Moj šogor je upravo završio svoj 4 ciklus kemoterapije.Imo je karcinom želuca koji su mu kompletno odstranili.Trebao je imati još dva ciklusa, ali je onkolog odustao zbog nekoliko razloga:loša krvna slika ,alergijska reakcija na citostatika i niski CA markeri koji bi upućivali na eventualne metastaze.Uglavnom ,na kemoterapiju je išao zbog svake sigurnosti i zato što je to takva procedura.Ja se nisam mješala u njegovu odluku da li da ide ili ne ide.Jedino na čemu sam jako inzistrala je da sve tegobe nakon operacije i sve nuspojave liječimo homeopatijom.To se pokazalo jako dobrim i on se vratio na posao(na sat ,dva)već mjesec dana nakon operacije,radio je čak i nakon kemoterapija.Nažalost,on je glavni hranitelj u obitelji ,a još i privatnik pa si ne može priuštiti potpuno bolovanje.

Zanimljivo je to kako čovjek stalno dobiva poruke od svog tijela ali ih ignorira... Prije zadnjeg ciklusa on je imao užasan strah od samog postupka, nešto što mu se prije nije događalo.Na kraju se ispostavilo da je u ciklusu prije toga imao alergijsku reakciju na lijek te mu je doktor vidjevši loše nalaze krvne slike(ertrociti i hemoglobin jako niski)ukinuo dva ciklusa.Ali je ipak odlučio da obavi ciklus na koji je došao.
Tako je uz kemoterapiju dobivao i lijek za alergiju .To je očito bilo previše i dan prije je trebao primiti zadnju dozu iznenada mu je pozlilo.
Izgubio je svijest,lupio glavom i slomio ruku.
Sad je dobro,sretan je da više ne mora na kemoterapiju,sretan je da su nalazi markera dobri , i svi se nadamo da je konačno gotova njegova odiseja po liječnicima.Dobro ,hajde ,morati će još na skidanje gipsa.
Nadam se da će sa tvojim tatom biti sve dobro.Važno je da on vjeruje u svoj oporavak i da vjeruje ljudima koji ga liječe.