Pogledajte ovu višejezičnu stranicu koja sve kaže:
http://www.alice-miller.com/index_en.php
 |
|||
|
|
|||
Alice Miller-žena za koju "batina" nije izašla iz
Pogledajte ovu višejezičnu stranicu koja sve kaže:
http://www.alice-miller.com/index_en.php
dobra stranica.
nadam se da ce narasti ta kriticna masa ljudi kojima se dogodio taj "klik" u glavi (moj je bio jos jako davno i prije rode i prije nego sam uopce postala mama):
udaranje je nasilje. cisto i jasno nasilje.
i ne trebaju ti cak ni argumenti o neuncikovitosti, ili o tome da djeca nesto rade ili ne rade iz straha, a ne iz razumjevanja.
udaranje je nasilje. i kao takvo nije dozvoljeno.
a djeca koja udaraju roditelje? to nije nedozvoljeno nasilje? i kad nikakva druga metoda nije moguca da ih se u tome sprijeci, a na autoritativnost kao takvu se gleda negativno, trebalo bi se s tim pomiriti, to jest cekati da prode kao "faza"? ili je mozda nas posao kao roditelja primjerom im pokazati da bol rada bol. ako oni nekog udare, osjetit ce posljedice. anyway, ovo je samo za razmisljanje, ne ulazi mi se u jos jednu diskusijuseni prvotno napisa
dobra stranica.
nadam se da ce narasti ta kriticna masa ljudi kojima se dogodio taj "klik" u glavi (moj je bio jos jako davno i prije rode i prije nego sam uopce postala mama):
udaranje je nasilje. cisto i jasno nasilje.
i ne trebaju ti cak ni argumenti o neuncikovitosti, ili o tome da djeca nesto rade ili ne rade iz straha, a ne iz razumjevanja.
udaranje je nasilje. i kao takvo nije dozvoljeno.
evo navela si me na razmišljanje i mogu ti samo kratko i jasno reći bez ikakvih ulazaka u diskusije da moj roditeljski posao sasvim sigurno nikada neće biti niti je da svom djetetu pokažem da bol rađa bol.
on će to sasvim sigurno iskusiti na neki način, ali ne od mene.
ja mu nikada neću nanositi fizičku bol, postoje drugi načini da mu
dokažem i da ga naučim neke stvari.
my opinion
malo dijete ima osjecaje, misli, ima potrebe i zelje...ali nema razvijen govor u tolikoj mjeri da to moze rijecima iskazati, ili jos uvijek nije naucilo druge nacine kako da reagira na frustraciju ili ljutnju...
dijete reagira agresijom - jer je to ono sto ono ima i to je ono sto definitivno brzo daje rezultate.
mi kao roditelji mozemo na njegovu agr. reagirati agr. Samo za dijete jos i ima objasnjenja koje je razvojno i razumsko, a za odrasle? i sto agr. naucimo dijete? da je taj prvi odgovor ok (dobro je kad smo ljuti/frustrirani tuci se) i da zapravo ni mi odrasli nemamo repertuar odgovora na tu situaciju (da smo bespomocni).
kad D udari ja joj kazem da to ne odobravam i da to ne zelim (uz vrlo ozbiljno lice i ozbiljan ton) - moguce da meni s ovim pristupom treba 5x vise vremena da ona to shvati nego sto ce 1x tebi upaliti kad mu vratis istom mjerom. mislim da je vrijedno mog truda i vremena i mislim da se vise generalizira i da ona sama na osnovu opazanja mog ponasanja uci kako se nositi s agresijom+ljutnjom+frustracijom.
EU je donjela jako puno propisa - no spanking, sa relevantnim istr. koji pokazuju da djeca koja su bila pro spanking odgajana to jako zamjeraju roditeljima - u tome je stvar - rezultat je bitan, ali je bitniji put kako doci do njega (cisti tao). Ja zelim da se ona osjeca dobro kao osoba cak i kad napravi nesto lose i mora snositi posljedice svojeg pon.
i negdje je ostalo neodgovoreno moje pitanje - da li je u pro spanking obitelji ok da i njihova odgojiteljica/uciteljica lupi dijete - kao legitimna metoda odgoja, ili npr. doktorica ako ju dijete lupi - moze li mu vratiti istom mjerom...
moguce da je nejasno...Ja zelim da se ona osjeca dobro kao osoba cak i kad napravi nesto lose i mora snositi posljedice svojeg pon.
zelim da zna koj apon. odobravamo koja ne, zelim da zna sto uzrokuje njeno ponasanje, ali bez obzira sto napravila ne zelim u njoj usadjivati osjecaj da je zbog toga ona sama losa.
a ja i opet prilazem ovaj graf:
http://parenthood.library.wisc.edu/L...re/Figure1.gif
dakle moj je stav da svo cici-mici nema efekta ako dijete ZNA da u krajnjoj liniji vi nemate nikakvog "asa" u rukavu da sprijecite nepozeljno ponasanje. i onda ide ono kumljenje i moljenje po tisucu puta dok netko s autoritetom kaze jednom pa se poslusa. znanstveno dokazano, as you can see
a djeca koja udaraju roditelje rekla je Hana sara...
..pa tko je bio prvi roditelji ili djeca?
Zar je batina jedina kazna?
Pa zar nikada nećemo izaći iz tog zaostalog društva gdje je svakome OK da udara svakoga?
Ne želim ni zamisliti kako bi se osjećalo moje dijete da ga udarim?Pa on je toliko dobar,neiskvaren i gleda me s toliko ljubavi u svakom trenutku.I kad mi sa žlicom iskopa zemlju u tegli cvijeća,kad mi ugasi TV,kad prčka po žicama,kad radi još 1000 gluposti...
Vrlo je zanimljivo kako je Alica izanalizirala familiju i djetinjstvo Adolfa Hitlera,jeste li to možda primjetili?
I ovo je odgovor za puno toga u njenom flayeru:
Spanking is counterproductive and dangerous
Why spankings, slaps, and even apparently harmless blows like pats on the hand are dangerous for a baby?
They teach it violence.
They destroy the absolute certainty of being loved that the baby needs.
They cause anxiety: the expectancy of the next attack.
They convey a lie: they pretend to be educational, but parents actually use them to vent their anger; when they strike, it's because, as children, they were struck themselves.
They provoke anger and a desire for revenge, which remain repressed, only to be expressed much later.
They program the child to accept illogical arguments (I'm hurting you for your own good) that stay stored up in their body.
They destroy sensitivity and compassion for others and for oneself, and hence limit the capacity to gain insight.
What long-term lessons does the baby retain from spankings and other blows?
The baby learns:
That a child does not deserve respect.
That good can be learned through punishment (which is actually wrong, punishment merely teaches the children to want to punish in their own turn).
That suffering mustn't be felt, it must be ignored (which is dangerous for the immune system).
That violence is a manifestation of love (fostering perversion).
That denial of feeling is healthy (but the body pays the prize of this error, often much later).
How is repressed anger very often vented?
In childhood and adolescence:
By making fun of the weak.
By hitting classmates.
By annoying the teachers.
By watching TV and playing video games to experience forbidden and stored up feelings of rage and anger, and by identifying with violent heroes. (Children who have never been beaten are less interested in cruel films, and, as adults, will not produce horror shows).
In adulthood:
By perpetuating spanking, as an apparently educational and effective means, often heartily recommended to others, whereas in actual fact, one's own suffering is being avenged on the next generation.
By refusing to understand the connections between previously experienced violence and the violence actively repeated today. The ignorance of society is thereby perpetuated.
By entering professions that demand violence.
By being gullible to politicians who designate scapegoats for the violence that has been stored up and which can finally be vented with impunity: "impure" races, ethnic "cleansing", ostracized social minorities, other religious communities etc.
Because of obedience to violence as a child, by readiness to obey any authority which recalls the authority of the parents, as the Germans obeyed Hitler, the Russians Stalin, the Serbs Milosevic.
Conversely, some become aware of the repression and universal denial of childhood pain, realizing how violence is transmitted from parents to children, and stop hitting children regardless of age. This can be done (many have succeeded) as soon as one has understood that the causes of the "educational" violence are hidden in the repressed history of the parents.
This text can be distributed without any changes, additions or cuts.
Evo ima prijevod i na hrvatslki: Drama djetinjstva... U početku bijaše odgoj, izdala Educa 1995
Postoji još jedno dijelo na hrvatskom "Evino buđenje" izdala FoMa, 2003
i piše uz knjigu slijedeće:
"U svim svojim knjigama nakon Drame nadarenog djeteta Alice Miller je nastojala ukazati na to da nasilje, vršeno nad djecom, kad-tad udara u društvo. Najnovija otkrića o razvoju ljudskog mozga ne samo da su u međuvremenu potvrdila njezine analitičke radove, nego su ju štoviše ponukali da produbi svoje razmišljanje. Otkriće da ljudsko tijelo sadrži potpuno pamćenje svih iskustava iz djetinjstva, koje naša svijest svakako poriče, pomoglo joj je razumjeti dinamiku emocionalne zaslijepljenosti u Evinom buđenju na jednostavan i pristupačan način te razjasniti svoje sadašnje predodžbe o psihoterapiji."
Pa ni ne trebaju mi tolike knjige,to je zdrava logika i razum.
Zamislite scenu: ja pri kraju trudnoće zbog visokog tlaka i zadržavanje vode u bolnici,na neslanoj dijeti,neslani kruh i sve,tako 5 dana,jedva izdržala.I nakon par dana mi se tlak normalizira i odem u kantinu,kupim si sendvič sa mortadelom i majonezom (
A da sam petogodišnjakinja to bi vam bilo normalno,nitko ne bi a rekao?
Prvi dio priče se dogodio,stvarno sam to napravila,jedino kaj šamar nisam dobila.
Može komentar?Zašto je dati šamar djetetu OK a odraslom nije?
Kaj da ja počnem šamarat sve koji me ne slušaju ili rade po svom?Ove razne tete po šalterima?
VedranaV,ne moraš mi ti objašnjavati,vidiš da ništa ne kužim kad sam glupa
Logika ili ne nije svakom ista nažalost. Preporučujem knjige i dalje i onima koji funkcioniraju s logikom ne po guzi, jednostavno da ne zabriju u neku drugu vrstu emocionalnog, kritizerskog ili bilo kakvog drugog vrsta nasilja, a rješenja ima...
Ma,u redu je samaritanka,i ja volim pročitat svakakve tekstove,i za i protiv nečrga.Treba nam to,možda nekima i otvori oči.
Samo mi jednostavno nije jasno kaj sve nekima treba da im se objasni da nasilje nije OK,ni prema odraslima ni prema djeci.Pa što se desilo sa ljubavlju,razumijevanjem i nježnosti?
Pa baš zato za one kojima je jasno "ne po guzi" je bolje zajedničko traženje nekih riješenja u škakljivim situacijam nego raspravljanje da li je površno "klepanje" djeteta u redu ili nije...
Bolje je traženje rješenja nego otvaranje oči ju jer riješenja otvaraju oči.
Postoje situacije napetosti u familijama koje mogu rezultirati svakako pogotovo kod višečlanih familija, zato je dobro tražiti rješenja s onima koji ih žele tražiti...
podsjecam H_S da mi nije odgovorila, a stvarno me zanima da li je spanking privilegija roditelja ili je to legitiman nacin odgoja (i drugih odraslih ukljucenih u odgoj)?
moje dijete najbolje poznajem ja koja sam sa njim od rodenja i koja cu go morati dovesti do zrelosti. zato je odgoj na meni i mome muzu. isto kao sto ti ako kaznjavas, to ne dozvoljavas drugima i smatras zasigurno odgoj svojom domenom.
a zakaj spanking ima dva topica? :? sve je to isto, premetanje supljeg u prazno. koji se slazu se slazu, koji ne ne... blah.dosadilo mi vise nadmudrivanje sa vama tak nabrijanima. moram priznati da se smjeskam (pomalo zloguko) kad citam ove mame sa jednom malom bebom kako grakcu... stvarno, nek se vrate za koju godinu
Kako to mislis asa u rukavu da sprijecim? Zar ti reagiras preventivno?da u krajnjoj liniji vi nemate nikakvog "asa" u rukavu da sprijecite nepozeljno ponasanje
Ja reagiram kad se nesto dogodi... usput ucim dijete sto je ok sto ne, najvise vlastitim primjerom i s puno razgovora, ukljucujuci i nacine na koje je drustveno prihvatljivo ispoljavati ljutnju, frustraciju i neslaganje s drugima. Ni jednu od metoda discipliniranja ne koristim preventivno (a tako sam ja shvatila ovaj quote da ti imas nekog asa s kojim unaprijed "dovodis dijete u red").
Jedini as (koji pomaze da dijete ni nema potebu nepozeljno se ponasati) je postivanje djeteta kao osobe odvojene od mene kojoj mozda u nekom trenutku ne pase raditi bas ono sto ja mislim da "moramo" odraditi pa mi je lakse prihvatiti njenu eventualnu nesuradnju.
ma daj, ajde bar budi iskrena pa priznaj da to "postivanje" nije nikakav as. ako bas hoces, upravo kad on osjeti da ti njega smatras JEDNAKIM sebi, problemi pocinju. meni je super izreka "pa nismo mi skupa ovce pasli", to jest sto prilici majci ne prilici djetetu. ipak si ti nekakav autoritet u kuci, ako zbog nicega, onda zbog razlike u godinama i cinjenice da bez tebe njega ne bi ni bilo, a obrnuto bas i nije. vec zbog toga je tu nuzna doza postovanja i time nejednakosti. ja se nikako ne zalazem za tretiranje djeteta kao ne-osobe, ali nisam ni za neku prividnu ravnopravnost. dijete ne doprinosti kucnom budzetu, ono nema pravo glasati, ne moze otici u zatvor, mi smo ti koji odgovaramo ZA njega. vec tu prestaje ravnopravnost.
a sto se prevencije tice, mislim da se nismo do kraja shvatili. tu se vise radi o dosljednom povecavanju kazne, a ne ponavljanju iste koja ocito ne djeluje. sve dakako uz razgovor i puno ljubavi, ali i discipline. razlika naspram cici-mici pristupa je drasticna.
mislim da je smisao ovog topica jedna vrlo interesantna web stranica sa isto tako interesantnom predlozenom literaturom. za one koje ta literatura interesira.
a zakaj spanking ima dva topica? :? sve je to isto, premetanje supljeg u prazno. koji se slazu se slazu, koji ne ne... blah.dosadilo mi vise nadmudrivanje sa vama tak nabrijanima. moram priznati da se smjeskam (pomalo zloguko
one koje ne interesira, nitko ih ne sili.
nisam mama male bebe. moja cura ce u proljece imati 7 godina.
i ne grakćem. nisam vrana.
Pod postivanjem mislim na to da shvacam zasto se moje dijete buni kad naprasno prekidam njene aktivnosti, kad od nje zahtijevam da podredi svoje zelje, potrebe i namjere, onome sto ja u tom trenutku trebam.
Ako bi meni smetalo da mi MM sad kaze da se sad odmah maknem s kompa (da ne mogu ni zavrsiti post) jer on treba mene/komp/xy ne bi mi bilo ok, niti bih to dugorocno i/ili uvijek trpila takvo ponasanje pa takvo sto ne ocekujem ni od svog djeteta.
Naravno da se slusa i mene i MMa, ali ne bezpogovorno, uvijek kad nama pase. I vjerujem da je teze tako jer se ni meni ne da svaki put objasnjavati zasto nesto moramo bas tada ili bas tako (a najcesce se ne mora ni bas sad ni bas na nas nacin, samo mi nemamo vremena ni strpljenja ili nam je ego prevelik da bi se prilagodili "manjem" od nas ili smo (krivo) nauceni da cemo popustanjem u nekom trenutku pokazati da smo slabi, losiji roditelji, da cemo razmaziti dijete), ali to radim jer sam uvjerena da je takav, tezi nacin, dugorocno puno bolji za dijete.
Meni je postivanje kcerinog prostora najveci as koji imam, nemam sto drugo priznati. Pod time podrazumijevam shvacanje da je u nekom trenutku nesto sto ona radi vaznije za nju od onoga sto ja trazim od nje pa joj najavim da nesto trebam od nje i pricekam da ona zavrsi sa svojom aktivnoscu. Ona "poludi" samo kad joj je opasno narusen njen prostor ili kad je pretjerano umorna - to mi je ociti pokazatelj da odvrtim mrvu film unatrag i vidim sto sam to prekinula/narusila sto joj je toliko bitno da je "poludila". Ona jos uvijek ne zna dobro kontrolirati svoje emocije (ne znam ni ja uvijek pa me nitko zbog toga ne samra ili pljeska po guzi) pa nekad, ako ja ne ishendlam strpljivo situaciju (jer sam umorna, zuri mi se i sl.), imamo frku (sve rjedje i rjedje).
Ono sto je meni glavna vodilja u odgajanju djeteta je da se ja dobro osjecam nakon sto primijenim neku "metodu". Ako mi je krivo, "ali sam morala" ili bi iz koze iskocila jer sam nesto napravila, to mi je ociti pokazatelj da sam napravila krivi izbor (to je kod mene ponekad vikanje ili prijetnja kaznom - to su mi ociti pokazatelji da sam zabrijala na krivu stranu i da mi treba minuta da se resetiram). Kcer mi je tako odgajana da i sama prepozna ove "metode" i sama se odmah pobuni na njih, sto ja smatram divnim jer mi pomaze da se trgnem i popravim odnos odmah taj tren ili cim se skockam (i ja ispadam iz takta ponekad).
Sto mi daje snage da izdrzim ovaj, po primjerima iz nase okolice, tezi put odgoja? Imamo jasnu sliku sto zelimo prenijeti svom djetetu i tako je nastojimo odgajati. Jako je tesko, ponekad je iscrpljujuce, ali, koliko za sad mogu vidjeti, isplati se.
nisam ni mislila na tebemislim da je smisao ovog topica jedna vrlo interesantna web stranica sa isto tako interesantnom predlozenom literaturom. za one koje ta literatura interesira.
a zakaj spanking ima dva topica? :? sve je to isto, premetanje supljeg u prazno. koji se slazu se slazu, koji ne ne... blah.dosadilo mi vise nadmudrivanje sa vama tak nabrijanima. moram priznati da se smjeskam (pomalo zloguko
one koje ne interesira, nitko ih ne sili.
nisam mama male bebe. moja cura ce u proljece imati 7 godina.
i ne grakćem. nisam vrana.
ali sto se stranice tice, ja sam isto imala clanak sa pro-spanking literaturom, ali sam ga ukomponirala u postojeci topic o batinama, a i u ovoj temi se to bas moglo napraviti tako...
Ni ja ne grackem, niti sam mama male bebe.
Pro spanking literaturu (s neta) sam citala koliko mi je zeludac dozvolio i imam misljenje o njoj.
Divim se svakome tko je 100% uvjeren u ispravnost svojih metoda.
Ne znam zasto je rasprava rastegnuta na vise topica, ali je iz topica jasno tko ju je zapoceo.
Zašto sam ja otvorila ovaj topik?
Da bismo zajedno tražili rješenje...
Odnosi su razvojem društva postali sve kompliciraniji
Što nije dobro znamo svi, kako to izbjeći, e to ne znamo uvijek, pogotovo uz različite familijarne situacije koje nam život nosi.
Opravdavanje ili neopravdavanje "klepanja" iz nužde male ili velike djece neka se raspravlja na drugim topicima, a ovdije ćemo o rješenjima i Alicinoj literaturi koja je jako dobra vodilja...
Kako se ne dovesti u situaciju da primjenjujemo ružne metode, kako stvar prevenirati, kako poraditi na sebi?
Kako utjecati na druge, recimo na muža, baku, djedu da ne padneš u klopku trakavičave raprave opravdanosti ili neopravdanosti "klepanja" i da nam se stvari ne rade iza leđa...
Oni koji opravdavaju "klepanje" iz nužde ovdije ne trebaju raspravljati o aspektu pozitive klepanja jer topik nije u tom smjeru i za "klepanje" nema opravdanosti. Tako da njih molim da postaju na drugim topicima.
Grakćem kad vidim kaj se događa oko mene.I jedva čekam da se javim za koju godinu sa još kojom malom bebom (ako nam uspije) jer ne mislim da broj djece mijenja osobu.moram priznati da se smjeskam (pomalo zloguko
Nemoj se veselit da ću tada tući Grgu
Ta su djeca morala negdje vidjeti udaranje i to pokupiti. Pitam se gdje :/a djeca koja udaraju roditelje? to nije nedozvoljeno nasilje? i kad nikakva druga metoda nije moguca da ih se u tome sprijeci, a na autoritativnost kao takvu se gleda negativno, trebalo bi se s tim pomiriti, to jest cekati da prode kao "faza"? ili je mozda nas posao kao roditelja primjerom im pokazati da bol rada bol. ako oni nekog udare, osjetit ce posljedice. anyway, ovo je samo za razmisljanje, ne ulazi mi se u jos jednu diskusijudobra stranica.
nadam se da ce narasti ta kriticna masa ljudi kojima se dogodio taj "klik" u glavi (moj je bio jos jako davno i prije rode i prije nego sam uopce postala mama):
udaranje je nasilje. cisto i jasno nasilje.
i ne trebaju ti cak ni argumenti o neuncikovitosti, ili o tome da djeca nesto rade ili ne rade iz straha, a ne iz razumjevanja.
udaranje je nasilje. i kao takvo nije dozvoljeno.
ok, slazem se i prihvacam to. ali molim da me se onda u istom topicu ne proziva kao sto je ucinila flower:
...pa se necu imati razloga ukljucivati u raspravu. ionako se necemo sloziti pa sam samo kanila dani onaj inicijalni post u kojem sam odmah i rekla da mi se ne ulazi u diskusiju vec prezvakane temepodsjecam H_S da mi nije odgovorila, a stvarno me zanima da li je spanking privilegija roditelja ili je to legitiman nacin odgoja (i drugih odraslih ukljucenih u odgoj)?
kako rješavate, mame, problem nasilnog ponašanja kojem je vaše dijete izloženo u jaslicama, vrtiću...? recimo, primijetite da vam je dijete postalo nasilno, jer vidi da se tako ponašaju druga djeca u vrtiću? što učiniti?
ili - dijete nema ni najmanju sklonost nasilju, pa djeca to skuže i počnu ga koristiti kao vreću za boksanje? što savjetujete djetetu, s obzirom na to da tete najčešće baš i ne reagiraju? mini se to, recimo, desilo i nisam mogla puno učiniti da pomognem svojem djetetu...
nemam još to iskustvo, ali mi se čini da bih ga uskoro mogla imati - kad vid krene u vrtić na jesen ;imat će 3 i pol godine i nasilje mu je totalna nepoznanica..
savjetovati ću ga da svako maltretiranje odmah prijavi teti, da se ne srami tražiti pomoć, i da vrlo jasno i glasno kaže NE i NE ŽELIM DA MI TO RADIŠ onome tko ga maltretira...
naravno, sad mi je to u teoriji jednostavno i jasno, a vidjeti ćemo kako će biti. uglavnom neću mu govoriti da "uzvrati istom mjerom".
molim mame koje su imale ovaj problem da napišu malo kako su ga riješile.
pričala mi je moja frendica koja ima malenu od 3 i pol godine da je njena curica također bila vrlo miroljubiva u vrtiću, u grupi u kojoj je bio jedan mali hahar koji ju je stalno maltretirao i tukao; i onda je malena sama smislila taktiku - čim bi maleni krenuo prema njoj ona bi počela drečati i tako dozvala tetu, a maleni bi se onda povukao i pobjegao i prije nego što bi mu palo na pamet da joj nešto napravi.
na kraju je sama postigla to da ju je maleni prestao gnjaviti
Dobra taktika Anek. To radi i moja Anna kad karlo dođe sa zlobnim namjerama .-)
Sven je dobio par puta batina, ali on ih i vrati bez obzira na naše savjete. Naime, uvijek mu iznova ponavljamo da udaranje nije prihvatljivo ponašanje i da jasno kaže da mu se nešto ne sviđa ili da ne želi da se tako ponaša prema njemu, a ako taj netko ne reagira da se obrati teti. Sada su polako stvari počele sjedati na svoje mjesto i počelo je prevladavati takvo ponašanje, iako ne uvijek. Ponekad još uvijek čujem da je nekoga udario tj. uzvratio udarac, ali to je sve rijeđe. Kod njega u vrtiću mi je super to što i tete funkcioniraju po istom principu kao i mi, pa sve češće viđam djecu iz grupe da tako riješavaju svoje probleme.
to je dobra taktika, ali iz iskustva sa mojom curicom i prvim nevoljama u vrticu ti moram reci: pazi da ne dode na glas kao "tuzibaba" kod djece. to isto zna biti gadno,a sto su veci to vise kuze te svari... naravno da je i to bolje nego dopustiti da dijete suti i trpi, ali ipak...nemam još to iskustvo, ali mi se čini da bih ga uskoro mogla imati - kad vid krene u vrtić na jesen ;imat će 3 i pol godine i nasilje mu je totalna nepoznanica..
savjetovati ću ga da svako maltretiranje odmah prijavi teti, da se ne srami tražiti pomoć, i da vrlo jasno i glasno kaže NE i NE ŽELIM DA MI TO RADIŠ onome tko ga maltretira...
naravno, sad mi je to u teoriji jednostavno i jasno, a vidjeti ćemo kako će biti. uglavnom neću mu govoriti da "uzvrati istom mjerom".
molim mame koje su imale ovaj problem da napišu malo kako su ga riješile.
pričala mi je moja frendica koja ima malenu od 3 i pol godine da je njena curica također bila vrlo miroljubiva u vrtiću, u grupi u kojoj je bio jedan mali hahar koji ju je stalno maltretirao i tukao; i onda je malena sama smislila taktiku - čim bi maleni krenuo prema njoj ona bi počela drečati i tako dozvala tetu, a maleni bi se onda povukao i pobjegao i prije nego što bi mu palo na pamet da joj nešto napravi.
na kraju je sama postigla to da ju je maleni prestao gnjaviti
ma kužim, naravno; ali navela sam primjer te curice jer mi je zanimljivo kako je to malenoj samoj palo na pamet kao obrana.
neću ja vida savjetovati "vriiiiiišti sine iz petnih žila kad netko krene na tebe"
ma kužim, naravno; ali navela sam primjer te curice jer mi je zanimljivo kako je to malenoj samoj palo na pamet kao obrana.
neću ja vida savjetovati "vriiiiiišti sine iz petnih žila kad netko krene na tebe"... ili jos bolje, upisi ga na karate
Ovo je i meni velik problem.Moj Josip je fizički snažan i za glavu viši od ostalih klinaca,ali ne zna za udaranje i ne uzvraća jer to nema u sebi.
Nažalost bojim se da će postati upravo to-vreća za boksanje jer se dogodi da mu netko puno manji i sitniji od njega dođe i tresne šamar-a djeca vrlo brzo skuže s kim mogu tako.
i onda je malena sama smislila taktiku - čim bi maleni krenuo prema njoj ona bi počela drečati i tako dozvala tetu, a maleni bi se onda povukao i pobjegao i prije nego što bi mu palo na pamet da joj nešto napravi.
na kraju je sama postigla to da ju je maleni prestao gnjaviti
MM je isto za to vraćanje, ja sam protiv toga i Karlu objašnjavam da nije u redu da fizički napada Annu. On to radi kod nje jer se Anna nije branila nego zvala nas. Onda sam ja rekla da ja neću stalno biti sudac jer u zadnje vrijeme i Anna zna daviti s nećim pa si stalno pitan jel bila kokoš ili jaje. Zanimljivo je da su konflikti kraći kad se ne diskutira. Anna štipa i grebe, a Karlo lupi. Uglavnom nakon razmjene dobar svi se smire i dođu potužiti i pokazati što ih boli. Sad imamo super pitanje :"Što imaš od toga?"... u smislu.. Što si time postigao?Ne zna se...
A kad razmisliš bolje Tužibaba nego Nasilnica....
A mene zanima nesto drugo....Ja sam odrasla sa "pro-spanking" roditeljima. Osim toga, odrasla sam i sa tatom koji je prilicno cudan sa svojim naglim promjenama raspolozenja, "ima slike nema tona" situacijama itd. I sad....nije mi se nikad desilo da lupnem djecu po guzici ili nesto slicno. Ali, imam taj ruzni poriv da se izderem kad nesto ne stima. I da se ruzno ponasam prema starijoj kceri kad sam nervozna. To je obicno navecer pred spavanje. Jednostavno se zatvorim u neki svoj svijet, blokiram i kao da gubim svako razumijevanje za nju. Pa se znam izgalamiti stvarno za gluposti.
Kako vi koji ste odrasli u slicnim uvjetima izlazite na kraj sami sa sobom? Meni najvise pomaze racionaliziranje situacije i stalno citanje nekakve pozitivne literature. Ovaj link mi je prava inspiracija pa sam i narucila vec dvije knjige. Ali svejedno, htjela bi da jednostavno promijenim taj svoj, povremeno histericni mentalni sklop. I da se ne nerviram oko gluposti....
Samokontrola. Puno rada na sebi. Osvjestavanje svojih osjecaja i svjesno usmjeravanje ponasanja s instinktivnog na ono koje je bolje.Kako vi koji ste odrasli u slicnim uvjetima izlazite na kraj sami sa sobom?
Zorana, i ja, iako sam imala obitelj koja me je minimalno fizički kažnjavala, imam te momente, pomaže mi JOGA, nakon toga gledam svijet drugačijim očima, zadovoljnijim, mirnijim... i riješenja...dobre odluke kapaju od nekud same. Svima je preporučujem, a i djeci... jer i oni su onda bez obzira na svoju dob nekako bistriji u percepciji svega što se događa oko njih.
...pomaže mi i dobra literatura baš kao što ti kažeš...
Zajedno ovako diskutirajući bar znamo da pronalazimo načine koji su puno miroljubiviji i poticajniji za našu djecu i to me veseli...Hoću reći s vama mi je lakše sve to ostvariti i dobri postovi me inspiriraju...
Samaritanka, i ja sam pod "puno rada na sebi" mislila i na jogu, izmedju ostalog.
cure, 'ko je rekao da je svijet na rubu propasti? VI ste dokaz da nije!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom