:D
eto proša i drugi dan i sve mi bolje ide
a moja haljinica je dobila vlastiti čavao na sred zida u dnevnoj sobi,
i pomaže
kad me pitaju šta tu visi , ja kažem da se lufta 8)
ko će objašnjavat
 |
|||
|
|
|||
:D
eto proša i drugi dan i sve mi bolje ide
a moja haljinica je dobila vlastiti čavao na sred zida u dnevnoj sobi,
i pomaže
kad me pitaju šta tu visi , ja kažem da se lufta 8)
ko će objašnjavat
Jeeee! Bravo MGrubi (ja te stalno zovem Mc Grubi
eto, skinula sam 3kg u 17 dana i stala na 90,5kg, opet sam se počela izvlačiti oko pravila prehrane, u biti sabotiram odkad sam shvatila da mi treba još malo da kilaža počen sa 89...
pa jel moguće da se ja bojim promjene :?
pa meni namještaj jedva izdrži godinu dana u istom položaju ..
idem pronaći još koju haljinu ....
Ne važi se. Jeli bitno koliko si izgubila i koliko imaš kila? Ako ti odgovara hraniti se tako kako se hraniš, ne frustrira te svijest da se ipak nečeg odričeš, sve si zadovoljnija onim što vidiš u ogledalu.. nastavi tako
ma znaš, Monti mi je superiška,
ali u zadnje vrijeme iman sve više "iznimaka" tipa: a šta ima veze par palačinki, pola pizze (vulgaris), životinjsko carstvo...)
ma, malo sam posustala, ušla sam u predtrudničke traperice, pa kao da sam izgubila motiv :/
moram dalje, moram
Samo se ti ispucaj, nema veze, ali ne odustaj.
Svi mi pomalo brljamo, zato i jesmo tu da se izjadamo, popijemo čašu vode i smišljmo sljedeći obrok!
Eto... moram malo podići, jer ja imam 167 i 100 kg :/ a djecu rodila još nisam, a nemam niti jedno u sebi!
Samo da pitam MGrubi i kako bi? Vidjela sam da si na Montiju i tamo tim topicima na listi i izgubila 20kg?
Kako? I čestitam!
nisam ih izgubila, još čekaju odlazak
ovisnik sam o šečeru
svako malo krenem, pa prestanem ... uskoro krećem na pilates, pa ću "veseli" osječaj od slatkog zamjeniti s endorfinom (hormonom sreče) od pilatesa (bilokakvo izvježbavanje)
to je faza 1
onda ću pomalo srediti prehranu na Montije : odgovara mi skroz.. kad sam izdržala 3 tjedna skinula sam 3 kg, što je super
no sad imam fiksan cilj: slijedeće ljeto bi trebali krenuti na 2. bebicu, a to ne dolazi u obzir s ovom težinom (93kg/183) jer su debele šanse za dijabetes
to je ozbiljan motiv, ali ne i dovoljno fiksan
ono u šta sam sigurna da želima je: imati kondiciju, osječati snagu svog tijela, i zato mi treba vježbanje, bilokakvo
mislila sam kupiti orbitrek, ali je MM stavio veto (da ne završi orbi skupljati prašinu s ostalom ekipom)
jedem kad mi je dosadno, kad sebe držim u time-outu jer nije pravo vrijeme da nešto napravim .. a ja mrzim čekati
Nera je sad već dovoljno velika da me može pratiti u nekim stvarima, što je dobro, jer imam više opcija za raditi pošto MM radi suprotnu smjenu od mene pa smo nas dvi same
To se i meni događa....irenas prvotno napisa
Čudna smo bića mi ženeSmršavim 5 kila i svi me hvale,da super izgledam,da sam mlađa 5 godina...........i ja umjesto da mi to bude poticaj za dalje napravim to da se dobro najedem(od silne sreće valjda) i ubrzo vratim bar 3 što sam teškom mukom skinula..
jedva čekam kad ću skinuti par kila da ih mogu opet natući bez grižnje savjesti
U stvari, nije smiješno kad malo razmislim :/
nije smješno
da bi smršavio zauvjek , trebaš promjeniti životni stil, ne samo prehranu
čitala sam jednu knjigu o odgoju, radi Nere, a zapravo sam jako puno toga skužila što je bilo pogrešno u odgajanju mene i što je imalo za nuspojavu emocionalno prejedanje (autodestruktivnost + precjenjivanje hrana - moja mama misli da postoji hrana-lijek za sve ... komentari tipa: nečeš da jedeš a oni u africi umiru od gladi.. )
vježbam ostaviti hranu u tanjuru kad više nisam gladna, završiti obrok bez obzira koliko je još ostalo na tanjuru - jep ... kad ne bih pojela do kraja slušala bi tu "divnu" rečenicu o djeci u Arfici
za nevirovat je koliko je teško ostaviti taj komadić viška, baciti hranu ...
