mirni kutak

[snorki]

to se kod nas, u moje vrijeme, zvalo chosak(grubo receno)

Jel saljete svoju djecu u tzv. mirni kutak (kad ono bas, bas pretjeraju)???
Ja sam Editu odnedavno pocela stavljat u mirni kutak (nekih minut-dva dok se ne smiri)
E sad, mnogi smatraju da je mirni kutak ponizavajuci za dijete??? Ima ljudi koji smatraju da mu je onda bolje opalit samarcinu, nego poslat u mirni kutak, jer ces ga kao licnost slanjem u kutak iliti chosak vise degradirat (mogu ga vidjeti prijatelji, brat, sestra..., pa se smijat), nego ako mu se spusac samarcina???
Eto, ovih dana razmisljam o tim nekakvim" odgojnim" metodama, pa me interesuje i vase misljenje 8)

Koliko dugo vase dijete stoji u mirnom kutku??? Da li ga stavljate i kada pred drugom djecom napravi nekakav belaj???
Da li smatrate da je mirni kut ponizavajuci za dijete???? itd, itd....

[ms. ivy]

ne koristim time-out. ako ne ide objašnjavanjem, fizički ga odstranim s mjesta zločina i ostanem s njim - nakon minute plača spreman je za zagrljaj i razgovor.

kad me izbaci iz takta pokušam sebe maknuti u timeout, ali ne ide - on moj odlazak doživljava kao kaznu i tuli kao da mu kožu derem.

[petra]

taj "mirni kut" mi zovemo samo "kut" ili u Dubrovniku "kantun"... i nema tako pjesničku konotaciju kao "mirni kutak" .
Porilično mi je ponižavajući za dijete, a sjećam se da su naše tete u Dubrovniku u vrtiću to prakticirale, i bilo je grozno
Doma nikad nisam to imala, ali mama je zato često znala podviknuti, što isto nije najbolja solucija.
Ali i s time out-om isto na nekin način "izoliraš" dijete tako da ga izvedeš iz konteksta. Ne mora biti tako loše, ali čini mi se puno bolje dijete ne staviti doslovno u kut, već na sjedalicu, na kauč, samo ga izvesti iz konteksta svađe, opiranja, ljutnje itd... i reći mu da se vrati kad se smiri :/ .

[tanja_b]

Moj je još mali za takve "mjere", ali mislim da ga, i kad bude veći, neću slati "u kut". Nas su u djetinjstvu slali "u kut", i išlo mi je to na živce, kao jasno deklarirana kazna.
(ovdje se uvlači i onaj topic o kaznama)

Zasad, kad totalno pozvizdi, imamo mjere slične kao ms. ivy, i sa sličnim rezultatima. Uključujući i moj odlazak u time-out

[ms. ivy]

je l' da je izluđujuće :/

[tanja_b]

Je, ali na sreću sve rjeđe i s predvidljivim završetkom (kao na gumb: on/off)

[ms. ivy]

ma ne izluđuje mene što on šizi nego što se ne mogu maknuti da i ja odšizim

[Zdenka2]

To sam radila iznimno rijetko, kad ga je trebalo "resetirati". Nisam ga nikad slala u kut nego u njegovu sobu, gdje je mogao raditi što je htio. Ostavljala sam ga maksimalno pet minuta. To je bilo kad je bio manji. Sada ga ne šaljem u sobu, jer ga to jako vrijeđa. Tako bi prestao misliti na ono što je rekao/učinio i mislio samo na uvredu i nepravdu, a onda od odgojnog učinka ništa. Međutim, sad više niti ne dolazi u takva nekontrolirana stanja, tako da uglavnom sve rješavamo razgovorom. U vrtiću primjenjuju tu kaznu i to na svakodnevnoj osnovi, tako da, osim što je uvredljiva za djecu koja već imaju itekako razvijenu svijest o sebi, nije ni učinkovito.

[ms. ivy]

što me podsjetilo.... što mislite, kako bi tete u vrtićima mogle izbjeći timeout? jedna ili dvije tete, dvadesetero djece u jednoj sobi... kako riješiti stvar kad dijete izgubi kontrolu, a da ga se ne kazni?

[Zdenka2]

Sve OK Ms, Ivy, ali taj time-out ti se zna pretvoriti u sat-dva sjedenja na klupi...

[AdioMare]

kako riješiti stvar kad dijete izgubi kontrolu, a da ga se ne kazni?

