Savrseno te razumijem, ali istina je da je to tesko shvatiti onima koji nemaju djecu, a da ne pricam kako me dozivljavaju kao enigmu one "prijateljice" koje nemaju ni dijete ni muza, a u mom slucaju ni psaStijena prvotno napisa
![]()
Savrseno te razumijem, ali istina je da je to tesko shvatiti onima koji nemaju djecu, a da ne pricam kako me dozivljavaju kao enigmu one "prijateljice" koje nemaju ni dijete ni muza, a u mom slucaju ni psaStijena prvotno napisa
![]()
Uf, ne mogu vjerovati kaj pišete, da ste pogubili frendove, ja bez svojih ne znam kaj bi. Imam vizita ko Kraljica majka i iskreno, baš mi uljepšaju dan i pomognu mi (opće se ne libim tražiti da mi se opere suđe, pospreme kreveti i slično), mog dragog često nema do 9 navečer i nekad baš niš ne stignem.
A pričamo o svemu, ustvari oni mene gnjave da pričam o maloj i sisama, meni je tih spika pun kufer i s radošću komentiram zadnje tračeve, izbore ili nogomet (kad smo već kod toga, živio Bilić, je l').
Tak da zasad jedino pate izlasci al dobro, bu i toga, manje neg prije al bu. A u brda mislim s malom ići ionak čim prije (imam puno i planinarske ekipe).
Ne znam, poludila bi da sam ostala solo, pričala bi s papagajem valjda. Iako imam kanarinca![]()
blago ti se.....ja imam one bliske koji su mi i prije bili a ovi drugi ...pa pa
ja nemam osjecaj da se nesto promijenilo... josfriska sam mama pa cemo vidit ali sudeci po tome kako su mi prijatelji pohrlili vidit nas nakon poroda i koliko smo se vidjali tokom trudnoce izgleda da se nece puno toga promijenit
![]()
kad se jedan dio mojih prijatelja jako rano pozenio (18-19 god) ja ih nisam napustila jer obozavam malu djecu i redovito smo se vidjali, sve me zanimalo, price o pelenama, hranjenju, iako me nisu previse pilali, a njima bi valjda dobro doslo osvjezenje mojim nekim drugim temama, di sam bila, putovala, kako mi je bilo, sta san vidila... iako mi se nekad cinilo da se bolje razume izmedju sebe oni koji imaju djecu meni nisu smetale njihove price, sad je obrnuta situacija, one mene savjetuju, podrzavaju... a s druge strane imam dosta onih koji su se vjencali otprilike kao i ja pa prolaze iste faze otprilike kad i ja pa se opet podrzavamo, ohrabrujemo, samo smo izlaske u kafice zamijenili posjetima kod kuce... ne cini mi se da se zasad nesto puno promijenilo, barem ne nista vise nego u nekim drugim fazama zivota. no vidjet cemo...
PRIJE PORODA SAM IMALA PRIJATELJICE AL POŠTO KAD RODIŠ NEMAŠ VIŠE VREMENA ZA IZLASKE POMALO IH GUBIŠ.U BOLNICI U BOBI NAKON PORODA SAM STEKLA NOVE PRIJATELJICE I VEĆ 3GOD SE POSJEĆUJEMO I DRUŽIMO.PRAVA PRIJETALJICA NEĆE TE NAPUSTITI NI KAD RODIŠ I SHVATIT ĆE DA IMAŠ OBITELJ I DA MORAŠ POSVEĆIVATI PAŽNJU I OBITELJI A NE SAMO PRIJATELJIMA.
meni su moje prijateljice ostale vjerne. često mi se javljaju ali nažalost nemaju puno vremena jer rade pa nemogu često dolaziti. ali zato je moja mama uvijek tu, ona mi je postala jako dobra prijateljica. prije nismo imale takav odnos kao sada. u biti od kad sam se udala ja i ona se jako dobro slažemo.![]()
dok su cure bile bebe, smanjile smo viđanja na minimum (2-3 puta godišnje, povremeno bi se čule), ali evo zadnjih godinu dana se opet nalazimo na nekoj redovnijoj bazi
pravim prijateljima zovem one s kojima uvijek mogu pričati jednako opušteno, bilo da smo se vidjeli jučer ili prošle godine, koji znaju da me mogu nazvati u bilo koje doba dana/noći ako me trebaju i koje ja isto tako mogu nazvati, neopterećena time kad smo se zadnji put vidjeli/čuli
svi ostali su mi samo poznanici
imala sam dvije prave i te su i ostale!
