ne može to ozbiljno misliti? A malo i vrijeđa tete koje su tu bombonjeru/čestitku štoveć stvarno zaslužile.

[daisy2005]

i da, AdioMare, ja potpuno kužim tvoju tetu, jer je meni uvijek draže poklanjanje od primanja poklona (jednostavno mi je neugodno, a i zbog "reda radi" faktora ), osim od bliskih osoba koje znaju što će me razveseliti. Ne znam zašto inzistirati, ako žena ne želi poklone, onda ih ne želi i gotovo

[marta]

Pa i doktori obavljaju jako osjetljiv posao, sta onda treba i njima poklanjat ovakve i onakve "znakove paznje?"

[larmama]

Kad dođe to vrijeme ja se uvijek sjetim poklona koje je moja mama dobivala i još ih dobiva, ali u manjoj mjeri.
Više manje nismo znali što bi s njima i samo su nam bili opterećenje.

[LeaB]

Ja sam totalno van poklanjanja. Nikad se ne sjetim. Sad kad razmislim možda smo im mogle izraditi neku sitnicu...

Al ima zato uvijek darujem osmjeh.

[Dijana]

Pa i doktori obavljaju jako osjetljiv posao, sta onda treba i njima poklanjat ovakve i onakve "znakove paznje?"

Evo ovako ja to sebi objašnjavam: odgajatelji/ce u onoj mjeri koliko je dijete u vrtiću zamjenjuju roditelje. Provode u većini slučajeva 8 sati dnevno osim vikenda s našom djecom. Dovoljno da ostave trag na djeci. Ja se sjećam jedne svoje tete u vrtiću koja nam je bila strah i trepet. Tete moje maličke su rođene za taj posao. I rade ga s veseljem, i ja bih im dala i kupila puuno više, ali to ne bi bilo u redu, jer bi se osjećale neugodno. I stoga, samo sitni znak pažnje. A osmijeh uvijek

[Stijena]

daisy2005, totalno potpisujem i mislim da treba darivati svakoga kad osjetiš potrebu da ga daruješ, pa i liječnika, ako za to osjetiš potrebu.
Ja sam za ove blagdane osjetila potrebu darivati tete u vrtiću jer cijenim njihov rad (s nekim sam stvarima prezadovoljna, s nekima baš i nisam, ali u globalu ih cijenim). Kad bih nešto slično osjetila za nekog doktora, a vjerojatno bih da mi je u pitanju zdravlje mog djeteta ili bilo kojeg drugog člana obitelji (što mi zasad hvalabogu još uvijek nije trebalo), darivala bih i njega ili nju, isto vrijedi i za prodavačice i sl. već spomenuto.
Što će reći nisam za darivanje zbog "reda radi", a još manje zbog podmićivanja, već onako iz gušta više zbog sebe nego zbog njih.

[daisy2005]

Dijana, i opet te potpisujem
Marta, poanta mog posta nije bila "svi u dućane po poklon tetama" , nego sam samo htjela izraziti neslaganje s ljudima koji misle da tete obavljaju samo svoj posao i točka. Pa naravno da "samo obavljaju svoj posao", ali meni je jako važno da naše tete obavljaju svoj posao onako kako ja priželjkujem da ga obavljaju, jer mislim da je njihova uloga u životu mog djeteta jako velika, a za to treba puno više od pukog izvršavanja zadataka i obavljanja svog posla. Ne znam jel' me razumiješ?
Kao što sam i prije rekla, ja poklanjam samo kad to želim (kad imam JA potrebu nekome na taj način zahvaliti i sl.), a ne kad mislim da se to od mene očekuje, bez obzira o kojem zanimanju se radi . Što se dr. tiče, isto tako, ako osjećam beskrajnu zahvalnost, ili mu iz nekog drugog razloga (osim podmićivanja) želim pokloniti neku sitnicu, ne smatram da je to grozno. Groznim smatram kad moja mama ide dr. s vrećicom, jer tad se hoće s njom malo detaljnije porazgovarati (možda je čak i u oči pogledati :shock: ), a kad se pojavi bez iste, dobije recept i "sljedeći!". E , to mi je ružno i to ne odobravam. Tko ima potrebu, neka pokloni tetama/doktorima/ženi na šalteru/meni , a tko nema, ne treba se osjećati loše zbog toga i brzo trčati u dućan da ne "dođe praznih ruku". Ali, ne obavljaju sve tete samo svoj posao, neke da, ali ima ih i koje ga rade s puuuno ljubavi, a ostanu neprimjećene, sve dok ih se u 30-ima ne sjetimo sa smješkom, za razliku od nekih drugih...

[daisy2005]

Stijena, , upravo tako!