Otprilike, da vode "kalendar ljutine", kako se ne bi dogodilo ne se neki i previše ljute, a drugi ne stignu ni izreći što ih smeta.
Npr. u tjednu se smiju naljutiti jednom zaozbač. Ostale dane se moraju truditi tolerirati i održavati zdravu atmosferu.
Pravila igre su da onaj tko je ljut ima pravo zaustaviti sve aktivnosti i izrecitirati što ga je i zašto spopalo. Ostali imaju obavezu ozbiljno razgovarati s njim, pronaći rješenje i utješiti ga.
Na taj način bi se izbjegla kazna, a potakla komunikacija i razgovor o problemu. Na taj način bi se ljutiša malčice istaknuo i dobio na važnosti. To bi mu bila svojevrsna utjeha i satisfakcija.

Nemam pojma.
ms.ivy?

[mamma san]

sve me to podsjetilo na moje doba u vrtiću...bijaše to neke godine.

Nama su hranu u vrtić dopeljavali iz Klinča sela. Sam pojam Klinča sela, za nas je bio nešto užasno i strašno!!! No uglavnom, kad smo delali nekaj "strašno" (obično se sve zbivalo u vrijeme spavanja, kad smo ko divljaci skakali po trambulin krevetićima) tete su nas smjestile pred ulazna vrata da pričekamo stričeke koji nose lonce nazad u Klinča selo. I onda bi mi kao sa njima otišli u Klinča selo....o šoku nas jadnih bebača ne moram niti pričati...dan danas se sjećam tih suza!!!

To je bila jedna od njihovih odgojnih metoda....

[ms. ivy]

Sve OK Ms, Ivy, ali taj time-out ti se zna pretvoriti u sat-dva sjedenja na klupi...

neee, krivo si me skužila - ja NE branim i ne odobravam timeout u vrtiću, upravo suprotno - pitam iskusne i pametne mame kako ga izbjeći.

nemoj zezat da ostave dijete da sjedi dva sata :shock:

[ms. ivy]

adiomare, ne znam - andrej još ne ide u vrtić ali se taj dan bliži, zato vas i pitam jer se grozim pomisli da ga tako kažnjavaju.

[AdioMare]

adiomare, ne znam - andrej još ne ide u vrtić ali se taj dan bliži, zato vas i pitam jer se grozim pomisli da ga tako kažnjavaju.

Ja sam imala kojekakvih stahova, neopravdanih, na sreću.
Rijetke su tete koje tako znaju zastraniti, a isto tako vjerujem da ne postoje uprave vrtića koje bi im to podržavale.
Vjerujem da Andrej neće biti zle sreće da dopadne nekoj iz Klinča sela.

[ms. ivy]

potrudili smo se da to toga ne dođe, nadam se i uspjeli, ali ovo čitaju i drugi roditelji vrtićaraca pa bih voljela čuti ideje iskusnih vrtićarki.

ovo s kalendarom jako dobro zvuči. funkcionira li?

[Zdenka2]

Sve OK Ms, Ivy, ali taj time-out ti se zna pretvoriti u sat-dva sjedenja na klupi...

neee, krivo si me skužila - ja NE branim i ne odobravam timeout u vrtiću, upravo suprotno - pitam iskusne i pametne mame kako ga izbjeći.

nemoj zezat da ostave dijete da sjedi dva sata :shock:

Moje dijete su ostavljali, dok nisam otišla tamo i počela im pričati o zlostavljanju djece. Napisala sam i službeni dopis o tome.

[ms. ivy]

dopis? masakar motornom pilom!

[Ancica]

mirni kutak je kazna ako se tako koristi. kod nas je mirni kutak (nekad na stepenicama, nekad u kuhinji, nekad u sobi, nekad na krevetu) mjesto gdje se ides skulirati jer ti je ocito trenutni okolis prestimulativan.

[AdioMare]

Da ti budem iskrena ms ivy, to sam izmislila prije 20 minuta.
Ma, kad se ja sjetim naše tete, znam da dobrom odgajatelju ništa nije nemoguće. Pa niti pronaći bolju opciju od kazne.
Evo, ispričat ću ti samo jednu skicu iz dežurstva.
Moja kćer u jutarnjem dežurstvu provede u vrh glave 10 min. jer je moj posao fakat blizu. Sve dok sama nije poželjela ući ja ju nisam silila.
Slika jutarnjeg dežurstva je šarolika: klinci od godine do četiri. Vječita dreka, strka i frka. I plač malenih. Do dana kad je naša teta bila dežurna. Kucam-tišina.
Otvorim vrata, stolice postavljene u dva reda polukružno, klinci (svih uzrasta) sa zanimanjem prate tetu Maju koja im priča priču.
Nema balavih noseva, nema čuvanja stada da je na broju.
Samo mali ljudi i njihova teta.

