Baš daima razmišljam o ovoj temi.... Imam tri prijateljice oduvek (preko 15 godina) Super su mi, ali... Ni jedna još nema decu i vidim da im je teško da se uklope sa mnom. Jednostavno se ne razumemo. Od njih tri ona meni najbliža je nedavno otišla u Švedsku (da bude siterica - kad se vrati možda će me bolje razumeti ). Druga frendica (iz klupe) je brza i puna obaveza, trudi se, ali vidim da joj je teško da prošeta sa mnom. Ona bi u kafić - ja ne mogu, zadimljeno, ona bi sad u šetnju - ja ne mogu Nađa spava... Sa trećom je odnos malo komplikovan jer se ona zabavlja sa MMovim frendom koji je malo težak, pa poslednjih par godina sva naša viđanja liče na nadmetanja. Sad i oni rade na bebi i iskreno sam se radovala tome, ali ona u zadnje vreme toliko kritikuje moj način odgoja da sam :? A i njen dečko neće da dolazi kod nas jer se kod nas ne puši, a iz tog razloga ni mi ne idemo kod njih...

Nadam se da ću i ja naći nove, već sam počela u parkiću da napadam mame sa bebama, ali one sve sede na klupi dok im bebe spavaju/plaču/jedu smoki u kolicima. Za sada se Nađa i ja svaki dan najbolje družimo sa mojom bakom... ona živi blizu parka i jedina je, osim nas, u čijoj kući je zabranjeno pušenje :D