Vristanje punih sat vremena - kako smiriti dijete?

[tatek]

JUcer nam je Zrinka priredila show program navecer - bila je umorna, Vedran ju je razljutio jer joj nije dao neku igracku, onda je njena omiljena pidzama bila u pranju pa je morala obuci drugi i pocela se batrgati, vristati ... i to je trajalo punih sat vremena, ne preuvelicavam, pogledao sam na sat. :shock:
U medjuvremenu dva puta je poljubicastila jer se toliko razvristala da vise nije disala, MZ i mene je gurala nogama od sebe tako da ni cica ni bilo kakvo smirivanje na ramenu nije dolazilo u obzir, na kraju se vec polusvjesna samo kotrljala po krevetu ... grozota za gledati.
Vec smo bili na kraju zivaca, nisu palile ni klasicnefore skretanja paznje (s time smo zakasnili ovaj put) i tek kad sam poceo citatyi omiljenu joj pricu o krteku i bolesnoj misici onda se smirila nakon oko 15 minuta povremenog ridanja, ali i slusanja.
ONda je zaspala i probudila se za sat vremena, opet u grcevitom placu - ovaj put je trajalo svega 15 minuta, ali zato zestokih, od placa i svega djelovala je kao da jedva zna za sebe.

Pretpostavljam da su glavni krivci umor, nepoznate tete u dezurstvima u vrticu i taj splet okolnosti sa Vedranom i pidzamom, ali i da ju zestoko dere kriza druge godine. :/

Jeste li vi kad imali ovako dugu scenu? Mi smo misli da smo vec sve vidjeli kaj se toga tice, no ovakvo izdanje je i nas :shock:

Kaj radite kad vam se dijete tako obeznani da vise ne reagira na nikakve signale izvana?

[ninochka]

imali smo i mi takvih epizoda. polusatnih sigurno, a možda i duže.

ja se na kraju maknem od njega i pustim ga da se ispuše jer fakat ne pali nikakvo grljenje ni razgovor i vratim se svako malo s nekim pokušajem distrakcije

[makita]

Nemamo ih dvoje, D. je prilično mirno dijete, al zna vikat/viknuti, vrištati...To me iznenadilo, pa sam i ja počela vikat iz petnih žila, i kad je on u čudu zastao, pitala ga(al ne ironično, nego baš da mi kaže) jel to bilo isto jako, jel mama isto može se jako derat, reka je da mogu vikat,pitala sam jel bilo puno glasno njegovim malim ušima, pa smo vrisnuli po nekoliko puta i gotova avantura... Sad, ne znam jel ti ovo od pomoći, ne mogu ti baš predočit, al stvorila se nekako atmosfera za ovako reagirat, bilo je zabavno vikat s njim
Možda je poanta što sam se vikanjem uspila mu približit, pogledat ga u oči, da bi završili valjanjem po krevetu

[pinocchio]

tatek, mogu zamisliti šok koji ste doživjeli. miš mali, očito joj se dosta toga poklopilo pa ni sama ne zna kako to hendalti. mi imamo u zadnje vrijeme slične, ali srećom puno kraće i blaže epizode kojima je također povod neka haljina, majica ili štoveć koja je u pranju ili je već van upotrebe.

zadnja takva scena je bila prije dva dana dok je gledala neke ljetne fotke na kompu i ugledala sebe u majici na bretele koju je već davno prerasla. htjela ju je momentalno obući i kad je skužila da je stvarno nema i da joj želja neće biti uslišana počela je urlaona, potoci suza i bacanje po podu. nikakvo objašnjenje nije joj bilo dovoljno da je umiri pa sam joj na kraju ponudila alternativu: "hoćeš da nacrtamo tu majicu i da je fino izrežemo sa škaricama pa ti je lijepo zalijepimo selotejpom na ramena?"
okice su joj se zacaklile, ideja joj se dopala i mi smo bili spašeni. dok smo vjerno crtali majcu s patkicama i izrezivali je već je zaboravilo čemu sve to...

ne moram ni reći koliko puta smo ljeti znali mokru odjeću sušiti peglom jer dama želi obući baš to. sada nas spašava radijator .