Zdenka, baš mi je žao zbog M. Vjerujem da si imala dobar razlog (za motornu pilu).

[ms. ivy]

ančice, u kojoj dobi hlađenje prestaju doživljavati kao kaznu? andrej je definitivno premali za to, on se može hladiti samo u mojoj prisutnosti i uz moju pomoć (vraćam se ovime na snorkino pitanje, jer su edita i andrej vršnjaci).

[Deaedi]

Mirni kutak - još jedna od metoda onih roditelja kojima je lakše poslati dijete u kut nego s s njime baviti.

[Nani]

što me podsjetilo.... što mislite, kako bi tete u vrtićima mogle izbjeći timeout? jedna ili dvije tete, dvadesetero djece u jednoj sobi... kako riješiti stvar kad dijete izgubi kontrolu, a da ga se ne kazni?

Kod nas u vrtiću to zovu 'razmišljanje'. Isključe ih iz igre, sjednu za stol i tu 'razmisle' o svojim postupcima uz razgovor teta naravno. Ne postoji kazna, ne postoji kut. Generalno, u našoj grupi je sve pozitivno, nema 'zločeste' djece....ma tete su za 5.
Isto radimo i doma. Maknemo ga sa mjesta zločina i razgovorom pokušavamo smiriti situaciju i opravdati postupak......

[Ancica]

ančice, u kojoj dobi hlađenje prestaju doživljavati kao kaznu? andrej je definitivno premali za to, on se može hladiti samo u mojoj prisutnosti i uz moju pomoć (vraćam se ovime na snorkino pitanje, jer su edita i andrej vršnjaci).

pa moras se prilagoditi svojem djetetu i situaciji. nema tu dobne granice niti ovakvog ili onakvog tipa djeteta. ovo je stvar finese koju ti moras otkriti u vasoj specificnoj situaciji, karakteru i okruzenju.

[ms. ivy]

kužim

[Zdenka2]

Evo, ispričat ću ti samo jednu skicu iz dežurstva.
Moja kćer u jutarnjem dežurstvu provede u vrh glave 10 min. jer je moj posao fakat blizu. Sve dok sama nije poželjela ući ja ju nisam silila.
Slika jutarnjeg dežurstva je šarolika: klinci od godine do četiri. Vječita dreka, strka i frka. I plač malenih. Do dana kad je naša teta bila dežurna. Kucam-tišina.
Otvorim vrata, stolice postavljene u dva reda polukružno, klinci (svih uzrasta) sa zanimanjem prate tetu Maju koja im priča priču.
Nema balavih noseva, nema čuvanja stada da je na broju.
Samo mali ljudi i njihova teta.

Zdenka, baš mi je žao zbog M. Vjerujem da si imala dobar razlog (za motornu pilu).

Ajoj, moj M. često nastrada. Jako je pametan, a ne zna lagati ni izvući se, nije manipulativan, ima izražen osjećaj za pravdu i nepravdu i taj svoj osjećaj iskazuje riječima, bez obzira na to počinja li nepravdu dijete ili odrasla osoba. Te osobine su ga dovele "na pik" jedne tete, pa se počeo pretvarati u "dežurnog krivca". Ali, srećom, ima mene za mamu, pa sam ja nju stavila na njezino mjesto. Nije da mi ne pada na pamet motorna pila kad čujem takve stvari, ali moj stil je više diplomatski. Imam dobru i kontroliranu jezičinu, pa znam tako finim riječima pritisnuti protivnika uza zid da samo vidiš. Dobila sam reakcije od kompletne uprave vrtića i to vrlo pozitivne. Ali i dalje držim otvorene četvore oči. Neke stvari prepuštam M. da sam rješava, ali ima mnogo toga što dijete ne može samo srediti, čak i ne zapaža. On jednostavno ne bi mogao ući u trag nekim niskim porivima odraslih ljudi i načinima na koji ga oni zlostavljaju. Važno je naučiti dijete da doma priča o svemu što se događalo u vrtiću. Kad on meni priča, ja pospajam stvari, raspitam se kod druge djece, kod teta, psihologa, pedagoga i dođem do istine. Ovo je malo off topic, ali mislim da može biti korisno mamama u odnosu s vrtićem. Jedna stara gospođa koja je radni vijek provela kao inspektor u prosvjeti rekla mi je vrlo jasno: Zaštitite svoje dijete, jer ga nitko drugi neće.

