linda

vidis, mi smo istu scenu s pranjem ruchica imali danas. bila je na wc-u, pa se zna, da se nakon wc-a peru ruke, nije htjela. stajala je tvrodglavo pored lavaboa i vikala "necu" (odjednom joj tako doslo), pokusala sam dva puta lijepim ju zamolit (ne moze se nazvati naredbom, al nije ni igra. nego ozbiljna molba), mm je stajao cak pored nje i htio joj je na silu brzo oprati ruke (pa da stvar bude gotova), ja sam ga preduhitrila, uzela ju za rukicu i odvela u sobu i ostavila samu. derala se. udjem u sobu, ona se dere (al u isto vrijeme i skache po krevetu i gleda kroz prozor, toliko o tome koliko je to nju sve "pogodilo"). kad me vidjela, usutila je. pitam ju hoce li oprati ruke, pa da se ide igrati. veli da hoce. zagrlimo se, poljubimo. ja njoj, eto, umjesto sto gubis ovdje vrijeme, mogla si to odmah uciniti i odavno se vec igrati. odgovori mi ona nesto potvrdno.

ne trazim previse od nje, al kad nesto zelim da uradi (ili da prestane raditi) nema sto puta ponavljanja i moljakanja i objasnjavanja s moje strane (posebice za neke stvari za koje se DOBRO ZNA da se moraju uraditi), dva puta je mogu zamolit (naravno nastojeci uzeti u obzir i njene zelje, recimo necu ju u po igre prekinuti il cu saslusati sto mi veli), treci put slijedi odlazak u sobu. otkako smo uveli ovu metodu, sve je gotovo za manje od minute, a ja ni glas ne povisim, nit ona suzu pusti.