njima ne smeta što se javim svaka dva mjeseca!
tempo druženja su ostavile na volju meni!
i super su mi!
drage moje...ja sam nova u ovome....eto prijavila se upravo zato sto sam jadna i ocajna ..majka sam dvoje djece..doma sam odkada sam prvi puta rodila,i sad cekam trece djete u 25 sam tjednu ...sama sa djecom kod kuce..puno tužna i nemam prijateljice...živim nedaleko od zagreba na selu i nema nitko za druzenje ,,drage moje..eto nadam se da cu se ovdje sa vama lijepo druziti i puno pricati.pusa i puno mi znacite.
a sad prijateljice od prije su jos uvijek tu ali vecina njih nema djece pa i tema za razgovor je manje jer nas ne zanimaju iste stvari
ali zato ima puno novih sa kojima imam zajednickih tema i ta druzenja su prilagodenija djeci pa je meni tako bolje
prije sam u park isla navecer kad padne marak a sad idem po danu i ljutim se na one koji idu po noci![]()
![]()
![]()
![]()
ne znam kako kod vas, ali za mene su prijatelji samo oni...
- za koje bih ja stavio ruku u vatru bez imalo razmišljanja
- koji bi za mene stavili ruku u vatru bez imalo razmišljanja
Svi ostali su poznanici, kolege...
pravog prijatelja je teško izgubit, isto kao i steći...
pravi prijatelj te ne napušta jer trenutno imaš dijete i važnijih obaveza u životu i nemaš vremena kafenisat i tračat...
velika prvotno napisa
dobro nam došla
![]()
a jeste li upravo zbog trudnoće/poroda/novog stila života pronašle neke nove prijateljice (koje čak pokazuju tendenciju biti dobre ili najbolje)?
ja sam u rodilistu upoznala dvije cure s kojima se i dan-danas redovito cujem iako nijedna ne zivi u istom gradu kao ja. i to mi je super!!melange prvotno napisa
i da, stekla sam nove prijateljice - mame djece koja s mojom idu u vrtic i redovito se s njima druzim... tako me sa dosta cura upravo djeca zblizila. i stare sam zadrzala, naravno one najbolje...
istina je to sa frendicama na zalost...i ja sam sad to skuzila. od kad sam se udala i rodila (jedina za sad u drustvu), ko da sam nestala.
ne znam sta misle..da sam sad neka druga osoba...ok ne mogu rec da su sve takve, ali neke.
sad mi samo fale nove frendice, s djecom. a ne znam di da ih upoznam, kad smo stalno doma![]()
Čitam i mogu samo reći kako sam jakoo sretna jer imam tu sreću u životu da imam prijateljice koje će to ostati cijeli život, ali i jako tužna jer su daleko (odselila sam se u drugi grad) i fale mi mi jakoo.
Ima ljudi s kojima sam se skompala jer smo dijelili iste interese, dolazili na ista mjesta, radili skupa i vjerojatno ćemo se udaljiti, ali moje cure![]()
zato je forum tu da se i upoznamomorena24 prvotno napisa
![]()
jesil za kavu?
