Ovako je bilo:
Krenula sam vidjeti što ima u Lidlu i sa mnom je išao moj četverogodišnji sin Josip i njegov 12-godišnji rođak
Gurala sam kolica i razgledavala što ima.Dosta sam zadovoljna s tim kako mi se sin ponaša u kupovini,sve se možemo lijepo dogovoriti i stvarno nije jedno od one djece što se bacaju po podu u dućanu.Voli mi i pomagati u kupovini,slagati stvari u kolica i sl.
Taj dan je bila malo drugačija situacija jer je Filip(rođak)stalno lagano kurio vatricu nagovarajući potiho Josipa:daj mami reci da kupi ovo...daj joj reci da ti kupi ono...Kako se radilo o skupim igračkama naravno da sam ga odbila i rastužio se.Uz sve to me živciralo što mi je Filip stalno tužakao maloga(kao Josip je dirao ovo i ono)a ako išta mrzim onda je to tužakanje.
Josip mi je ostao iza leđa i plakao a Filip me povukao za rukav i opet počeo:Josip je....a ja sam ga prekinula:Filipe ne zanima me Josipa prepusti meni!
Na to me neka žena napala ovim riječima:E pa gospođo mislim da bi vas trebalo zanimati što vam dijete radi u dućanu!Ne mogu vjerovati što sve ljudi dopuštaju svojoj djeci!
O čemu se radilo:mali se nadurio,zasuzio i nogicom udario veliku vreću pseće hrane na najdonjoj polici(stvarno se ništa nije dogodilo ni oštetilo,a bome ni čulo)
Ženi sam odgovorila :Nisam vas tražila savjet,molim vas da se ne miješate! i produžila dalje.
A sad ja vas pitam:jesam li je stvarno bila toliko nemarna i otkud drugim ljudima pravo zbog ponašanja mog djeteta koje ipak ima samo 4 godine tako me grubo pozivati na red?