nekad prije sam citala o djevojcici koja je vjerovala u zubic vilu, ili djeda mraza, ili tako nekakav lik, nije bitno, uglavnom krenula je u skolu i druga djeca su joj rekla i uvjeravala ju da taj lik ne postoji
malena je pitala mamu, a mami je bilo zao razocarati ju, i rekla je da to nije istina, i da li vjeruje vise svojoj mami ili drugoj djeci?
malena je, potaknuta maminom potvrdom, u skoli i dalje tvrdila svoje, i postala je predmet ismijavanja druge djece
da bi na kraju mama, kad je vidjela da je vrag odnio salu, i da dijete place, priznala istinu

e to mene muci
kako i do kada balansirati izmedju maste i snova, i realnosti okoline :/