imala sam sreću da smo kuma i ja bile trudne u isto vrijeme tako da smo se još više zbližile![]()
Mogu reći da imam jednu ali vrijednu. Od prvog dana gimnazije do danas. Naravno da mi je bila kuma na vjenčanju. Što je najbolje - u puno stvari smo potpuno različite. Za nju bi mogla reći da mi je kao sestra, stvarno je doživljavam kao obitelj. I ona i ostale frendice nemaju djecu. velika većina nisu ni udane ali ipak sam uspjela skoro sa svima ostati u kontaktu. Možda nemamo toliko slobodnog vremena kao prije ali kad ga nađemo - kao da smo svaki dan zajedno. Moram priznati da mi je MM puno od pomoći jer mi nikada nije prigovorio ako nisam skuhala/spremila/speglala jer se idem naći sa nekom curkom koju dugo nisam vidjela. Naprotiv - sam će se ponuditi skuhati ručak ili napraviti što treba. Naravno da mu se ja zbog toga na neki način odužim![]()
Sve cure s kojima sam prije bila super i danas smo skupa.Samo što više ne haračimo po tulumima nego prenašamo,ljubakamo svoju djecu,pričamo o porodma,dojenju,prehrani i odgoju.Doduše ne viđamo se baš često ali svako toliko nađemo se nas tri koje smo bile najbolje,ostavimo djecu tatama (sve skupa 7) i odemo na finu večericu.Nakon rođenja svoje djece jako sam se zbližila sam nekoliko tetica.S jednom sa pedijatrije,sa jednom iz rodilišta i sa par onako iz usputnih šetnjica.Ne znam što bi da nemam prijateljice,mislim da bih pukla
A moram reći da sam čitav život imala jednu naj naj frendicu.Ona je bila moja savjest,moja najveća radost,tu curu sam voljela ko sestru.I onda se dogodilo da sam ja rodila,ona se sva pogubila u tome i skroz smo se udaljile.Pokušavala sam (i još uvijek pokušavam) zakrpati te neke rupe ali ne ide i gotovo.
super je to kad imas frendice koje isto imaju djecu ili su trudne. imate i dalje zajednicke interese i to je super.
al kad frendice nemaju djecu, ne kuze neke stvari, misle da samo smetaju i da ja sad imam djete i da sam...ne znam...neka druga osoba koja vise nema potreba za socijalizacijom.
i druga je stvar kad sam bila trudna. onda sam imala puno vremena i mogla bilo kada bilo kuda. al cim se djete rodi, ne mozes samo tako negdje otic. ne mogu ja vise ici po zadimljenim kaficima s malim djetetom. ne mogu izlazit navecer....ne mogu samo tako sjest na tramvaj ili vlak i ic kud mi srce zazeli. ok, beba je jos mala, pa sam jos malo sputana u nekim stvarima.
ali sve te stvari pomalu udaljuju. nisu one mene zaboravile, ali to vise nije to.
ostale mi i stare frendice a dobila i nove...
sa starima se i dalje viđam kao i prije...njih sve zanima o djeci, porodu...al o tome pričamo minimalno...
Znamo mi što su pravi prijatelji, zato i znam da ih nemamMoover prvotno napisa
, odnosno
![]()
Tako sam i ja mislila da će bit.. no međutim, otkako sam trudna moje prijateljice se UOPĆE više ne javljaju.
Baš te dvije koje sam najviše volila i na koje sam prije UVIJEK mogla računat - *PUF!* u zemlju propale!
Užasno sam tužna i razočarana, pogotovo jer sve što smo se dosad čule i vidjele je bilo na moju inicijativu.
Niti jedna niti druga mi nisu ni jednu SMS porukicu poslale tipa "kako si?"![]()
ja sam ostala bez prijateljica kad sam se udala!? tj. kad sam objavila da se udajem. imam jednu ali vrijedu prijateljicu koja je i ujedno krsna kuma mojoj kčerkici.
Tema o kojoj ja cesto razmisljam.
Imala sam i imam puno poznanica, kolegica, a prijateljice sam imala tri.
Nakon sto sam se udala i rodila ostale su dvije (koje beskrajno volim i cjenim).
Istina, stvarno nemam vremena za druzenja kao sto su bila prije (po cijeli dan u gradu, stalno na kavama ili jedna kod druge, beskonacni razgovori telefonom), ali one to razumiju iako nisu udane i nemaju djece. Jednostavno me razumiju i stvarno sam im zahvalna na tome.
Svjesna sam toga da se oko prijateljstva treba i potruditi i zato kad god ulovim vremena ih nazovem ili makar posaljem poruku, da znaju da mislim na njih.......
A ona treca.........stvarno ne znam sto se dogodilo....
Od kad sam rodila cule smo se jednom ili dvaput i to je to. Nije da nemamo vise zajednickih tema nego ona kao nema vremena (pocela je raditi u struci, novi decko i sl.) Iskreno, bas ne razumjem jer smatram da uvijek mozes nac vremena makar za poslati poruku "kako si?".
Uglavnom, prvim dvjema, a za trecu mi je iskreno
sto je tako ispalo......
Imam divno društvo, nas par cura. Ja sam se prva udala,prva dobila djecu...Ne viđamo se više tri puta dnevno... ali se viđamo ćesto.... a sve ostalo je kao prije. Da zaškripi, jedna za drugu uvijek smo tu!!!! To se kroz sve ove godine pokazalo![]()
Svoje prijateljice, BABE, ne bi dala za ništa na svitu. Uvijek su tu za mene, a i ja za njih. Kava se pije jednom tjedno ili ako smo u prevelikoj gužvi jednom u dva tjedna.
Hm.. ne znam da li se možda isto radi o tome da su te moje prijateljice neudane,
nisu u vezama i ne vole djecu (da, ježi ga, ne vole svi djecu..),
ali opet, nisam ja očekivala niti da odjednom počnu obožavati moj trbuh ili dijete,
već da ostanu MOJE prijateljice.
Da s njima mogu razgovarat, družit se, veselit se, potužit im se, otić u shopping...
Možda ne često kao i prije, i možda ponekad i o nekim novim temama, ali barem povremeno.
Možda ne četvrtkom van na pivu do 3 ujutro, ali nedjeljom na kavu popodne..
Sada sam se zbližila sa nekim poznanicama koje su ili trudne ili dobile bebije,
i sve je to divno i krasno i uživam u novim (i obnovljenim) prijateljstvima
i razmjenama iskustava i zajedničkim interesima i preokupacijama,
ali mi i dalje nije jasno zašto sam izgubila stare prijateljice...
Glupo je, ali se osjećam nekako... izdano.
e ovo u potpunosti potpisujem!!!!
super su nova prijateljstva, i sve je to super,... al mi jednostavno nekad fale moje stare prije, koje po mom pogledu znaju sta je danas...
sad sam od nas 4 ostale samo nas 2 i bas se i mi nekad pitamo, pa sta se dogodilo..... cujemo se i s njih dvi tu i tamo, ali jednostavno to nije to.... izgubila se ona nit, od onog dana od kad smo ( ja krenila u borbu za bebom, a ova druga rodila)
ja nisam izgubila ni jednu prijateljicu iako sam se zbog muza odselila iz zagreba gdje sam prije zivjela, cujem se sa svima i posjecuju me. Cak mi se jave i neke kolegice s kojima nisam bila bas bliska, ono, bile su mi poznanice, cuju od nekog da sam rodila pa se jave da mi cestitaju. Neke mi jave da su i one rodile![]()
Hmm ja sam ih izgubila sve do jedne... naime ostala sam trudna s 20 godina, a prije toga sam normalno imala mrak ekipu s kojom sam izlazila i prošla sve i svašta. Ali čim sam zatrudnila jednostavno su me odpilili ko da imam šugu. Sebi to tumačim jako jednostavno, kao i MM - ljubomora i zavist. Moje frendice su ostale kakve su i bile, mijenjaju dečke ko čarape doslovno, i nemogu naći nikoga za ozbiljnu vezu jednostavno zato jer ih nitko tako ni ne doživljava.
Moram priznati da mi je totalno žao da je naš odnos koliko god sam se ja mjesecima trudila to promijeniti postao samo bok-bok. I iskreno, odustala sam. Neću ja ni za kime trčati. Ali da mi fali to što nisam godinu i po s nikime od društva izašla vani - fali.
Ja bi to protumačila tako da jednostavno više nemate isti životni stil, ne bih ih odmah okarakterizirala kao ljubomorne i zavidne. Ja sam nekad ljubomorna na one koji nemaju djecu pa mogu nesmetano izlaziti van itd...nemaju toliko obaveza. Ali naravno, ne treba za nikim trčati. Ako si se dovoljno potrudila i nije išlo-nije išlo. Naći ćeš već nove prijatelje s vremenom, preko djece, ljude koji imaju slične stavove kao ti...
A da i ja nešto kažem na temu...prave prijateljice su još uvijek u mojem životu, iako sam se preselila iz Zagreba u Graz, vidimo se jednom mjesečno, nekad i češće, idemo u kino...nažalost ove u ZG-u nisu baš za izlaske, no u Grazu izlazim svaki drugi tjedan s curama van, frendovi dolaze na ručak/večeru..sve štimaOni koji to nisu ni bili, ti više nisu ovdje...ali tako mi je i draže, znam na čemu sam...
Moja najbolja frendica, ujedno i kuma je odselila na sjever Europe, pa mi baš fali... znamo se više od 20 godina, sad nemam s kime sjediti na kavi i šutjeti![]()
Možda je OT ali samo moram napomenuti moju impresiju muškim prijateljima koji su me totalno iznenadili zanimanjem za moju trudnoću dok su frendice tak-tak zainteresirane (kako koja).
One koje su to prošle njih zanima one koje nisu baš i ne,al ok,ne smeta me previše.A ovi frendovi s početka posta su mi totalno super,zovu me i pitaju kako sam,kak je imati bebu u trbuhu,pitaju dali smiju popipati trbuh i sl.
Baš sam ugodno iznenađena jer sam mislila da će u ovom mom razdoblju naše prijateljstvo ipak biti malo poljuljano zbog trenutno različitih interesa,ali eto nije![]()
Čitajući ove postove učinilo mi se da se puno lakše "izgube prijateljice" kod mlađih cura, onih koje su ostale trudne u ranim dvadesetima.
To je doba kad se još vrlo aktivno izlazi van i naravno da neka cura "s prikolicom" postane automatski nepraktično društvo onima koje su i dalje slobodne kao ptičice.
Kod nas veterankisituacija je malo drugačija, već smo se i nahodale i naživile, kasnije dobile djecu i stare, prastare prijateljice uvijek su tu, makar fizički bile i stotinama kilometara daleko.
S tim da i kod mene ima razlike, one koje se nisu udale i nemaju djecu puno teže nalaze vremena i da se čujemo i vidimo, uvijek su u poslu, u nekim obvezama...sastanci, koncerti, putovanja....
Apsurdno, ali ispada kao da su one zaposlenije nego mi s djecom
A novi prijatelji...e...to je zesebna tema, netko je već spomenuo, to ide malo teže, valjda je manje povjerenja, a i tamo gdje sam ga pokazala ispostavilo se da ima malo previše iskompleksiranih i ne baš dobronamjernih...(npr. na forumu)
Ili je kod mene prisutno možda malo manje tolerancije prema nekim osobinama novih ljudi, a koje bez problema toleriram svojim starim prijateljima?
Moguće i to...
xxxxxxxx potpisujem te Nena...
ja imam osjećaj da će se to meni dogoditi, iako su moje curke uz mene, i zovu me konstatno i ispituju, ali nije to više to, pošto sam jedina u društvu bila trudnica, a sada isto tako jedina mama u društvu (imamo 26 godina).......i mislim da će od njih desetak s kojima sam provodila vrijeme, i noći, ostati samo dvije-tri uz mene i sa mnom...
a isto tako mislim da bi se sada trebala okružiti ljudima, tj. mamama koje shvaćaju mene i ja njih u neku ruku, tako da mi je jako drago što sam stekla neka poznanstva u bolnici do kojih držimo, čujemo se i dopisujemo (dobro možda je to početna euforija sada) ali vjerujem da će curke kad god da se javim, one i meni javiti isto...
i ja sam danas o ovome nešto slicno pisala na drugoj temi. i nevjerojatno je kako se neke stvari promjene. bit cu mama,ali sam ipak ista osoba-iako mi je prioritet dijete i brak.al nisam neka baba koja nezna i dalje pricati snjima o izlascima, pijanstvima, deckima i itd. baš sam o tome mislila danas. ali shvatit ce i frendice kad tad.ili tek kad budu u situaciji kao ja. ja sma odabrala ovakav život i jedva cekam poklonit svu ljubav ovog svijeta svom bebacu.![]()
pa normalno da će se pričati o izlascima, ljubavima, itd. ali neće to više biti to...
meni je već sad smiješno slušati (vrijeme dok sam trudna bila) kako su bile tu i tu, srele ovoga onoga... ali ipak smo malko od tebe starije, pa su se i ti izlasci smanjili, i ipak su se i moje curke malo uozbiljile... ja se sama ne sjećam gdje mi je kraj bio, i svaka čast tebi mila što si odlučila da u tim godinama postaneš ono što je svima u krvi a to je majkom...
al kažem ponovo, od njih desetak vjerujem da će ostat njih 2-3...iako sve imaju duže veze (neke čak i od 8 godina) niti jednoj od njih nije još na pameti da se upuste u majčinstvo, kamoli bračne vode...
ja sam se iživila.jesam mlada.ali dosta mi je..,i donili smo odluku ja i moj dragi da želimo bebu i eto.to je bio veliki korak,i ja sam zadovoljna.i ne fale mi izlasci i takve stvari.došlo je do preokreta,i sama sam sebe pozitivno iznenadila.
s nekima sam nastavila druženje, s nekima je nastupilo zahlađenje. zahlađenje me u to doba malo i pogađalo, ali sad s par godina odmaka mi je sve puno jasnije i čak nalazim i sebe u tome.
naime, družila sam se s noćnim pticama s nula interesa za djecom, šetnjicama i sl. druženjima (a ja bez male nisam mogla nikud ni mrdnut). i ma koliko se ja možda suzdržavala, kad tad bih počela laprdati o pelenama, dojenju, spavanju, prduckanju, bljuckanju, bla bla bla. svatko je bio u svom filmu i to je to.
kad bolje razmislim, pa mene ni sačmaricom ne bi mogli natjerati u dječji park ili na bilo kakve dječje aktivnosti i obiteljska druženja da i sama nemam dijete. ma ni nuklearnom glavom
no ubrzo mi je počeo faks i tamo sam upoznala nekolicinu fenomentastičnih frendova s kojima sam provodila po cijele dane na faksu i oko faksa. zadnjih par mjeseci sam opet počela redovito izlaziti (doduše nije mi jasno zašto nisam i ranije, preporodilo me) i socijalni kontakti su mi opet vraćeni u neku normalu. neka stara prijateljstva obnovljena, neka nova stečena.
a sad malo da se stavim u cipele odbjeglih frendica... brak i djeca su čovjeku velika promjena u životu i životnom stilu i nastupa prilična opčinjenost time. dakle na kavi se uglavnom drobi o planiranju vjenčanja, kućanstvu, trudnoći, bebi, zajedničkom životu i sl. ok, poštujem i u potpunosti shvaćam zakaj je toj osobi to glavna tema... ali me zanima samo u toj mjeri da mi je drago što je ta osoba sretna. te teme mi uopće nisu zanimljive. negdje u istoj kategoriji kao nogomet i kladionica. i eto, ta osoba je u svom filmu, ja sam u svom i odjednom više nemamo o čemu pričati. bam. ne mislim da je tu itko grozan i ovakav i onakav, nego je to tak u životu - putevi se razilaze, katkad ponovno spajaju... potpuno normalna stvar. ne razvijamo se svi u istom smjeru.
Moja najbolja prijateljica, ono lolek i bolek, uspjela mi je nakon tog očitog zahlađenja odnosa povodom udaje i beba, lijepo objasniti da u njenom životu prijatleji dolaze na prvo mjesto, muškarci dođu i odu, a frendice ostaju. Time što je meni MM na prvom mjestu (klince nije komentirala) ja sam nju otkantala i ona je povrijeđena jer je mislila da smo mi kliknula. Ja sam bila u šoku- ja sam mislila da čisto nemamo više isti đir, ona je na tim relacijama dubai, hvar, kostraika i tak, ali ne ja sam je izdala. Eeeeeeee
Posljednje uređivanje od pikula : 02.04.2011. at 16:29
potpuno se slažem sa ovim recenicama.a pogodilo me to što neke "frendice,ako se tako mogu nazvati" su bile uvrjeđene što radimo na bebi i što sam ostala trudna. pogodilo me to što bi bolje reagirale da sam dobila pasa.užas reakcija.a ja bi bila presretna da su one to odlucile,ili samo da su bile sretne radi mene.
a što se tice djece prije moje odluke.aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaživci su mi se dizali na djecji plac u ducanu,cuvanje djece itd. al sam se ja kao osoba promijenila.
nevjerojatno,mislila sma da se samo meni to događa.a vidim da ih ima još.cura koja ce biti kuma mom sinu na krštenju je definitivno ostala ona PRAVA FRENDICA, frendica s kojom sam ko sestra vec 15godina.i ona je ostala uz mene.i od kad sam trudna još više smo se povezale.a ona izlazi,zabavlja se,pije,itd..i mi i dalje može o tim stvarima pricati.i ja je saslušam i sve je normalno.dok su se druge promijenile.a sa nekima su prekinuti svi odnosi.