znam, pidžama je bila samo povod, ali eto ako se ponovi da dobiješ par ideja kako pokušati utješiti ljepoticu. mislim da je kod vas ipak umor (što je najčešće slučaj) bio presudan.

držim fige da se ne ponovi ili ako se ponovi da brzo nađete načina za utjehu. pusa curki

[Audrey]

Nama se nedavno dogodila slična situacija, ali je starije dijete bilo u glavnoj ulozi. Klinci su se posvadili oko neke igračke, te tko ju je prvi uzeo, te tko se dulje s njom igrao, te ima li pravo brat uzeti tu igračku ako ju je sestra uzela i otišla se poigrati s nečim drugim.... Upravo ovo zadnje je bilo povod sceni, ona je počela vrištati da se ona s tim igrala i da joj nije smio uzeti, on je rekao da se ona prestala igrati i da sad on hoće malo. Pokušali smo joj predočiti da bi stvarno bilo fer da sad braco malo ima igračku, samo dok se vozimo u autu a da će joj on vratiti kad stignemo kući, ali ni čut! I ona hoće i hoće, a on baš ne da i ne da, i što sad napraviti?! Ako kažem kako je igračka njena, samo ću promijeniti subjekt vrištanja. Ako kažem da je njegova, ona će nastaviti u tonu 'sve uvijek meni uzimate i njemu dajete...'..
Probala sam sve metode koje inače pale, i argumentirani razgovor, i nježni razgovor uz fizički kontakt (koji se u autu kad sam ja na prednjem sicu a ona u sjedalici na zadnjem, svodi na držanje za ruku), i skretanje pažnje, i obećanja što će se dogoditi ako se smiri i prijetnje što će se dogoditi ako se ne smiri (to inače ne prakticiram, ali ponavljam bili smo u autu, muž je kroz grdi gradski promet morao voziti uz zvuke mačke koju deru naživo). Svaka moja inicijativa ili odgovor na njezino ponašanje je izazivalo samo još veće urlanje, tako da sam jednostavno prestala komunicirati s njom, stisla zube i otrpila još jedno petnaestak minuta šou programa, dok nije konačno utihnula. Sve skupa je to trajalo blizu sat vremena, iz auta smo muž i ja izašli zeleni i izmoždeni. Ona se durila ostatak večeri, ali na svaku naznaku da bi to moglo ponovo prerasti u urlanje, jednostavno bi se fizički maknuli od nje i ignorirali ju. I to je jedino imalo nekog efekta, ispada da nije bila raspoložena raditi scene ako nije imala zainteresiranu publiku. Ali zapravo je ona takav tip kojem teško pada ako se prestane komunicirati s njom, mislim da joj je ignoriranje puno gore nego bilo kakva zabrana ili kazna.

Na spavanje smo ipak, kao i svaku večer, otišli uz maženje i zagrljaje.

[spooky]

I mi imamo ovakve epizode, ali ne traju tako dugo.
Na kraju uvijek sve završi tako da mi Pia sjedi u krilu i mazi se, a prije toga je bio urnebes...

Svaki put ostanem malo :shock: bez obzira što gotovo uvijek znam razloge njzinog ponašanja.

[Arwen]

nama je pomagalo jedino ignoriranje ali ako bi trajalo dugo
probala bi mu odvuči pažnju s nečim ako ne upali opet bi se makla
i ostavila ga na miru
a znala sam se i izvrištat i ja skupa s njim

[sofke]

blagoslovljena bila Roda..meni su ti ispadi prije bili smak svijeta..onda sam na forumu pročitala da se radi o tantrumima, izguglala i pročitala o tome sve što se moglo i sad sam kad se dogode kul koliko je to u danoj situaciji moguće..
Sof uvijek poludi kada je umorna tako da tu pokušavam s odvlačenjem pažnje, ful tihim i smirenim govorom i grljenjem..nekad mi sva izbezumljena i vrištajuća poleti u zagrljaj i to je to, brzo se smiri..nekad me gura od sebe pa je onda ne diram i nekak poštujem njeno pravo na privatni prostor
zna poluditi i kada hoće ono što ne može.. vrišti, lupa nogama, baca stvari i naravno vješa se po meni i slijedi me jer treba publiku..onda je ignoriram, kažem joj da se makne i pusti me na miru..to iscrpljuje, zna urlati preko pola sata, ima neki čudan podvriskujući ton, sva se zajapuri, rida, baca se po podu..kod njenih ispada sve ovisi o meni, ak sam dobre volje ta njena 'teatralnost' mi bude simpatična pa je i malkice zezam..ona naravno i dalje urla, ali meni je to nekak simpatično, kolko volje da bi se dobilo ono što hoće..kad nisam baš dobre volje, a pogotovo ak je tu MM koji nema razumijavanja za ta njena stanja i koji smatra da je to razmaženost, e onda se i ja unervozim jer moram smirivat i nju i njega

