Čitajući ove postove učinilo mi se da se puno lakše "izgube prijateljice" kod mlađih cura, onih koje su ostale trudne u ranim dvadesetima.
To je doba kad se još vrlo aktivno izlazi van i naravno da neka cura "s prikolicom" postane automatski nepraktično društvo onima koje su i dalje slobodne kao ptičice.
Kod nas veteranki

situacija je malo drugačija, već smo se i nahodale i naživile, kasnije dobile djecu i stare, prastare prijateljice uvijek su tu, makar fizički bile i stotinama kilometara daleko.
S tim da i kod mene ima razlike, one koje se nisu udale i nemaju djecu puno teže nalaze vremena i da se čujemo i vidimo, uvijek su u poslu, u nekim obvezama...sastanci, koncerti, putovanja....
Apsurdno, ali ispada kao da su one zaposlenije nego mi s djecom
A novi prijatelji...e...to je zesebna tema, netko je već spomenuo, to ide malo teže, valjda je manje povjerenja, a i tamo gdje sam ga pokazala ispostavilo se da ima malo previše iskompleksiranih i ne baš dobronamjernih...(npr. na forumu

)
Ili je kod mene prisutno možda malo manje tolerancije prema nekim osobinama novih ljudi, a koje bez problema toleriram svojim starim prijateljima?

Moguće i to...