Mi smo išli u "ćošak" i meni je to bilo koma... jer je trajalo i trajalo... ali sam zaista razmislila o svom ponašanju za vrijeme tog stajanja u kutu.
Ja sam koristila za svoju djecu "mirnu stolicu" ali to traje minutu-dvije... mislim da im je potrebno da se malo skuliraju, ali obavezno dođem, zagrlim, i nakon tih minutu-dvije se lijepo ispričamo zašto i kako. Dok je dijete histerično nema šanse za razgovor, a da ga ja držim u krilu dok on šizi, mislim da je to veći teror nego da ga pošaljem u sobu... Nikad im to nije bilo koma (nisam primijetila da se zbog toga jadno osjećaju)
Iskreno takvih situacija je bilo do sada samo tri ili četiri - eto, dobra dječica moja (geni, valjda

)