[Dijana]

tatek, a je li i Zrinka trebala publiku? kod nas, kad joj treba publika najbolje pali ignoriranje. A kad zapne za nešto tražim najbliže rješenje ako ne može biti baš to što je zapilila. (slično slučaju "majici na bretele")

[tatek]

tatek, a je li i Zrinka trebala publiku? kod nas, kad joj treba publika najbolje pali ignoriranje. A kad zapne za nešto tražim najbliže rješenje ako ne može biti baš to što je zapilila. (slično slučaju "majici na bretele")

Mislim da nije trebala publiku, umor je tu bio glavni, rekao bih.

Nadjemo i mi uvijek neko rjesenje, no do sada nije nikad ni priblizno toliko zapilila tako da ni sad ispocetka nismo puno mozgali vec vise "vec cemo to nekako", a onda je vrag odnio salu.

Ono kaj nas najvise smeta su ti prestanci disanja, znam da je to normalno i da se desava nekoj djeci, ali gledati vlastito dijete kako ne dise po 10-20 sekundi i postaje ljubicasto, glavinja uokolo, u nesvijest je na srecu pala samo dvaput ... to nam je tesko gledati. A nije ju bilo lijepo ni slusati kako krklja, vec je od dernjave i glas izgubila, i baca se nesuvislo po krevetu ... jucer za tog ispada je zaista bila izvan kontrole u svakom pogledu.

[ninochka]

pala je u nesvijest :shock: uf...

[tatek]

pala je u nesvijest :shock: uf...

Ma da ... :shock:

Mislim, nije jucer pala u nesvijest dvaput nego uopce .... ali svejedno, kad tako prestane disati bas izgleda da je na rubu svjesnosti. Place, rida, a nema zvuka, sve k'o u nijemom filmu ... joj, uvijek mi prolaze trnci kad to gledam ili zamislim tako ljupko malo dijete u takvom stanju.

A kontrast je tim veci sto je inace 80% vremena mali dobrovoljcek, nasmijana i vesela ... al kad dodje zuta minuta onda je frka.

[Dijana]

znam da si već pisao o tim prestancima disanja, to se kod nas kod tantrumanja ipak nije nikad dogodilo iako smo imali scena i scena. Ja bih se isto užasno prepala da to jednom vidim i vjerojatno bi joj išla niz dlaku samo da se ne ponovi. Ne znam bi li to bilo dobro.
Pa, onda se čini da je kod vas u biti najvažnije paziti da se ne premori, koliko se to može, i pokušati preduhitriti.

A ja sam poprilični paničar, pa bi vjerojatno pitala i pedijatricu o tim prestancima disanja.

[larmama]

Mi smo to prvi put dozivjeli s netom navresene dvije godine..
Taj put je bio razlog to što je bila preumorna. Doputovali smo na more i mjesto da ostanemo u stanu, dala sam se nagovoriti da odemo na veceru. I kod spremanja na spavanje je nastao sou. Ne sjecam se neposrednog povoda, ali uzrok je bila premorenost i previse poticaja. Scena je trajala dugo i nista nije pomagalo. Cak ni cica po prvi put. Isto nas je odgurivala. Tokom noci se probudila i ponovo je bila ista scena samo kraca. Otprilike isti scenario kao i kod tebe.
Kod nas se to desilo jos par puta nakon toga bez da je uzrok bio očigledan kao ovaj. Doma se znala zavuci i iza kreveta i nije nam zeljela u narucje. Cim bi joj se pokusali pribliziti jos bi jaca rekacija bila. Znam da sam bila u strahu da si nesto ne napravi, jer sam citala da mogu doci u fazu kad lupaju glavom o zid.

[tatek]

A ja sam poprilični paničar, pa bi vjerojatno pitala i pedijatricu o tim prestancima disanja.

Vec jesmo. Kaze da ne sumnja na bilo sto drugo (postoje male sanse da su takve stvari vezane uz neke neuroloske poremecaje).
Bas je dr prije nekoliko dana uzela maloj homopatsku "konstituciju" tj. odredjivanje tipa licnosti pa cemo onda mozda imati i nekakvo homeopatsko rjesenje za ovakve situacije (ne u vidu vatrogasnog rjesenja vec vise preventivnog).

[lidac2004]

nama se sa J. desilo dva puta ista stvar i isto zbog premorenosti.
toliko je urlala da smo odlucili ici doktoru jer ju nista nije moglo smiriti.

tada smo bili u spavacoj sobi gdje je bila upaljena samo nocna lampica.
s obzirom da smo krenuli spremati se doktoru, uzeli smo ju u dnevnu sobu, upalili svjetlo i ona je taj tren prestala plakati.

onda smo ju ostavili malo u dnevnoj gdje smo joj citali knjigicu i malo se igrali i nakon nekog vremena kada sam ju uzela uspavati- zaspala je bez problema.

drugi put kada je bila tako urlala, odmah smo napravili istu proceduru.


sto se tice ovoga da ostane bez daha dok place- negdje sam citala (mozda cak i tu) da je dobro lagano puhnuti u lice djetetu kada se to desi da se trgne i prodise opet normalno.
da li je to ok tako ili ne, ne znam.

[mamma Juanita]

tatek, ja mislim d avam ona želi reći da je nečim jako nezadovoljna, vjerojatno s etiče promjena u vrtiću, možda joj fali više vremena s vama (kojem djetetu to danas ne fali ).
mi nismo nikad imali ovako dramatične epizode s curkama, valjda smo imali sreće.
čini mi se da bih u tom trenutku najbolje bilko odvući dijete vana na zrak, na kratku ili dugu šetnju, jeste kad to probali?
proluftavanje i nama odraslima pali.
i naravno, gledat da izbjegneš situacije koje potvrđeno izbezume diojete, tipa preduhitrit umor, stvavit je ranijme spavat isl.

[mamma Juanita]

100 puta za tipfelere...

[tatek]

sto se tice ovoga da ostane bez daha dok place- negdje sam citala (mozda cak i tu) da je dobro lagano puhnuti u lice djetetu kada se to desi da se trgne i prodise opet normalno.
da li je to ok tako ili ne, ne znam.

Jest, bilo je tu na Rodi, neki kazu da je to pomoglo.
Mi smo probali vise puta, ali nije pomagalo.
Dr je rekla da nije potrebna nikakva akcija, da ce sama prodisati bez problema.

A vremena ... ma da, uvijek bi moglo biti vise. Mislim da je tu ipak Vedran vise prikracen, jer sa Zrinkom je izvan vrtickog vremena uvijek netko (bilo MZ dok cica, bilo MZ ili ja dok se igramo), dok se Vedran mora tu i tamo zabavljati se i sam.
Medjutim, stresna situacija moze biti i cinjenica da vise niej kao [prija, kada je Vedran uglavnom njoj uzimao igracke i ljutio je, vec je sad cesto i obrnuto, ona njemu smeta, uzima igracke, rusi gradjevine odguruje ga itd. i tu postupamo sasvim isto kao i sa njim: upozorenje i zatim vracanje igracke Vedranu (ako mu je nesto uzela). Moguce je da je to ljuti ... no, zbog toga ne namjeravamo odustati od principa.

[mamma Juanita]

mislila sam više na činjenicu da nekad zaboravimo da su nam još mala djeca zapravo veći dan u vrtiću i da im falimo.
naviknu se i oni i mi nakon nekog vremena, ali možda to opet eskalira kad im se mijenjaju tete...

[tatek]

mislila sam više na činjenicu da nekad zaboravimo da su nam još mala djeca zapravo veći dan u vrtiću i da im falimo.
naviknu se i oni i mi nakon nekog vremena, ali možda to opet eskalira kad im se mijenjaju tete...

Istina ... koliko god mala, barem naocigled, ne reagira posebno u vrticu na nove tete, toliko je moguce da onda to naknadno ispuca doma.

Na zalost, to nas ceka jos i slijedeci tjedan dok se sve to ne unormali u vrticu ... :/

[tanja_b]

Moguće da je od umora...
Ni mi nemamo često ispade (moram priznati, ovako dugačke nismo imali nikad), ali kad ih imamo, sve češće ih povezujem s fizičkom nelagodom - umor, glad, hladnoća i sl.
Jučer smo bili vani, a bilo je zbilja jako hladno, a Andrej kategorički odbija nošenje rukavica (ne samo svojih, nego i meni ne dopušta da ih obučem!) Ne trebam spominjati da je nakon nekog vremena bio sav smrznut, ali nije htio kući niti obući rukavice. Kako smo svi bili smrzotine, većina (tj. MM i ja) smo odlučili da se ide doma, a njemu se to nije svidjelo, i... rezultat je bio urlanje i valjanje po haustoru, u stan smo ga morali unijeti, itd, itd (da sad ne opisujem u detalje).
Razlika prema Zrinki bila je što nije gubio dah (iako se sav zadihao) i što je sve skupa trajalo 15-20 min, a to se ipak da izdržati. Smirio se sam od sebe, u zagrijanom stanu, uz mandarinu i knjigu.
Dan ranije (nakon posjeta želj. muzeju) također je bio na putu da "eksplodira", ali smo sjeli na čaj u "Lisinski", tamo se zagrijao i odobrovoljio.
Često tako ne želi reći da je gladan, ali živčani do trenutka kad stavi zalogaj u usta (banane ili nečeg sličnog).
Očito nam slijedi učenje prepoznavanja vlastitih potreba... umora, gladi, ili neke druge fizičke nelagode.

[stray_cat]

jel moguce da je pokupila neku prehladu ili je pocetak neke bolesti? to hoce pojacati tantrume

mene zanima homeopat za djecu u zg, moze pp?

[samaritanka]

Tatek kakvo vam je osvjetljene u sobi? Da li je bila u jednoj sobi ili je mjenjala sobe?

[tatek]

Tatek kakvo vam je osvjetljene u sobi? Da li je bila u jednoj sobi ili je mjenjala sobe?

Bila je u dvije sobe, u obje sa vrlo prigusenim osvjetljenjem.

Nakon dvije kako-tako normalne noci, nocas opet bio show: probudila se oko 23h, sa mokrim rukavom pidzame, valjda od sline ili smrkljica. Isli smo ju presvuci i onda je pocela siziti. Nije htjela nista obuci pola sata, ni novu ni staru pidzamu ni majicu, a ono sto smo joj nasilu obukli sve je skinula i nije bilo te sile koja ju je mogla zadrzati, vristala je, gurala nogama i tako cca pola sata. Onda je ipak prihvatila cicu u drugoj sobi i nakon cicanja je mirno prihvatila novu pidzamu i zaspala, a mi iscrpljeni odahnuli.

[cekana]

Uh... ja se samo smežuram kad čitam ovako nešto, mi nikad, nikad nismo imali takvih epizoda s dječicom... Želim Vam puno strpljenja, mudrosti i živčeka

[tatek]

Uh... ja se samo smežuram kad čitam ovako nešto, mi nikad, nikad nismo imali takvih epizoda s dječicom... Želim Vam puno strpljenja, mudrosti i živčeka

Hvala, trebat ce nam!

[bucka]

mene strah sto nas jos ceka!!! :shock:

[lidac2004]

Tatek kakvo vam je osvjetljene u sobi? Da li je bila u jednoj sobi ili je mjenjala sobe?

Bila je u dvije sobe, u obje sa vrlo prigusenim osvjetljenjem.

tatek, a da probate drugi put (nadam se da ga nece biti, ali za svaki slucaj.....) ono sto je nama upalilo sa J.- da ju odvedete u sobu u kojoj se inace igra i koja je osvjetljena?

[samaritanka]

Uh tatek kužim Vas, ali ovo nije loše što Lidač kaže, a možda i ono ne diraj Lava dok spava, a oni spavaju i otvorenih očiju i nisu za prepoznati i brane se. Kako mozak zrije i oni se sami iznenađuju samim sobom, a i mi...Reagiraju i različito. Moja curica je znala imati takve situacije, ali ne i Karlo, on je drugačiji...makar ja danas ne dozvoljavam da se histerija razvije nego se ide u krevet s vrata skor obućen pa ga ja kasnije skidam samo da izbjegnem ludilo. Valjda je sada u ovo praznično radoblje nekakvo ludilo u zraku pa to i mala djeca osjećaju, ne znam.

(Samo mali intermeco: Kod Anne Ako ponudim vodu noću zbog suhog kašlja ili slično, neprijatelj sam broj jedan uvijek bila za Annu, ona kašlje i nastavi spavati. kod karla je obrnuto, ako karlu po noći ne ponudim vodu kad kašlje on se dere histerično da hoće vodu prema ideji zašto to ne radim, sad je prestao tim, ali bilo je na kraju druge i dobar dio treće takav dok nismo koji put razgovarali o tome da mama ne može sve znati unaprijed, a poučena Annom čekala sam da je sam zatraži da ne podivlja i onda on podivlja jer mu nisam ponudila...super ).
Hoću reći djeca su različita u histeriji, ako uspijem sasjeći je u korijenu da se ne razvije, onda smo sve učinili. Oporavak nakon ovakvih napada također traje. Skužit ćete vi zasigurno što se događa i što je uznemiri toliko da je više ne prepoznajete. Možda su to i petarde??? Nama se sad u ovo vrijeme najbolje prodaje sedativ za pse i mačke.
Samo polako...i možda pali ako ugasite svjetlo...probajte...

[vertex]

Moj stariji je imao jako intenzivne "tantrume" (ja ih rađe zovem šizovi) između jedne i po i dvije i po godine, i moje iskustvo s njim je: ako nisi uspio izbjeć situaciju na vrijeme, ne radi više ništa nego čekaj da prođe. Sve drugo bi samo pogoršavalo stvar. Znalo bi to i potrajat i događat se u javnosti - pa šta? On bi se bacao po podu i vrištao, a ja bi fino sjela na pod ili čučnula blizu njega i šutila dok ne prođe. Ispuhalo bi se samo, on bi bio vidno potresen i tražio bi bliskost, izmazili bi se i izšaputali i idemo dalje kao novi, bez komentara.

[tatek]

Ovih dana kod nas nesto mirnije ...

Inace, Zrinka sad i spava u sobi u kojoj se inace igra, a nije u toj sobi mrak (mi nikad ne zatvaramo zavjese/rolete, u stvari ih ni nemamo tamo) jer dolazi nesto svjetla izvana.

Kako mi se cini sad sa povijesne distance mislim da je stvar bila potencirana vrticem (ne ide sad u vrtic zbog kaslja) i drugom iritacijom i umorom, a sad smo i mi vidjeli sto je to pa cemo biti mirniji kad dodje drugi put, a to znaci automatski da ce i ona to mirnije proci.

[samaritanka]

Ajde super

[tatek]

Nisam napisao da imamo i jednu pozitivnu promjenu kod Zrinke - duuugo vremena nije bilo sanse da ju ja uspavam kad se probudi po noci, bilo je samo "mama, cicu papat" kad sam ju primio, no posljednje tri noci sam ju uspavljivao i navecer i kad se probudila po noci bez problema.
(tako je bilo i prije cca 3-4 mjeseca, no onda ju je opet uhvatila cicomanija, a posto joj tu nisam mogao pomoci onda je MZ morala dezurati).

[domy]

I mi u zadnje vrijeme imamo problema sa deranje i plačom.
Ali već mi je šogorica rekla da su djeca najgora između 2-3 godine, pa se tješim da je to. A i vidim da i tu tak piše.
Tako da se neču više opterečivati. Mi ga uglavnom pustimo da se isplače i to je to . Onda bude sve ok kao da nije ništa bilo.

[makita]

To puštanje da se isplače-da, ali po mom iskustvu, nek se isplače, al ne ga ostavit samog pa nek plače dok mu ne dosadi...nego se pokušat približit-tako je u našim slučajevima plač postajao tiši, došlo je do umirenja, a ne bi eskalirao u jecanje-naravno, kad bi uspjeli nagodit pravilnu gestu, riječ, pokret, obraćanje uznemirenom malom biću