Moj sin upravo je navršio 2,5 godine. Odavno jede i pije sve, ravnopravno sjedi s nama za stolom, jede samostalno, koristi žlicu i vilicu, pije iz čaše...

Bili smo na najboljem putu da se skroz odviknemo od cike, taman sam se poveselila da će sve završiti postepeno i polako, onako kako sam priželjkivala. Da ga ja ne moram silom odvajati, nego da on odluči sam i polako prestane.

I nedavno je skroz poludio iz čistog mira. Samo viče:cika,cika i vuče iz obje ko da mu je to posljednje u životu. I to nebrojeno puta na dan, za laku noć, za dobro jutro, ko da je novorođenče.

Jede normalno, ali ne pije gotovo ništa ili uz nagovaranje par gutljaja tek toliko. Neće više ni mlijeko, ni kekse s mlijekom, ni čokolino, ni omiljeni sok od breskve ili ananasa, ni vodu...

Šta ga je spopalo? Ne mogu pronaći ništa osobito, nije imao nikakvu traumu, odvajanje, nije bio bolestan... :?

Mislim, nije to nešta što bi me bacilo u bedaru, samo me zanima zašto?