I ja sebe uhvatim u logoreji i onda se sjetim sebe kako su mi mamine riječi na jedno uho ulazile na drugo izlazile. Manje je više, definitivno.

Ja ne volim "mirni kutak" kaznu. To sam primjenjivala samo nekoliko puta i to kad je on imao tantrume - da smirim njega, ne sebe. Mislim da se te kazne puno previše "naužije" u vrtiću, a da ja doma mogu imati više strpljenja i druge metode. Jučer sam ga kaznila nakon što je tri puta učinio nešto za što smo zajednički ustanovili da je loše prvenstveno za njega - kaznila sam ga da poslijepodne ne smije gledati nijedan crtić, s tim da u 19.00, u sklopu priprema za spavanje smije pogledati jedan. On je potpuno mirno to prihvatio, jer je znao da je kazna zaslužena. Ja sam kazno tako formulirala kao što jesam da bi on čitavo popodne mislio kad će doći 19.00 i pri tome mislio i na ono zbog čega je u kazni, da se to više ne bi ponavljalo. Cijelo popodne je bio izuzetno dobar, nimalo ljut, igrali smo se, škakljali smijali, u 19.00 je pogledao jedan crtić. E sad, moram vidjeti hoće li to dati učinka na ono o čemu se radilo.