Feldbach: Dolazak mog Anđela s 'greškom' bez krila
Kako je u Feldbachu na svijet stigao moj Anđeo
Za rodilište u Feldbachu odlučila sam se davno prije ove trudnoće. Iako nisam rađala u Hrvatskoj, imam loše iskustvo s našim rodilištem i odnosom prema roditeljima. Uvijek sam osjećala da postoji bolji, ljudskiji, iskreniji pristup majci i ocu i odlučila sam ga potražiti i pronaći, pa čak ako je to uključivalo odlazak izvan granica domovine.
Ginekolog - dr. M. kojeg sam odabrala za praćenje trudnoće ima privatnu ordinaciju u Mariboru, a radi kao porodničar u Feldbachu. Od prvog trena uspostavili smo super odnos. Ja, moj liječnik i moj suprug. Tijekom trudnoće nisam imala vaginalne preglede, jer nije takva praksa.
Cijela trudnoća protekla je u najboljem redu. Drugi i treći mjesec trudnoće nisam radila, zbog mučnina i ogromne potrebe za snom (spavala sam i po 15 sati dnevno), a onda sam se ponovno vratila u ured i radila do 45 dana prije termina poroda koji je bio 14.12. .
U Feldbach smo otišli 3.12. jer je samo dva dana kasnije bio pun mjesec, za koji sam očekivala da bi mogao potaknuti porod. No to se nije dogodiloSmjestili smo se u prekrasan, topli apartman na seoskom gospodarstvu nedaleko od rodilišta. Apartman je u blizini renesansnog dvorca, a kako je vrijeme Došašća, cijeli grad bio je u blagdanskom ozračju. Koristili smo raniji dolazak u Feldbach za šetnje, uživanje u dječjem punchu, fotkanje - opuštanje u svakom smislu. Tih smo dana bili jednom na pregledu, koji je potvrdio da je sve super s našom Bebe.
Lagani, vremenski nepravilni trudovi počeli su na sam termin 14.12. oko 10 sati u jutro. Za 11 sati smo imali dogovoren CTG u rodilištu. Nakon CTG-a, koji je pokazao da je sve super i da je počelounatoč trudovima MM i ja smo odlučili da nećemo ostati u rodilištu, nego da idemo u šetnju. Dan je bio prekrasan, sunčano i hladno. Dogovorili smo s dr.M. da ćemo se vratiti ako se trudovi pojačaju i smanje vremenski razmak. Nismo se vraćali do drugi dan ujutro.
Tek 15.12. oko 5 u jutro zamjetila sam sukrvicu na gaćicama i trudovi su postali zbilja jaki, ali i dalje nepravilni.Odlučili smo se zaputiti u rodilište. Kad smo došli CTG je bilježio trudove, ali sam tek 1 cm bila otvorena.
Onda smo išli u rađaonicu gdje sam hopsala na lopti, popila izvrsnu kavu s MM, pa se malo "valjala" na strunjači. Tada je oko 8 sati došao doručak (mmmmm), a onda nas je u društvu dr.M. došao pozdraviti primarius. Bio mi je jako simpatičan. Sviđa mi se što liječnici, sestre, babice najprije se predstave punim imenom i rukuju s roditeljima. Primarius je rekao kako zna da želim posve prirodan porod i da će na tome svi inzistirati. Onda me babica pregledala i rekla da sam i dalje otvorena 1 cm unatoč trudovima, pa je dr. M. predložio malo opuštanja u kadi. Očekivali smo da će topla voda potaknuti otvaranje. Bilo je oko 11 sati kad sam legla u toplu vodu. Bilo je jako ugodno, a i trudovi su bili lakši. Najprije sam ležala na leđima, a onda sam se okrenula u klečeći položaj, trbuh mi je bio uronjen u vodu i lagano sam se zibala. Na radiju "Feliz Navidad". MM mi je masirao leđa i dodavao vodu. Bila sam stalno žedna i pila sam koliko sam htjela, a glad nisam osjećala. U kadi sam ostala oko sat vremena. Ipak,otvorila sam se samo jedan centimetar.
Poslije smo otišli u predrađaonicu gdje sam izmjenično hopsala na lopti, njihala bokovima, šetala, ležala. Povremeno bi stavljali CTG. Večer je padala, trudovi su i dalje bili nepravilni i jaki. Između trudova sam spavala i MM isto. Nisam željela ništa protiv bolova. Uzimala sam homeopatske granule svakih pola sata, koje su trebala potaknuti otvaranje. Popodne sam prespavala. Navečer, 16.12. oko 3 sata tražila sam kadu ponovno. Bila sam umorna i trebalo mi je opuštanje. Do 5 sati sam plivala i plutala, a kad sam izašla iz kade od trudova sam povratila. Babica Ulirike je svako malo dolazila do nas, hrabrila me, no samo sam 4 cm bila otvorena, te je rekla da vjerojatno neću roditi dok je ona u smjeni, ali da će doći isto jedna super babica i da će me ona zasigurno poroditi.
Vratili smo se ponovno u predrađaonicu kad su trudovi bili sve učestaliji. Bila sam sretna. Osjećala sam da je to - to i da Bebe uskoro dolazi. Tražila sam svjećicu.MM je upalio jednu s mirisom mandarina koju smo imali pripravnu. Glazba mi nije odgovarala, imala sam potrebu disati u tišini. Slušala sam svoje disanje i bila koncentrirana da svakim izdisajem izdahnem bol. Onda sam opet ustala i ljuljala se lijevo-desno na lopti, leđima oslonjena na MM.
Došla je babica Petra L. koja je disala sa mnom. Iako je prošlo nekoliko sati nisam se otvarala dalje. Predložila je oksitocin, jer sam već bila poprilično umorna, a i Bebe.
Tražila sam Roma-kolo (njem.Roma-Rad). Prošlo je 16 sati kad sam se "uvalila" na Romu. MM i ja smo se dogovorili da prihvatim oksitocin. Ponovno sam povratila na Romi. Babica je rekla da je to dobar znak da se otvaram.Doista je krenulo, za petnaestak minuta bila sam posve otvorena. Trudovi su bili svaku minutu. S moje lijeve strane sjedio je MM i hrabrio me. Došla su dva liječnika, oni su s babicom sjedili na podu ispred Rome. Kao oko logorske vatre, smiješan prizor. MM je istaknuo da ne želimo epiziotomiju, a oni su rekli da znaju i da nema problema. Babica Petra L. je disala sa mnom, hvalila da mi dobro ide i između trudova mi uljem masirala međicu. To je bilo ugodno. Kako nisam klistirana, malo mi je "pobjeglo", ali su i liječnici i babica rekli da je to super znak da se beba gura i da dolazi. Rekli su to spada u normalan porod. Osjećala sam se tako sigurno. Bila sam puna snage i beskrajno mirna. Sviđalo mi se što ne pričaju i što je svjetlost bila prigušena, žuta i što je svjećica gorila. Disciplinirano sam disala i u jednom trenutku imala potrebu tiskati. Babica Petra L. me ohrabrila. Vidjeli su glavicu i pitali želim li je dotaknuti. Ja nisam htjela, ali je MM želio vidjeti. Komentirao je da ima puno kose. Dr. se našalio da kad izađu uši da će povući bebu i gotovo. Ja sam se između trudova ljuljala naprijed nazad na Romi, držeći se i opirući za konstrukciju. To mi je pasalo.
U slijedeća tri truda rodila sam svoje prvo DIJETE.
Odmah su mi je stavili na prsa. Najljepši prizor ikada. Moj Anđeo, bijela od verniksa, majušna i najljepša na svijetu. Rasplakala sam se od sreće. Pitala sam što je (u trudnoći nisam željela znati spol) i babica je podignula pupčanu vrpcu da vidim svoju curicu, svoju Kaju. Rekla sam joj: Bog sunce, ja sam tvoja mama, a ovo je tata. MM je me ljubio i govorio da je prekrasna. Uživali smo u njoj. Preplavila me sreća. Čekali su da otpulsira pupčana vrpca, a onda je ponosni otac dobio zadatak da je presiječe. Posteljicu sam porodila brzo, a babica mi je pokazala s dvije strane- s moje i bebine i da je cijela.
Ja sam malo popucala i trebala sam dobiti dva šava. Dali su mi lokalnu anesteziju (nekakav sprej) i za par minuta je šivanje bilo gotovo. Onda su tata i babica izvagali, izmjerili i okupali Kaju. Ja sam ustala s Rome, a Kaju je nosio njen tata i odšetali smo u predrađaonicu u krevet na maženje i upoznavanje. Slijedećih dva sata smo uživali jedni u drugima. Onda smo javili bakama i djedovima.
Kaju sam odmah stavila na prsa, ali je je hroptavo disala i nije joj bilo do sisanja. Babica je rekla da se privikava na disanje i da je sve u redu. Tata ju je mazio, dok sam ja otišla pod tuš.
Tek oko ponoći išli smo na odjel za mame i bebe. Tata je mogao ostati s nama, ali smo odlučili da ide u apartman i da se dobro odmori, jer smo ga trebale i sutradan
Kaja je cijelo vrijeme bila sa mnom. Postoji opcija, za mame koje ne žele da je beba stalno s njima, ostaviti je u tzv. Dječjoj sobi i tada se sestre brinu o bebi. U toj sobi su sestre stalno na raspolaganju za savjetovanje o dojenju, kupanju, presvlačenju. Tu su i fotelje za dojenje, jastuci za dojenje s mikroperlama, prematalice (ali i u svakoj sobi ima prematalica), pelena u izobilju, odjeća, a tu se obavljaju pedijatrijski pregledi.Mali žutićari tu se sunčaju i mama može biti kraj inkubatora. Voljela sam dojiti u toj sobi, jer sestre zbilja hrabre, potiču na dojenje i pomažu. Prvu noć sam je dojila i bila ponosna jer dobiva kolostrum.
Niti u jednom trenutku nismo se odvojile. Tata je došao već u 7 ujutro i bio s nama do prije ponoći. Prekrasno je što očevi imaju neograničen pristup. (ostala rodbina treba poštivati vrijeme posjeta).
Hrana u rodilištu je izvrsna. Postoji tjedni menu iz kojeg, dan ranije, rodilja odabere između nekoliko ponuđenih jela (i vegetarijanski menu je u ponudi), doručak, ručak i večeru za sutra dan.
U rodilištu smo ostale tri dana, a četvrti smo išle doma
Rodilja se ne pregledava vaginalno (samo su mi pipali trbuh da vide je li mekan), a vizita služi da liječnici čestitaju na bebi, pitaju kako se osjećamo, ima li kakvih posebnosti.Uglavnom ugodan razgovor. Prvi dan su nam donijeli brošuru o dojenju: Dojenje-dobar početak, informacije za majke i očeve (izdali austrijsko Ministarstvo za zdravlje i žene i La Leche Liga) u kojoj je popis svih grupa za potporu dojenju u zemlji, telefonski brojevi, e-mail adrese, cjelovite informacije o dojenju (rekla sam kao da je brošuru Roda pisala).
Za vrijeme pedijatrijskog pregleda mama je s bebom.
Žuticu privjeravaju aparatićem koji prislone bebi na kožu i digitalno se prikaže brojka (nama pikanja). Kaja nije imala žuticu.
Roditelji presvlače i kupaju bebu, a pupak se tretira homeopatskom praškom.
Za izlazak iz rodilišta roditelji sami odijevaju bebu, a ne može se otići bez autosjedalice. Roditelji koji nemaju svoju AS, dobiju od rodilišta na posudbu i dužni su je vratiti.
Jako sam sretna da je moja Kaja rođena u Feldbachu, ali bih voljela da se i u Hrvatskoj situacija u rodilištima promjeni i da se moja druga djeca rode ovdje. Moj porod je prekrasno iskustvo koje me obilježilo za cijeli život. Kaja je mirna i zadovoljna beba, što u bitnoj mjeri, vjerujem, dugujemo nježnom dolasku na svijet.
Želim vam svima porod kakav i sami priželjkujete.
mama_još_malo koja je postala prava_pravcata_mama
 |
|||
Reply With Quote
Originally Posted by mama_jos_malo
