Imate li jos uvek stare dobre prijaeljice?...
 |
|||
|
|
|||
prijateljice
Imate li jos uvek stare dobre prijaeljice?...
da. A kakve to veze ima s porodom? Misliš da te nakon poroda napuste prijateljice?
i ja imam, al imam i goooomilu novih, koje sam stekla nakon poroda, dvije su nam cak i kume postale
izgubila neke stare "dobre" (dakle upitno je koliko su bile dobre), al zato dobila nove
isto ovakoRinaS prvotno napisa
ma nema veze s porodom, ali ima s onim nakon poroda... nekako, iako si i dalje ti ona ista ti i iako si u stanju i dalje razglabati o uobičajenim temama koje nemaju veze s bebama, pelenama i inim postoje "prijateljice" koje se udaljuju iz ne znam točno kojih razloga, možda zato što ne možeš na kavu baš onda kada bi ona poželjela ili slično...
I meni su se desile 2 takve, ali se pokazalo da one koje su bile u dobru i zlu tu i ostaju za vijeke vjekova...
peterpan tacno znas o cemu pricam
Ja takve "prijateljice" nikad nisam ni imala, tj smatram ih poznanicama a ne prijateljicama, eto zato mi i nije bilo jasno. Imam ih samo par, ali zlata vrijedema nema veze s porodom, ali ima s onim nakon poroda... nekako, iako si i dalje ti ona ista ti i iako si u stanju i dalje razglabati o uobičajenim temama koje nemaju veze s bebama, pelenama i inim postoje "prijateljice" koje se udaljuju iz ne znam točno kojih razloga, možda zato što ne možeš na kavu baš onda kada bi ona poželjela ili slično...
I meni su se desile 2 takve, ali se pokazalo da one koje su bile u dobru i zlu tu i ostaju za vijeke vjekova...Ali ono što je istina je da nakon poroda stekneš neke nove prijateljice.
Ja prijavljujem da su se moje "super" prije razbižale otkako sam se udala i rodila (tada pogotovo), a mislim na prije koje su još neudane.
Prije me to vrijeđalo, al sad me baš briga, s bebom stignu i nove prije!
petarpan
ali to je zato sto ni jedna nije udana, cak ni ne zive skupa, a o djeci...na njih ce misliti za 10 godina. bez obzira sto ove godine sve slavimo okrugli rodjendan i drustvo smo preko 10 godina. udaljile smo se. meni nije napeto pricati o izlascima a njima sigurno nije o djeci. ali kad dodju do sljedece sepenice ne sumnjam da cemo opet imati babinjake. ali sam upoznala i stekla nove
ja sam se udaljila od svih, i udanih i neudanih, i s djecom i bez, jer JA više teško da išta stignem. Hendlam dijete, vrtić, posao, kućanske poslove, MM pomaže, ali život nam se jako ubrzao, stoga ne krivim nikoga osim sebe. Ono na brzinu preko telefona, kako si i to je to, niti ne smatram nekim "prijateljevanjem".
Isitna je da sam se više zbližila s ljudima koji isto imaju djecu, pa lakše razumiju to "udaljavanje" čisto zbog toga što su nam teme bliske, iako katkad bih se rado maknula od tih tema i s nakim porazgovarala i o .... nečem drugom :/
Frendice koje su rodile prije mene već su se i prije udaljile, ali sada ih savršeno razumijem, pogotovo što su u međuvremenu dobile i drugo dijete. Čovjek obično ima vremena za sve što hoće, ali nekako mislim da u ovom slučaju uvijek moraš od nekud oduzeti, bilo od djeteta (hm), bilo da mi se zahrpaju kućanski poslovi, a i kad ima malo extra vremena volim ponekad biti i malo na miru sama s MMom
Zadržali sve i s djecom i bez.
Jedino bi htjela da se mi s djecom više družimo, ono mame na kavi a djeca na igralištu, kao u Mercatoru. Ali dvije su med. sestre, jedna u smjenama i teško je to uskladiti. Ali vidimo se oko 2x mjesečno različito, ne sve skupa, nego ono po dvije obitelji.