Ovo što kažeš da neke tete mogu - i ja sam se osvjedočila. S drugom tetom, moj M. će biti miran kao bubica, suradljiv, veseo - ona ih zna privući nekoj aktivnosti. Isto je tako s tetom u muzičkoj školi. Ona je tako tiha i mirna da sam se na početku bojala kako će primiriti mog temperamentnog M., ali bojazni nije bilo mjesta - ona njih tako lijepo animira i atmosfera je prekrasna. Ali, ona isto tako dopušta djeci da se iskažu. Za razliku od ranije spomenute, moj M. nju svojom inteligencijom i rječitošću ne frustrira nego joj je drag zbog toga.

[Sanja]

Nemamo ni mirni kutak ni timeout.

[AdioMare]

Zdenka, nevjerojatno koliko je važno odreagirati na pravi način i odvažiti se na to, uostalom!
Meni nedostaje određena odmjerenost i emotivna distanca u sličnim situacijama, jer mi jedino dođe da se rasplačem, dam otkaz i odvedem dijete doma zauvijek. Čime znam da ne bih riješila ništa.
Zato se iskreno divim osobama poput tebe.
U pravu si kad kažeš da dijete ne može niti naslutiti finese kojima ga se može zlostavljati. Mislim da ću, unatoč dosadašnjem dobrom iskustvu, i ja malo jače naćuliti uši.
Što se tvog M. tiče, možda će zbog svojih plemenitih osobina u životu biti izložen većem pritisku, ali zato će biti blagoslovljen osjećajem mirne duše i osobnog zadovoljstva.

[Zdenka2]

AdioMare, kad sam bila mlađa bila sam utjelovljenje brzopletih i pretjeranih reakcija. Diplomaciji sam se naučila s godinama i to najviše u poslu. A majčinstvo mi je veliki motiv da se razvijam u tom smjeru. Meni nije cilj da ispravim sve krive Drine u tom svijetu niti da se posvađam sa svima nego da na najbolji mogući način pomognem svom djetetu, u danoj situaciju, s danim ljudima i okolnostima. Osim toga, osvjedočila sam se da taj blaži, ali jasni i čvrsti pristup izvlači ono dobro u ljudima. Nisam sklona nagaziti, ali bome niti pustiti da bujica nosi stvari. Suze me u takvoj situaciji ne hvataju, a ljutina me uhvati, ali onda, ako je manja, duboko udahnem deset puta, a ako je veća prespavam, pa onda djelujem. To su naprosto strategije kojima pokušavam naučiti i mog glasnog i pravdoljubivog M. Danas sam razgovarala s drugom, dobrom tetom i ona mi je rekla da njegovi problemi proizlaze iz toga što je izuzetno jaka osoba, ima svoje mišljenje i ne libi ga se reći ni onda kad ono ne paše odrasloj osobi, da je osjetljiv na nepravdu, da istjeruje pravdu... Ja sam rekla da su to osobine na koje pozitivno gledamo kod odraslih ljudi i zovemo ih liderskim osobinama i da samo treba paziti da se M. uči upotrebljavati ih u pozitivnom smjeru.

[brane]

mirni kutak je kazna ako se tako koristi. kod nas je mirni kutak (nekad na stepenicama, nekad u kuhinji, nekad u sobi, nekad na krevetu) mjesto gdje se ides skulirati jer ti je ocito trenutni okolis prestimulativan.

upravo ovako

[apricot]

kod nas nema time-outa.
ni sa čije strane!
viče ona, vičem ja... i nakon minute-dvije dernjave... smirimo se!

[stray_cat]

nema time auta

a na temu vrtica i stajanja u kutu, sjecam se kad sam u vrticu vedri dani prisustvovala sceni za vrijeme spavanja kad je teta nemirnog klinca izvukla iz kreveta i skinula mu gace i natjerala ga da digne ruke u zrak i tako stoji pred nama

ispalo je da je klincu mama dosla prerano pa je teta brze bolje uletila malom i posjela ga sebi u krilo ko naj frendica i unak umiljati mu pricala "necemo nista reci mami"

sebastian nece vidit vrtic ni u nizozemskoj, no way. sad si pokusavam nac part time posao i vecernjim satima kad mats dodje s posla jer nema teorije da on bude negdje po 10 sati pogotovo kad vidim kak su nemarni sa djecom

[seni]

kod nas nema time-outa.
ni sa čije strane!
viče ona, vičem ja... i nakon minute-dvije dernjave... smirimo se!

kod nas slicno. s tim da se trudimo da bude više govori ona, govorim ja, a manje, viče ona, vičem ja.

niti kutak, niti timeout, vjerojatno zato što meni to dubinski ne sjedi.
kad je bila mala i imala "zute minute", onda sam se vodila principom "festhalten" sustava (drzis u čvrstom zagrljaju i pričaš) i to je dobro funkcioniralo.

[snorki]

ančice, u kojoj dobi hlađenje prestaju doživljavati kao kaznu? andrej je definitivno premali za to, on se može hladiti samo u mojoj prisutnosti i uz moju pomoć (vraćam se ovime na snorkino pitanje, jer su edita i andrej vršnjaci).

pa moras se prilagoditi svojem djetetu i situaciji. nema tu dobne granice niti ovakvog ili onakvog tipa djeteta. ovo je stvar finese koju ti moras otkriti u vasoj specificnoj situaciji, karakteru i okruzenju.

Hajvice, ono sto kod Edi definitivno ne pali, jeste da je uvedem u sobu, ostavim da razmislja i razulim preko vrata. Njoj to gore pada nego chosak. Imam osjecaj da je njoj gore ponizenje kada je odvojimo od nas, nego da stoji u tom chosku uz nase prisustvo. Iz tog razloga mi je chosak prihvatljiviji. Tu se smiri. Stoji, minut, dva, tri i gotova prica. Pokusala sam ja i sa sobom, ali je bilo urlikanje. :/

[ms. ivy]

pa, meni to još uvijek izgleda kao kazna.... a očito i njoj.

[Ancica]

pa jel ponizenje ili je ljutnja sto ne moze imati ono do cega joj je stalo - tvoje drustvo?

to ti moras sama procijeniti.

kod mene, ako je ovo drugo, onda je to tocno poruka koju joj/njemu zeli poslati - tvoje ponasanje nosi cijenu - ako zelis biti u mom drustvu, onda tvoje ponasanje mora biti (meni) prihvatljivo.

[snorki]

pa jel ponizenje ili je ljutnja sto ne moze imati ono do cega joj je stalo - tvoje drustvo?

to ti moras sama procijeniti.

kod mene, ako je ovo drugo, onda je to tocno poruka koju joj/njemu zeli poslati - tvoje ponasanje nosi cijenu - ako zelis biti u mom drustvu, onda tvoje ponasanje mora biti (meni) prihvatljivo.

ona bukvalno vristi ako je posaljem u drugu osbu. U chosku je mirna i sabere se brzo...
Hajvice, pa sta da radim... Pricam i pricam i pricam... i ako po 100-i put napravi istu budalastinu.... Pa necu ni da bude razmazeno deriste...

[cekana]

Mi smo išli u "ćošak" i meni je to bilo koma... jer je trajalo i trajalo... ali sam zaista razmislila o svom ponašanju za vrijeme tog stajanja u kutu.
Ja sam koristila za svoju djecu "mirnu stolicu" ali to traje minutu-dvije... mislim da im je potrebno da se malo skuliraju, ali obavezno dođem, zagrlim, i nakon tih minutu-dvije se lijepo ispričamo zašto i kako. Dok je dijete histerično nema šanse za razgovor, a da ga ja držim u krilu dok on šizi, mislim da je to veći teror nego da ga pošaljem u sobu... Nikad im to nije bilo koma (nisam primijetila da se zbog toga jadno osjećaju)

Iskreno takvih situacija je bilo do sada samo tri ili četiri - eto, dobra dječica moja (geni, valjda )

[snorki]

Mi smo išli u "ćošak" i meni je to bilo koma... jer je trajalo i trajalo... ali sam zaista razmislila o svom ponašanju za vrijeme tog stajanja u kutu.
Ja sam koristila za svoju djecu "mirnu stolicu" ali to traje minutu-dvije... mislim da im je potrebno da se malo skuliraju, ali obavezno dođem, zagrlim, i nakon tih minutu-dvije se lijepo ispričamo zašto i kako. Dok je dijete histerično nema šanse za razgovor, a da ga ja držim u krilu dok on šizi, mislim da je to veći teror nego da ga pošaljem u sobu... Nikad im to nije bilo koma (nisam primijetila da se zbog toga jadno osjećaju)

Iskreno takvih situacija je bilo do sada samo tri ili četiri - eto, dobra dječica moja (geni, valjda )

cekana, ovisi o djetetu. Edita ne trpi da je odvojena (ako smo mi u kuci). Imam osjecaj da se tada osjeca napustenom, a to mi je teza kazna nego chosak tj. mirni kutak. Ali, to je kod Edite, sto ne znaci da ce biti i kod Samija (dobro, on je jos premali, tako da njega ne ubacujem u ovu pricu), ili kod nekog drugog djeteta. Hocu da kazem, da je bitno otkriti caku kako "kaznit" dijete, a da to "kaznjavanje" nema psihicke posljedice kod nje.
Sve ovo pisem, jer sam nedavno cula od mnogih da im je taj chosak bio gora kazna (osjecali su se ponizenim), nego poneke batine koje su dobijali od roditelja. Iz tog razloga sam i postavila ovu temu.
Naravno, pregrono mi je slanje djeteta u chosak ako vec ima neko drugo dijete u kuci, slanje u chosak u vrticima, ili nedaj ti Boze magarecije klupe u skolama

[Arwen]

kod nas ne pali kut/kantun počne se derati i plakati i vikati
mama tebe hoču i onda ga zagrlim i odnesem u njegovu sobu i tako
sjedimo zagrljeni dok se ne smiri da možemo pričati
ima dana kad se osječam kao totalno promašeni roditelj ali ima i dobrih
trudim se ne vikati iako mi ne uspije uvijek i ne tuči ga(po guzi drugačije nikad ni nisam) i mogu reći da mi uspjeva pa več više od godine

u vrtiću imaju kao vrijeme za razmišljanje,znači kad nešto naprave teta ih
pošalje da sjednu sa strane i razmisle o tome šta su uradili i to traje najviše 5min
moj ima problema sa kuharicom ali za ručak ih se nesmije poslati da razmišljaju nego ih premjeste za drugi stol
i tako kaže meni moje dijete mama ja san ti opet na isto misto

[cekana]

cekana, ovisi o djetetu.

Potpisujem, 100%

A ovo za batine... hm... čula sam djecu koja su vikala kad su ih tukli "baš me niš ne boli i beeeeeeeelj" :shock: za tu djecu je sigurno bilo poniženje i kazna poslati ih u kut... Joj... kama mi je sad kad sam ovo napisala

Kako roditelji "liječe" na djeci svoju nemoć i frustracije, uh... a znam da sam i sama ponekad takva

[snorki]

cekana, ovisi o djetetu.

Potpisujem, 100%

A ovo za batine... hm... čula sam djecu koja su vikala kad su ih tukli "baš me niš ne boli i beeeeeeeelj" :shock: za tu djecu je sigurno bilo poniženje i kazna poslati ih u kut... Joj... kama mi je sad kad sam ovo napisala

Kako roditelji "liječe" na djeci svoju nemoć i frustracije, uh... a znam da sam i sama ponekad takva

Nesavrseni smo... ali, barem se trudimo

[Adrijana66]

Ja se recimo, nikad nisam susrela s tom metodom osim na starim filmovima u učionicama pa mi je to nekako i izgledalo kao zastarjela metoda!
Meni to izgleda kao kontrola dječjim osjećajima... idi da se smiriš! a kada to dijete to iskusi u okolini gdje nema roditelja? onda ga nitko neće poslat da se smiri! zar nije prirodnije da sam nauči kontrolirati osjećaje!
I mislim da je bijes ponekad produktivan, jer iz njega možemo saznati neke stvari koje ne možemo iščitati kada je dijete spremno reći: oprosti!
Naravno, obje je ok!
To su osjećaji koje svi osjećamo i prirodno ih je osjećati!
ne znam, možda se varam, ali to mi je prvi utisak! možda promijenim mišljenje!
A da ovisi o djetetu, 100% točno!

[anek]

mirni kutak - mjesto gdje se ides skulirati jer ti je ocito trenutni okolis prestimulativan.

kužim, ali kad vid šizne ne bi ga ni superman odvukao u neki kutak u koji bi ja željela da se on tad ode ohladiti, ma nema šanse;
a ne mogu ga tad niti fizički odvući jer mi se u tim trenucima čini jači od mene

ja ga znam ostaviti tamo gdje je - da se malo ohladi, pa da dođe k nama kad se skulira; znači ne vodim ga u nikakav poseban kutak - već ga malo ostavim samog sa sobom. i to zna funkcionirati; on se smiri i dođe za nama; kaže da se npr. "odljutio" i sl.

[anek]

I mislim da je bijes ponekad produktivan, jer iz njega možemo saznati neke stvari koje ne možemo iščitati kada je dijete spremno reći: oprosti!To su osjećaji koje svi osjećamo i prirodno ih je osjećati! A da ovisi o djetetu, 100% točno!

slažem se s tobom; ali i odraslima odgovara ponekad nekakav nazovimo to "trenutak mira" za sebe i svoju silinu emocija; ne vidim ništa negativno u tome - naravno ne pišem uopće u kontekstu nekakve kazne za dijete.
i to kod nas nije nikakvo pravilo, već ovisi od situacije do situacije; nema univerzalnog pravila rješavanja.

[Zorana]

I meni, tj. za moju djecu mi se cini bolje da se ih ostavim gdje jesu i kazem da, kad budu htjeli, da dodju opet do mene. A ja npr. sjednem na kauc ili pocnem nesto drugo raditi. Cini mi se da puno vecu dramu dobijem udaljavanjem djeteta. Valjda bas zato sto onda moram ukljuciti i fizicku silu pa uzeti dijete i odnijeti ga. Ovako je lakse, udaljim se ja. Jer ja sam ta koja ne moze vise izdrzati.

[anek]

I meni, tj. za moju djecu mi se cini bolje da se ih ostavim gdje jesu i kazem da, kad budu htjeli, da dodju opet do mene. A ja npr. sjednem na kauc ili pocnem nesto drugo raditi. Cini mi se da puno vecu dramu dobijem udaljavanjem djeteta. Valjda bas zato sto onda moram ukljuciti i fizicku silu pa uzeti dijete i odnijeti ga. Ovako je lakse, udaljim se ja. Jer ja sam ta koja ne moze vise izdrzati.

upravo tako.
a oni tada ako žele mogu vrištati, bjesniti i izražavati sve te silne emocije /naravno da je to o.k./, pa "kad ih prođe" i smire se, dođu ispuhani, umireni.

[Adrijana66]

slažem se s tobom; ali i odraslima odgovara ponekad nekakav nazovimo to "trenutak mira" za sebe i svoju silinu emocija

Kako smo mi ljudi različiti! Meni recimo ne odgovara time-out, ja želim taj trenutak reći sve što mi je na duši, pa makar i požalila... a kad se smirim, možda kad prespavam, sljedeći dan i ako sam u krivu, reći ću: oprosti!
Ali za mene bi time-out bio samo odlaganje problema! I grizla bi se zašto nisam rekla a htjela sam... Ali ja sam ti baš dobroćudna, nikada ne prelazim granice i ne vrijeđam!
Što ne znači da će možda moje dijete biti takvo! možda ću baš na njoj trebati to razumijeti i slati je da se skulira!
Očito ovisi...

[maria71]

Za Marka ne vrijedi time out

samo razgovor i analiza

[Zorana]

Ja stvarno rijetko uradim to da se udaljim i kazem djetetu da dodje do mene kad se ispuse. I nije da su to problemi koje ostavljam za kasnije. Ali, jednostavno ne vidim kako bi mogli rijesiti problem dok dijete vristi, place i odbija svaku komunikaciju. Kad se stanje malo smiri, razgovaramo.
Osim toga, nekad mi se stvarno ucini da je bolje skloniti se jer nekad situacija bude takva da mi se stvarno ucini da cu "puknuti" i reci nesto sto cu kasnije pozaliti. Zato, prije nego sto uletim u black out, sklonim se. A nije da nekad ne puknem i ne izderem se...pa se kasnije izvinjavam...

I jos nesto.....jednom ili dvaput sam poslala stariju kcer u sobu. I ova mladja je tako grozno reagirala na to sto sam uradila, mislim da se derala i plakala pet puta gore od ove starije. Pa mi je i to bio jedan od razloga zasto sam odlucila prestati izdvajati djecu. Jer mi se cini da se onda sva djeca osjecaju kaznjeno, ne samo ono koje ode u time out.