dobila sam nekidan čokoladnu bombonjeru, tip koji i ne volim, i nađem sebe (bilo mi dosadno, mala je spavala, ne mogu nigdje šetati, ništa bučno raditi...) pa sam je počela tamaniti, ali mi nije bila toliko fina, samo mi je bilo šteta-je-baciti .... i onda sam stala (u po kutije) i nisam sebi virovala da sam toliko impulzivno-glupa, ispraznila sam ostatak kutije u smeće
i nije mi bilo lako, skoro da me boljelo gledati tu hranu (i to bombonjeru) u smeću
družeći se ovdje shvatila sam važnost zdrave prehrane u djece, pa nastojim da Nera jede što zdravije (osim kad se moja mama uplete .. ipak je ona čuva od 12-15sati.. pokušavam govoriti .. ali ne ćini mi se neki uspjeh)
i tražeći najbolje za Neru shvatila sam da sam licemjerna
kako mogu braniti da Nera nešto jede, a ja to tamanim? djeca uče iz primjera a ja sam "opasan" primjer, anti-primjer ... zalud moje kuhanje ako ona vidi mene
Grubi ti si još jako mlada. Kad prijeđeš četrdesetu neće ti više kile smetati. Dapače i odgovarat će ti blaga popunjenost da se manje vide bore.
te bi se bore stvarno trebale potruditi da se vide
Eto vidiš, tako i meni faca izgleda bolje u popunjenom izdanju, a guzu si neću gledati. Čemu da se izlažem naporu da se okrećem straga i da još zato budem u lošem raspoloženju. Gotova priča. Jedi što ti paše. Iz vlastitog iskustva - što više razmišljaš o jelu, čežnja raste, a time i se i natrpavaš više nego što treba.
sve stoji šta si rekla, samo ja sam dogurala do rizične grupe - pretilost
MCGrubi (tako te ja zovem, a čini mi se da nisam jedina) a ja mislila da si se "izlječila" montijem... znači, nema baš nade.
Čekam BabyIris da se javi onda! Ipak je ona skinula puuunooooo kila!
nije problem u montiju, nego u meni
ja ti jedem po montiju ... + slatko
i taj + me koči
Da, da... kontam ja, ali znaš ono: počela sam jesti po Montiju i sada ga se PRIDRŽAVAM - u tom smislu sam mislila da si "izlječena"
(mislim da se ja nikad neću kole rješiti, a se nade polažem u Montija - kao ON ĆE MI DATI nešto
meni je vratija vjeru da mogu smršavjeti, nakon neznam koliko dijeta i jo-jo efekata
nakon njega sam dugo držala postignutu težinu
MGrubi, mozda ti se desi kao i meni kad zatrudnis da te obuzmu takve mucnine da nemres nista jesti. nakon onih 9 na montiju, izgubila sam jos 3-4 kile u prva 3 mjeseca. sad imam samo 4-5 vise nego kad sam prvi put zatrudnila. bogme, otkad su prestale mucnine, nemam vise niti toliku zelju za hranom. i, sto je najvaznije, ne jede mi se samo slatko kao u prvoj T!!! :D
MGrubi
Ja sam u aprilu ove godine dogurala do cak 92kgBila sam teza tad nego kad sam isla roditi Noah. Uzas sto fizicki sto psihicki sto su mi zaprijetili dati ljekove za visoki kolesterol da pijem do kraja zivota.
Nikad do tada nisam ni probala mrsaviti ono ozbiljno.
I onda sam nasla dijetu koja meni pase.
U augustu sam imala 71-72 kg.
Aprl i maj sam bila 100% a onda u junu pocela muljati.
Uglavnom muljaza se nastavila do prije dva tjedna kad sam skuzila da sam nabila preko pet kila prezderavanjem bez razloga.
Prije dva tjedna sam se vratila dijeti jer sam postala ponovo vise depresivna kad se najedem nego kad se nenajedem.
A uz to idu i praznici i znam ako jedem na ovu kilazu povrata nema.