JA SAM IZGUBILA I PRIJATELJICE I PRIJATELJE! Da sam ih gnjavila pričama o mojo Eni pa hajde, nego jednostavno su mi se svi prestali javljati.Zvala sam svakoga kod mene da se družimo kad sam rodila, a i prije toga. NIŠTA!
Znam da nisam nikome ništa ružno ni rekla a ne uradila nikada, ali...
Mislim da mi to nikada neće biti jasno :?
Zašto i šta je razlog ne znam. Mislim da današnje društvo više ne cijeni ništa osim gomila novca. Nemojte se ljutiti i krivo me razumjeti, ali prijateljstva zamiru.
Potpisujem u cijelosti!! Toliko sam se puta zapitala jesam li nešto nekome rekla, napravila da sam se zamjerila..toliko se javljala ja njima misleći da nemaju vremena..JA SAM IZGUBILA I PRIJATELJICE I PRIJATELJE! Da sam ih gnjavila pričama o mojo Eni pa hajde, nego jednostavno su mi se svi prestali javljati.Zvala sam svakoga kod mene da se družimo kad sam rodila, a i prije toga. NIŠTA!
Znam da nisam nikome ništa ružno ni rekla a ne uradila nikada, ali...
Mislim da mi to nikada neće biti jasno :?
Zašto i šta je razlog ne znam. Mislim da današnje društvo više ne cijeni ništa osim gomila novca. Nemojte se ljutiti i krivo me razumjeti, ali prijateljstva zamiru.
žao mi je jako, ali šta napravit nego im više ne dosađujem ni ja. Prihvatila sam stanje i nadam se svejedno da će poslat barem poruku i pitat kako moje dijete..
RE:
Ja imam 3 najbolje prijateljice koje su mi kao sestre. 1 ima dijete, 2 nemaju. One su uz mene od 1.g. faksa. Tijekom godina i na radim mjestima sam stekla jos prijateljica, ali ne i neku posebnu bliskost. Ne znam, nekako mi se cini da sam prave prijatelje upoznala rano, a sada s godinama sticem samo "poznanike". Kao da mi je sada teze "otvoriti" se novim ljudima. Nisam primjetila da to ima veze s djetetom - prije i poslije poroda.
Potpisujem u cijelosti!! Toliko sam se puta zapitala jesam li nešto nekome rekla, napravila da sam se zamjerila..toliko se javljala ja njima misleći da nemaju vremena..JA SAM IZGUBILA I PRIJATELJICE I PRIJATELJE! Da sam ih gnjavila pričama o mojo Eni pa hajde, nego jednostavno su mi se svi prestali javljati.Zvala sam svakoga kod mene da se družimo kad sam rodila, a i prije toga. NIŠTA!
Znam da nisam nikome ništa ružno ni rekla a ne uradila nikada, ali...
Mislim da mi to nikada neće biti jasno :?
Zašto i šta je razlog ne znam. Mislim da današnje društvo više ne cijeni ništa osim gomila novca. Nemojte se ljutiti i krivo me razumjeti, ali prijateljstva zamiru.
E, hvala dragom Bogu da ima još nekome kao meni! Bez uvrede, ali sam pomislila da sam nakaradna, bezobrazna ili nešto sl. bila prema mojim prijateljima, ali izgleda da tako mora biti. Jedino što mi je sada krivo je to što sam shvatila da sam izgleda pogrešnim ljudima toliko godina vjerovala. Ali, sreća pa sam jako, jako društvena pa mi neće biti teško pronaći nekoga za razgovore pa barem jednom sedmično izaći. Nadam se da i ti( Mercedes) dijeliš mišljenje sa mnom.
Meni nije ništa žao, bila sam (mislim) dobra prijateljica, davala sve od sebe, zajedno smo odrasle i plakale za neostvarenim ljubavima, ali nisam kriva što sam pronašla sreću u mm i našem djetetu i što više nemam razloga za plakat.
Ista sam osoba kao i prije, ne hvalim se ničim, ne pričam o temama koje nisu zajedničke, kamo sreće da imam i mm i prijateljice, ali očito se ne može imati sve.
Ubrzo će me opet ispunjavat i posao, a doma mm i dijete i ja sam sretna.
Ako nove prije uđu u moj život, super, ako ne- navikla sam pa opet dobro
Potpisujem SVEMeni nije ništa žao, bila sam (mislim) dobra prijateljica, davala sve od sebe, zajedno smo odrasle i plakale za neostvarenim ljubavima, ali nisam kriva što sam pronašla sreću u mm i našem djetetu i što više nemam razloga za plakat.
Ista sam osoba kao i prije, ne hvalim se ničim, ne pričam o temama koje nisu zajedničke, kamo sreće da imam i mm i prijateljice, ali očito se ne može imati sve.
Ubrzo će me opet ispunjavat i posao, a doma mm i dijete i ja sam sretna.
Ako nove prije uđu u moj život, super, ako ne- navikla sam pa opet dobro
Dosta je teško ostati u istim odnosima s osobama s kojima nemaš više toliko zajedničkih tema i dodirnih točaka, pogotovo ako još i nismo blizu. Nikako odnos s novim prijateljicama neće biti toliko intenzivan kao s onima stečenima tijekom škole i faksa, ali može biti kvalitetniji u smislu da isti interesi, svakodnevno viđanje (ako se radi o kolegicama) stvaraju ipak posebnu vrstu veze.
Možda nikada za njih neću reći da su mi najbolje prijateljice (možda smo to prerasli), ali svakako kad nešto trebam prvo ću se obratiti njima jer su mi sada trenutačno najbliskije, znaju što mi se događa u životu (na dnevnoj bazi), dok nekome s kim se nisam čula mjesecima ne pada mi na pamet kad me pita što ima novo, prepričavati što se sve u međuvremenu dogodilo, a meni je bitno...
Nekako mi se čini da je ovaj forum, i sve vi ovdje forumašice postao i postale moje frendice na neki drugi način, nekad i dublji....
Kaj mislite?
Ovako i kod mene.
Ne kužim kao da će se zaraziti brakom ili trudnoćom :?
znam po sebi da mi je beskrajno išlo na živce kad su (nekada davno)moje frendice koje su se udale i rodile prije mene pričale samo i isključivo o mužu, kući i djetetu, kako jede, što jede, kad jede, kako kaka....
meni je to sve bilo neshvatljivo i nenormalno :shock: , a pogotovo kad bi išle u grad, ja gledam robu, a one ulaze u dućane s opremom za bebe, kuću i sl. to me dotuklo
sad se postavljam u kožu drugih frendica koje su još neudate i nemaju djecu (iako, bilo bi im krajnje vrijeme
Iako sam odavno počela raditi, skužila sam da dijete potpuno promijeni perspektivu i percepciju stvari oko sebe - ne živciram se ni zbog čega što nije vezano za P. Kad je nešto u vezi s njim, proživljavam to na desetu, ali ako nije...what the f..ck, i vjerujem da to mojim sugovornicima ipak smeta
meni je zajedno s trudnoćom išla i promjena grada, tako da ne mogu ništa reći. one najbolje su došle par puta, čujemo se redovito, tako da mislim da bismo se družile i dalje da nisam preselila.
i .... fale mi
upravo ovako...ali to je zato sto ni jedna nije udana, cak ni ne zive skupa, a o djeci...na njih ce misliti za 10 godina. bez obzira sto ove godine sve slavimo okrugli rodjendan i drustvo smo preko 10 godina. udaljile smo se. meni nije napeto pricati o izlascima a njima sigurno nije o djeci. ali kad dodju do sljedece sepenice ne sumnjam da cemo opet imati babinjake. ali sam upoznala i stekla nove
i upravo se veselim što je moja najbolja prijateljica došla do te nove stepenice i što se naš odnos opet polako vraća na staro... trudna je :D ...
uvijek sam se trudila da sudjeluju u važnim događajima u mom životu i uvijek sam imala vremena za njih... one razumiju da ja nemogu svaki dan visiti na kavama i satima pričati na telefon, isto kao što je i meni razumljivo da njih ne zanima boja Larine stolice... Mislim da smo takvim fer odnosom u zadnjih par godina postavile dobre temelje za nastavak priče sa nekom novim temama i interesima
Bilo je par cura s kojima sam se družila... neke nestale, neke tu i tamo svrate, ma ugl bez veze. Nema smisla.
Ostali su mi prijatelji :D Dečki s radija, koji su mi na komplikacijama redovito slali sms-ove i mailove da me nisu zaboravili, pred kraj skoro svaki dan - da pitaju kaj ima novog, veselili se samnom kad sam otišla u rodilište, među prvima saznali za bebaća, tražili odmah fotku, podatke, puštali nam pjesme na radiju. Kasnije žicali da dofuram klinca malo na posel, čuvali ga kad sam snimala reklame i igrali se s njim. Oni primjećuju kad smršavim, oni se zezaju i shvaćaju ozbiljne stvari. A redom su mlađi od mene.
Hoću reći, fasciniralo me kako su dečki ispali mudriji, pametniji, osjećajniji.
Prijateljice imam nove. Našla sam ih ovdje.
a što učiniti kad npr. ja zooovem, svaki put ja-nju, pozivam je k sebi, pa je jednom i došla, pa rekla doć s klincima - pa nije, sama se i pozovem k njoj kad vidim da ne reagira....kad se čujemo ono sve uredu, čak kao drago joj....čut ćemo se, vidjet ćemo se....i opet ništa...
Sve ja to kužim, dvoje djece, kuća, muž ....bla, bla, ali bratemili što je previše, previše je. Najlakše je prekinuti sve kontakte i ne obazirati se, ali kako je u ova nova vremena sa svima više-manje tako onda se čovjek ni sa kim ne bi ni družio....
Kad misliš da je u neke veze vrijedno uložiti malo više truda, onda se i potrudiš, ali ono gdje je granica
prijateljice...zbog udaljenosti se sa dvije čujem samo telefonom...i one su sad udane pa nemaju toliko vremena od obaveza...jedna od njih ima dijete i puno mannje vremena...a druga radi malo čudne smjene ...
ali redovito se čujemo...
i imam još jednu jedinu prijateljicu koju smatram najboljom...ona stanuje blizu mene i prijateljstvo nam se nije ugrozilo nakon mog poroda...ona i sama ima djecu i zna šta sve nosi majčinstvo...
ali sve ove što su neudane...niti glasa od njih...ali to valjda ni nije bilo pravo prijateljstvo...
Sve je ostalo po starom. Ni udaja niti rođenje D nisu promjenile moj odnos sa frendicama.
izgubila sam one za koje sam mislila da su mi prijateljice...
meni isto ovako, udajom još i prije trudnoće. Iako sam i ovdje u novom gradu stekla nove super prije! TWmeni je zajedno s trudnoćom išla i promjena grada, tako da ne mogu ništa reći. one najbolje su došle par puta, čujemo se redovito, tako da mislim da bismo se družile i dalje da nisam preselila.
i .... fale mi
Ni jednu nisam izgubila, mada se trenutno malo bolje razumijem sa onima koje imaju djecu.
Imam ih tri. Jedna radi smjene, pa se rijetko viđamo. Druge dvije su zbog posla daleko, daleko
Jedna u BG, a druga čak u Afganistanu. Čujemo se i mejlamo, kada dođu ispijamo maratonske kafe
Inače nikad i nisam imala mnogo ženskog društva. Više sam se družila sa muškima (možda je to razlog :? )
Svi moji drugari su još uvijek drugari :D Dosta ih ima djecu, pa se rjeđe viđamo, a i tad većinom na porodičnim okupljanjima.
Svejedno, kad trebamo jedni druge, tu smo
O ovome bi se dalo razglabati....
Moje je iskustvo ukratko kao i kod nanuške, mercedes i jeke,
odjednom su neke osobe nestale sa lica zemlje.
To me isprva ljutilo, pa rastuživalo, pa sam onda bjesnila,
ali zapravo koliko je bitno????
Dijete mijenja pogled na svijet i listu prioriteta
Moje prave prijateljice, jedna iz srednje škole, jedna čak iz osnovne,
prošle su sa mnom sve, od tih školskih klupa pa na dalje,
vezano za trudnoću - skoro svaki dan,
par sati prije poroda i par sati nakon poroda, bile su uz mene - putem mobilnog i sms-a,
i sve tako do danas.
Jedna živi u Australiji a druga u Njemačkoj
točno ovako kod meneznam po sebi da mi je beskrajno išlo na živce kad su (nekada davno)moje frendice koje su se udale i rodile prije mene pričale samo i isključivo o mužu, kući i djetetu, kako jede, što jede, kad jede, kako kaka
meni je to sve bilo neshvatljivo i nenormalno :shock: , a pogotovo kad bi išle u grad, ja gledam robu, a one ulaze u dućane s opremom za bebe, kuću i sl. to me dotuklo
sad se postavljam u kožu drugih frendica koje su još neudate i nemaju djecu (iako, bilo bi im krajnje vrijeme
Iako sam odavno počela raditi, skužila sam da dijete potpuno promijeni perspektivu i percepciju stvari oko sebe - ne živciram se ni zbog čega što nije vezano za P. Kad je nešto u vezi s njim, proživljavam to na desetu, ali ako nije...what the f..ck, i vjerujem da to mojim sugovornicima ipak smeta
a da ne pričam nakon drugog djeteta... jednostavo imam posao koji me ispunjava, predivnu djecu, MM i prijateljice koje su u istoj gabuli kao i ja pa razumiju kad se ne čujemo i po mjesec dana, ali kad se nađemo, kao da vrijeme od posljednjeg druženja nije ni prošlo. One stare, otprije braka, daaaavno o'šle (a, majke mi, nisam davila sa šprehama o D. i I.
Baš daima razmišljam o ovoj temi.... Imam tri prijateljice oduvek (preko 15 godina) Super su mi, ali... Ni jedna još nema decu i vidim da im je teško da se uklope sa mnom. Jednostavno se ne razumemo. Od njih tri ona meni najbliža je nedavno otišla u Švedsku (da bude siterica - kad se vrati možda će me bolje razumeti
Nadam se da ću i ja naći nove, već sam počela u parkiću da napadam mame sa bebama, ali one sve sede na klupi dok im bebe spavaju/plaču/jedu smoki u kolicima. Za sada se Nađa i ja svaki dan najbolje družimo sa mojom bakom... ona živi blizu parka i jedina je, osim nas, u čijoj kući je zabranjeno pušenje :D
ja sam imala ogromnu sreču pa je moja najbolja frendica bila trudna kad i ja! :D a ostale su mi i dalje tu kad ih trebam!
a frendice koje gubimo samo zato što smo postale mame-pa takve nam ni netrebaju! ne?
amen!
I ja sam izgubila pa gotovo sve prijatelje i prijateljice i to tokom trudnoće. a da ne govorim nakon poroda.
Jako dugo me je to bolilo ali sam i to prebrodila i sad imam nove prijateljice i baš mi je drago što ponovno imam s kim pričati o zajedničkim temama.
Teško da će te prijatelji koji nemaju djece moći shvatiti kad se žališ da ti djete neće da jede ili tako nešto, postaneš im dosadna.
Svaka čast nekima koji ostanu uz tebe iako vam životi ne idu istim tokom.
i meni se desilo da prijatelja sve manje,al pošto uz moje dve princeze nemam vremena ni za spavanje to mi je trenutno manje bitno a i život je takav da sve više jurimo i sve je manje vremena za druženje.nažalost
Ja sam izgubila muške prijatelje otkad sam se udala, ne javljaju se uopće
A nemam nešto prijateljica...predaleko su mi...al upoznala sam neke nove s bebama zato :D .
koliko se toga promijeni majčinstvom.....Nemamo iste teme za pričati,meni je važnije da mi je mm dobro da s njim provedem ovo malo vremena,,,Mislim da su nam se prioriteti promijenili...Jaaaaako...Više nemamo iste teme za pričanje,ne tulumarimo više,....Sve je drugačije...Svako novo razdoblje nosi nove ljude da budu uz tebe
Onda nisu bili prijatelji, nego "bariše"Ja sam izgubila muške prijatelje otkad sam se udala, ne javljaju se uopće
ja sam prva koja je zatrudnila iz svog društva..i uglavnom su mi sve cure to super prihvatile iako se ne viđamo tako često.
Izgubila sam jedino "najbolju" frendicu, ali na svoju inicijativu - naprosto mi više ne odgovara njen način razmišljanja. Više nemam živaca slušati kako se 3 dana spremala i mozgala što će obući u sub, tko ju je sve gledao, na kojem je otvorenju bila i sl. Trudila sam se, ali nema smisla. Ja žalim nju jer ima isprazan život koji odgovara jednoj osamnaestogodišnjakinji, a ne njoj, a ona i dalje misli da je moja životna pogreška što nisam pobacila.
imam iste prijatelje i prijateljice jos iz osnovne skole.samo dvije imaju djecu..
slazem se definitivno... stvari su se promijenile i prije trudnoce. jos za vrijeme kad smo MM i ja poceli zivjeti skupa.
no, neke su ostale tu negdje. jedna se i ugledala na mene cak.
stvar je u tome sto sam preselila 25 km, pa im je daleko putovati (pola sata autocestom!!!).... a ja putujem svako jutro na posao i vracam se.
da, s vremenom se izgubio kontakt, odnosno sveo na minimum. uostalom, sve su manje- vise u vezi s nekim, pa ih i to zaokuplja. ali, u svakom slucaju, mislim da je i bolje ovako, jer zaista ne bih stigla na sve, a jedva cekam da neko vrijeme provedem s MM, tako da je sve to samo po sebi logicna stvar...
Imam par prastarih, nažalost na raznim krajevima svijeta ali postoji skype, mailovi, slike...
Nama prijateljstvo i tako funkcionira. Ne viđamo se na kavama, ne izlazimo zajedno, ne šetamo zajedno djecu, ali kad se nešto desi tu smo jedna drugoj podrška, možemo se pojadati u bilo koje doba dana ili noći, a to mi je važnije od kave u prebučnom kafiću gdje ne čujem ni samu sebe... iako fizički nisu tu, psihička podrška mi je isto važna
Imam puno poznanika/poznanica s kojima se čujem tu i tamo, (nazovemo se, sretnemo, čak i kavicu popijemo, pitamo kak smo, kaj ima novoga, ali ne mogu reći da smo best friend jer imamo druge interese, druge teme, puno ih nije u vezi, puno ih još nema djecu... I nekako ne mogu im se ni povjeriti, ni izjadati kad sam loše jer me ne razumiju ili jer tračaju okolo stvari koje nisu za javnost ili jer jednostavno osjećam da ne mogu) ali samo par pravih prijateljica što iz osnovne, srednje, faksa, posla, što novijih s kojima mogu o svemu i kojima mogu stvarno sve povjeriti i znati da će biti uz mene, makar nas kilometri dijele... One prave frendica ne smeta što imam djecu, što pričam o cicama i pelenama, a neke nisu ni u vezi... hoće se i poigrati s njima, dođu na rođendan
Nekako mi se čini da sam i ja druga osoba, druge stvari su mi na prvom mjestu, moram priznati da ni ja poneke ljude ne razumijem ali pokušavam prihvatiti njihove odluke jer ak je njima to dobro pa i meni je, nemam ni štete ni koristi od takvog ili drugog izbora...
Dosta nas je odraslo svaki u svom smjeru... poneko društvo se raspalo ali se zato i neko novo okupilo...
Sada biram možda drugačije ljude s kojima se odmah nađem na istoj valnoj duljini s istim interesima, temama a one koji nisu na istoj duljini odmah na neki način odbacujem, zapravo ne trudim ih se upoznavati jer ionako imam premalo vremena za sve što bi htjela...
Zašto ga onda gubiti na kavi s nekim tko mi ne paše ili s nekim za koga imam feeling da sam mu dosadna, da mu idem na živce svojim jadanjem i svojim temama i problemima...
Ak se ja ponudim slušati tuđe teme i probleme i da pomognem ako mogu, očekujem da i drugi sluša moje gluposti
Sama si s godinama sužavam krug bliskih ljudi ali u njega primam i nove članove...
Jesam odužila. Sve se promijenilo i mojim preseljenjem i trudnoćom i dolaskom djece, naviše jer osjećam da ja nisam više ista osoba, a ni ne trudim se biti jer je normalno da sa godinama sazrijevam i mijenjam se
naviše= najviše
kod mene identicnomeni je zajedno s trudnoćom išla i promjena grada, tako da ne mogu ništa reći. one najbolje su došle par puta, čujemo se redovito, tako da mislim da bismo se družile i dalje da nisam preselila.
i .... fale mi
ali nekad mi se cini da sam ja ta koja zove i pokusava odrzati prijateljstvo na zivotu
mozda je to zato sto u novom gradu nemam nikoga :/
ja sam odustala... zapravo, nasla sam pravi omjer...kod mene identicnomeni je zajedno s trudnoćom išla i promjena grada, tako da ne mogu ništa reći. one najbolje su došle par puta, čujemo se redovito, tako da mislim da bismo se družile i dalje da nisam preselila.
i .... fale mi
ali nekad mi se cini da sam ja ta koja zove i pokusava odrzati prijateljstvo na zivotu
mozda je to zato sto u novom gradu nemam nikoga :/
javim se kad stignem i nadam se da imaju razumijevanja za to, jer zaista radim, putujem svaki dan, vikendom se sve cesce posvecujem sebi i MM, jer radnim danima dojem, eventualno napravim neki obrok, potrpam sudje u masinu, ispruzim se i- vec sljedece sekunde predem (tako nazibvam svoje najnovije glasanje, otkako sam zasla u ovaj treci trimestar- hrchem
ne znam, vjerujem da se stvari mijenjaju, isto tako i interesi, nacin zivota...
osim toga, jedne prilike sam cula cak i to da "nisam normalna" sto sam odlucila na brak i porodicu!
a s druge strane, jedna se naljutila na mene sto je od drugih saznala da sam trudna. s to je najgore, nikome to nisma bas ni govorila, vec sam samo potvrdjivala na upit! nekako mi je, kad se desilo, to bilo nesto previse intimno...
takve ljude sam samo odstranila iz svog zivota! mislim da bi se pravi prijatelji trebali radovati mojoj sreci i podrzati me u mojim odlukama. pa cak i ako sam odlucila da nikome ne govorim dok ne bude vrijeme.
Mislim da uvijek u životu neka prijateljstva se malo ohlade, a druga, nova nastaju. Pa tako i kod mene. No bitno mi je u biti da oni prijatelji, koji su mi oduvijek prijatelji - da su oni uvijek tu uz mene.
Tak da da - najbolje frendica je zatrudnila 2 mjeseca prije mene, pa smo radosti trudnoće, poroda, dojenja itd prolazile zajedno. I zajedno smo proučavale (i još uvijek to radimo) Rodu, i zajedno komentiramo postupke drugih mama, zajedno pokušavamo smisliti kako reagirati na neke komentare itd.
Dok sad tak gledam taj svoj post, ne mogu si zamisliti kak bi to bilo postati mama, a da nemam nju kraj sebe. Hvala ti Big Milky Mum
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom