Skinuli smo pelene kad je imala nepuna 22 mjeseca, prije prošlog ljeta. Koristili smo platnene, a sam proces skidanja pelena skroz je trajao cca. 2 tjedna. Nakon toga - jedno vrijeme sve je bilo super. Nezgoda nije bilo gotovo od prvog dana. Noćnu pelenu nismo skinuli. Probala sam, ali ona se nikad ne bi probudila nego bi je ja u snu stavljala na tutu, nakon nekog vremena sam odustala jer mi se noćna pelena činila kao manje zlo nego da joj prekidam san i stavljam je na tutu kad ja mislim da treba a ne kad ona traži (a nije nikad sama tražila).
Kad je imala negdje 25-26 mjeseci, počele su nezgode. Iako joj ta prva 3 mjeseca nikada nije pobjeglo, zbilja nikada, sa tih nekih 25-26 mjeseci, počelo joj je dosta često bježati. Ne puno, pokoja kap, gotovo nikad puno da mogu reći da se baš zapiškila, ali dovoljno da je moram presvući. Sve smo mi to strpljivo presvlačili i čekali da prođe, kao da je to neka faza.
Sada moja cura ima već 31 mjesec, popiški se i dalje 3-4 puta na dan gotovo obavezno ukoliko je mi ne preduhitrimo i stavimo na wc. A to radimo samo kad smo negdje gdje bi nam bilo jako nezgodno da se popiški, dakle vrlo rijetko.
Apsolutno ne vidim nikakav napredak na tom polju. Broj 'nezgoda' se ne smanjuje. Ona uredno svaki puta kaže 'pipi', ali dok to kaže već je malo pobjeglo. Polako postajem očajna.
Prije jedno mjesec i pol ponovo sam probala skinuti noćnu jer sam mislila da je možda zbunjuje to da noću ima pelenu a danju nema, ali sam nakon nekih 10tak dana bez napretka odustala.
Sad ne znam što da radim. Da li da čekam još mjesecima, ili da probam nešto poduzeti? Zbilja me zanimaju vaša iskustva i savjeti, posebno ako je netko imao ovakav problem.
Naravno da ne dramimo oko toga kad se to desi, ali da nam je već lagano dosta, je.... Uvijek se sjetim onih prvih par mjeseci kad je bilo sve fantastično i ne razumijem zašto se to sada događa :/