Dosta je teško ostati u istim odnosima s osobama s kojima nemaš više toliko zajedničkih tema i dodirnih točaka, pogotovo ako još i nismo blizu. Nikako odnos s novim prijateljicama neće biti toliko intenzivan kao s onima stečenima tijekom škole i faksa, ali može biti kvalitetniji u smislu da isti interesi, svakodnevno viđanje (ako se radi o kolegicama) stvaraju ipak posebnu vrstu veze.
Možda nikada za njih neću reći da su mi najbolje prijateljice (možda smo to prerasli), ali svakako kad nešto trebam prvo ću se obratiti njima jer su mi sada trenutačno najbliskije, znaju što mi se događa u životu (na dnevnoj bazi), dok nekome s kim se nisam čula mjesecima ne pada mi na pamet kad me pita što ima novo, prepričavati što se sve u međuvremenu dogodilo, a meni je bitno...