Ja zelim biti izmedju 65-67. Do bozica zelim biti na 70 a onda si opet malo dati oduska dva tjedna a onda u januaru opet udarno dijeta ali s razlikom kad je ovaj put zavrsim idem na odrzavanje tj lagano uvodjenje odredjenih namirnica.
Ja sam si ovo ljeto bila super i komplimentima nije bilo kraja. Sad trenutno niko niti ne primjeti da sam se malo opet zbucala ali prvi put u zivotu primjetim ja a ja sam najvaznija.
Inace i kod mene je u glavi urnebes tako da nemam blage veze koja je poenta ovog mog posta
E jesam tukac. 8)
Cuj mogu se skinuti jer ako mogu ja koja se objeda a ne jede moze bilo ko.
Mom muzu moje kile nisu smetala dok ih nisam skinula. Sad me tlaci ako me vidi da jedem a mene to zivcira pa jos vise jedem.
Najvise volim dijetariti kad je on na putu.
Ovakav gubitak koji sam ja napravila je ogroman i sad znam da mogu i znam da mi nema kraja ako nesto odlucim. Znaci znam da cu do bozica imati 70 kg i stati u jednu haljinu koju sam kupila ljetos a jos je nisam obukla. Imam jedan party 22.12. Trenutno mi je to poticaj a sta ce biti poslije toga jos cu skontati.
Nemogu docekati da stanem na skije cjelih 20kg laksa. Mislim da ce to biti osjecaj vau.
U svakom slucaju sretno od mene tukca
nemam ti ja mučnine, moj želudac je ka od inoxa
daješ mi nadu
je, tak sam i ja mislila pa sam 2 mjeseca rikavala.nemam ti ja mučnine, moj želudac je ka od inoxa
inace, mogu pojest kaj hoces, pomijesati alkoholna pica koliko hoces (ah, stari dani), i nikad nis. ni muke, ni povracanja, ni pokvarenog zeluca.. to je moralo biti nekaj stvarno gadno da meni bude muka, ili nedajboze da povracam. da vidis kaj hormoni rade, nevjerovatno :/
Isti slučaj (to sa gladnom djecom u Africi)
Mislim, ja uopće nemam puno viška kila (manje od 10), al isti nam je sklop u glavi. Svaki put kad pođem nešto pojesti iz bezveznog razloga (dosadno, jede mi se, oću žvakat, pala je kiša u Japanu))pitam se "Zašto će ti to". Racionaliziram zalogaje.
Nekad upali nekad ne.
Al ako upali jednom od tri puta, to je jedan obrok manje.
Još samo da bude dva od tri puta, pa tri od tri.... U biti, da počnem jesti kad sam gladna, i da jedem koliko mi treba (mislim da je to ključno) bila bih sretna. Jer ako ovako nastavim uskoro ću imati preko 10 viška, pa preko 15 i tako dalje :/
Nije PROTIV sebe, nego ZA sebe. Ja sam se preporodila otkad vježbam, 2 godine već, svaki tjedan 2-3x, trening od sat i pol...diiiiivota...nekada i dođem sva nezainteresirana, no kad odradim trening, onaj diiiivan osjećaj ništa ne može zamjeniti
Zdravu hranu volim, no ne mogu ni ja protiv slatkisa, no trudim se ne jesti uopce iza 18h...pomaže...dijete? Samo one iz moje glave! Znači, ne jesti iza 18h, alkohol skoro nikad ne pijem, i puuuuno vježbanja
I uspjela sam
serotonin ('hormon srece') je naj stvar za zakacit se! :DNije PROTIV sebe, nego ZA sebe. Ja sam se preporodila otkad vježbam, 2 godine već, svaki tjedan 2-3x, trening od sat i pol...diiiiivota...nekada i dođem sva nezainteresirana, no kad odradim trening, onaj diiiivan osjećaj ništa ne može zamjeniti
procitala sam u knjizi 'zensko tijelo, zenska mudrost' da su 3 naj stvari za dizanje serotonina
-slatkisi
-alkohol
-tjelovjezba
sva tri mogu izazvati ovisnost... pa je na nama da mudro biramo...
ako vec jesmo ovisni o slakom - i zelimo to prestati - mozemo se poceti oblokavati -
no ipak je treca opcija najbolja - mora se priznati...
koliko je meni poznato razinu serotonina dizu jos i:
-aromaticna ulja
-cjelovite zitarice
-djumbir
-vanilija
-sunceva svjetlost
-svjezi zrak
-zuta boja (zavjese, jastucici po doma)
-smijeh
-osjecaj zahvalnosti
(ima jos puno toga)
pa ako su ove male stvari dio vase dijete - vece su sanse za trajni uspjeh - nego (samo) apstinencija od hrane...
mozda i prije dijete - poceti raditi na tim poljima i dozvoliti da se 'klik' u glavi sam dogodi a ne ga forsirati...
cccccccc, i počela čitati malo ovaj topik i iznenadih se kada sam vidjela da sam i JA pisala na ovu temu i da se još uvijek nisam izliječila...
Jaoooo meni majko!
Jedino što mogu reći da nemam 100kg, nego 94... (nekad i manje 90, ali vratih se u stare hlače...)
Meni se čini da je taj osjećaj autodestrukcije - onaj trenutak kada odlučite pojesti nešto, a znate da ne bi trebali, povezan s niskim samopoštivanjem. Tako je barem kod mene, kada me netko uvrijedi, povrijedi, ubedira, iznervira, kada se osjećam kao loša majka, supruga, zaposlenica, onda popuštam, onda jedem previše i kasno i slatko...
Tada kao da sami sebi kažemo, nisi dovoljno vrijedna da budeš zadovoljna sobom, da budeš sretna. Sigurna sam da je to povezano s djetinjstvom i odgojem.
Čak u zadnje vrijeme znam prepoznati trenutak kad ne moram dalje jesti i onda, ovisno o trenutnom stupnju samopoštivanja kažem - E, baš neću ili E, baš hoću!
Možda da se u tom trenutku upitamo: Zašto ne želiš biti sretna?
X
Jednom sam rekla na drugoj temi da se ustvari plašim smršati i ostvariti cilj... zašto? Jooj, ma i znam i neću da znam i neću da mijenjam, tj. ne mogu...
A znam jesti i od sreće i nesreće...
MGrubi i nakon 2 godine kakva je situacija. Ja sam od kile do kile prošla isto kao ti, s tim da sam se udala sa 63. Ali zatrudnila sa 86 kg. itd...
Ima li nade za mene, jesi uspjela.
Ja sam skinula u 2 mjeseca 10 kg. Stvarno sam se trudila, osjecala sam se super, stala sam u predtrudnicke hlace, sva sam si bila ponosna...
Ali...dosao je Bozic, pa francuska, pa kolaci...4 kg se vratile samo tako. I sta ja sad radim? Umjesto da opet zapnem ja cekam sutra. Jer sutra opet krecem na dijetu...Mos si mislit.
I sama se sa sobom svadam, imam malog vrazicka na ramenu koji mi stalno govori "pa pojedi danas tu cokoladu, sutra vise neces, sutra ides opet na dijetu..." I ja pojedem cokoladu... I kile se vracaju, Pa jedem jer sam jadna i ljuta. I racunam kolko jos vremena imam do svadbe na koju moram ic i do koje bi htjela smrsavit. I lazem sama sebi o tom prokletom "sutra". Jer sutra se probudim lose volje i treba mi nesto slatko da se razveselim. I jadna sam kad se vidim u ogledalo, i vise ne stanem u predtrudnicke hlace...
Al sutra, sutra cu opet krenut na dijetu...pih!
jesam
nedavno
trenutno sam u skidanju kila
-3kg u 4 tjedna
dug put je ispred mene, ne želim se zamarati koliko još, to me demotivira
razmišljam ovako: super je kad vaga pokaže -0,x kg, ako pokaže +/-0,00 nije ni to loše bar nije ošla u +
pozitivno razmišljanje mi pomaže u borbi protiv ovisnosti o šečeru (i emotivna i fizička)
znam toga vraga
meni pomaže: ma sutra ću je pojesti
ili da ću je pojesti malo kasnije
ovisnost o čokaladi je realnost, ja ju držim pod kontrolom sa crnom čoksom od preko 70% kakaa, ne deblja i dovoljno mi je pola čokse da mi smiri tu "glad"
također ako tokom dana pojedem dovoljno svježeg voća i povrča imam manju potrebu za slatkim
čitala sam da kad tijelu fali nutrijenata ono te tjera da jedeš, a kako si navučen na bijelo i šečer ti automatski posežeš za najdražim namirnicama
koje su "prazne" vitaminima i mineralima
pa tijelo ne dobije nutrijenata koliko treba, i opet šalje signal: trpaj!
i ti opet trpaš bijelo i šečer
i opet ništa tijelo ne dobije
...
a umor postaje sve češći, do kroničnog umora
bez obzira koliko spavala
odkad jedem najmanje 1 jabuku i naranču na dan, za priloge imam isključivo razno povrče , skidam kile, a i umor je nestao
toliko nestao da jedva čekam bolje dane da šetam, ubi me ova 4 zida, još malo pa ću cvjetiće po plafonu crtati, sve ostalo sam posložila
curke, ako me primate ja bi vam nekaj rekla. Mislim da je to psihološki problem i da se previše badirate. Pojedite tu čoksu ako vam se jede i ne razmišljajte o tome. Ako vam se jede francuska i to pojedite i ne razmišljate o tome. Radite sa tim djetama isto kao i moja mama: kod nje postoje 2 razdoblja, razdoblje kada je na dijeti i razdoblje kada razmišlja da ide na dijetu jer se udebljala nakon dijete previše.
Nikada nisam bila na dijeti, prije trudnoće sam imala 64 kg, u trudnoći dobila 18 kg, kad sam rodila imala sam 76kg, sad 20 mjeseci nakon imam 67 kg. Doduše, ovaj razvod kroz koji prolazim je mogućno doprinio mom mršavljenju, ali što god bilo ja sam trenutno zadovoljna kilažom.
[quote="elin"] Pojedite tu čoksu ako vam se jede i ne razmišljajte o tome. Ako vam se jede francuska i to pojedite i ne razmišljate o tome. quote]
Jutro: popijem dvije veeelikeee bijele kave sa po tri žličice smeđeg šećera, jer mi se jedu. Onda na putu na posao na koji sam odlučila ići na noge radi zdravlja, kupim 2 krofne u pekari jer mi se jedu. Dođem na posao pa još jedna topla čoksa jer kavicu sam već pila pa da popijem sa kolegicama, neće valjda one piti, a ja odmah raditi. Onda će one natezati neke keksiće koje su si kupile, jer one su mlade i mršave pa smiju, a ja ću im ne se ne razmišljajući pridružiti. Pa hap jedan, pa hap drugi, i dotukla im ja cijelu kutiju. Pa će doći vrijeme marende, i naravno onda zdrava jabuka, zdrava banana i jogurt, pa teški osjećaj zdrave gladi nakon prezdravog doručka. I onda čoksa dvije iz torbe (da pa šta gledate, pa jede mi se).
Dođem doma i ravnopravno se naručam jer i ja sam cijeli dan radila pa smijem valjda pojesti jedan tanjur i repete.
Pa onda daj djetetu pa poliži za njom, pa duketino jedan za mamu jedan za bebu, aha ona viša neće pa sve za mamu...
Ovo da se raspustim i opustim kod mene ne pali, ili teško odricanj bediranje itd, ili teška propast.
elin
to što si napisala to stoji kod ljudi bez problema sa održavanjem kilaže, u biti to su ljudi kojima gušterača radi normalno, koji nemaju poremećen odnos prema hrani (emocionalna veza utjehe)
ovakvi kao ja... završe kako je nenaa opisala i doguraju do trocifrenog broja
prije cca 3 godine sam imala upalu gušterače, tak da ovo ti nije baš neki primjer, ali o.k. moguće da je i pogrešno dijagnosticirano budući sam 2 tjedna pazila da ne jedem ništa masno, antibiotike samovoljno nisam pila i na slijedećoj provjeri krvi amilaze o.k.
Ovo kaj sam napisala sam napisala zato kaj sam nakon poroda imala jedno vrijeme foru da odem na dijetu. Nakon 2 dana dijete - ja gladna ko' pas, pojela čitavi frižider, nakon toga krenula isprazniti kredence, pa špajzu. Onda sam legla, niti disati nisam mogla, trbuh ko' bubanj ratni
Mislim da je fora ipak u tome da je nekaj zabranjeno, onda baš to hoćeš. Mislim, o.k. možda griješim, ali mislim da je dosta toga prejudicirano svim onim mršavicama kojima nas bombardiraju. Masu mojih prijateljica stalno viče kako su debele, a ja, sorry, uopće ne vidim tu njihovu debljinu. Jest da su malo popunjenije, ali nisu debele. Gdje je granica između debljine i normalnog izgleda i kako to uopće više izgleda, mislim na više nitko ne zna.
ja se nastojim vratiti u -30kg , kad sam mislila da sam debela
onda sam samo mislila, sad znam :/
kod Montignaca nema gladovanja tj. nepreporuča se
e, sad sam poprilično sigurna da pretjeruješ. :/ja se nastojim vratiti u -30kg , kad sam mislila da sam debela
onda sam samo mislila, sad znam :/
ne ne pretjerujem
102,5 kg na 183 cm
sad sam debela
neki ljudi se mogu ovisnosti riješiti tek kad lupe o dno
ja lupila
ma daj molim te. Kaj bi onda tvoja idealna kilaža bila 72kg. Pa ja sa 170 sa 72 kg nisam uopće bila debela. Nemoj se orjentirati na broj kilograma, neke žene imaju i teške kosti, a ta tvoja kilaža na tvoju visinu i nije tako velika. Malo viša je, ali zasigurno ne da bi išla mršaviti 30 kg.
MGrubi, onda mi nisi ni do koljena, s obzirom da si puno viša od mene...
Elin....to mogu tako ljudi koji znaju gdje je granica, npr. meni se jede sladoled kod mene nema granice, jedem dok nema ili dok ne dođe do mene onaj osjećaj da sam troma i debela...i onda se bacim u očaj što sam takva, pa onda još pojedem par kašika za kraj i ono što ostane ide u zamrzivač do slijedećeg dana, što često i ne izdrži do slijedećeg dana, nego ću prije spavanja to pojesti, jer nema smisla da mi stoji u frižideru.
I tako ide moja priča kada sam jela doručak, ručak i večeru, ali u normalnim količinama i super smršala i osjećala se super! I donijela ja na posao grašak, ali kada sam vadila sve mi se činilo malo, pa bih dodala još jednu kutjaču (nek se nađe). Dođem na posao i oko 13h počnem jesti to. Jedem grašak, a on diiiivvvvaaaan... i sve ga jedem i skontam da mi je ipak TAMAN ovo što sam pojela, a ostatak (ona kutljača, pa i još malo više) ću vratiti u frižider.
Vratim se nazad na radno mjesto i narednih 1h ne radim ništa, nego se vrtim na stolici i patim za graškom u frižideru i jadan kao da me doziva. Pošto sam vidjela da nedoprinosim firmi
I bio mi je super! I dobila sam onaj osjećaj tromosti i ja sretna u jednu ruku, a u drugu patim ....
UH!
Neko ko nije imao problem sa prehranom razumijem da ne može razumjeti ono što se dešava u meni, nažalost...
MGrubi, pokušaj s malim ciljevima.
Nemoj odmah -30kg.
Postavi si npr. prvi cilj da budeš 95, pa kad to uspiješ počasti se, ali ne slatkišem nego novom oblekom, ili nekom skupom kremicom, ili nekim izletom...
A onda postavi malo veći zalogaj, npr. još -10kg.
I tako polako.
Tu smo da te podržimo, kad ti dođe krizno, sjedni i piši, a mi ćemo kukati s tobom.
kad sam bila vitka (sa malim trbuhom) imala sam 65kg, sa 62kg sam bila "manekenka"
72 kg na moje godine bi mi bilo sasvim ok tj. zdravo
to je put dug najmanje godinu dana, ako ne i dvije
prebacujem svoju prehranu na zdravu sa malim "izletima"
ja jesam debela, pretila ...
trenutno ne želim razmišljati koliko još, jer nema koliko još, bitno je ići u -
dug je to put, zato tražim prihvatljivu prehranu koja će mi postati način života
to nije odricanje, samo novi život
zatrudnila sam sa 82 kg, pred porod sam imala 96kg
rodila, i onda je počeo presing: moraš jesti, ti dojiš!
...
šta je bilo bilo je, kriva sam sama
sad sam tu, na dnu
volim kuhati, pa mi nov način predstavlja kulinarski izazov
žao mi je samo kad nešto falim, pa završi u smeće
Maslačkica, zar ti misliš da mene nikada ne primi žuta minuta (nije aluzija na tvoj avatar
znaš kaj MGrubi, ja jednostavno i dalje mislim da pretjeruješ. Ali eto, budući te nisam nikad vidjela uživo suzdržati ću se daljnjih komentara, ali zato kad dođem svojima u Vodice ćemo se dogovoriti da se vidimo da ja tu navodnu pretilost vidim uživo. Iako sam 90 % sigurna da pretila nisi.
Rene2
odlučila sam: bez nagrade
nagrada je kad vaga pokaže -
trenutno uživam u osječaju viška energije
Joj, a ja uživam u njoj jedno 2 dana i onda me baci u depresiju... ma wtf? :shock:
Elin... razumijem ja tebe, ali ja nemam kontrolu za slijedeći dan, jer kad sam mogla jučer, mogu i danas...
E da, pa ja samo od 14 godine ili na dijeti ili se prežderavam da se pripremim na dijetu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom