Obozavam macke. Imala sam perzijskog macora, kastriranog, predivnog, ooogromnog, koji je bio prava kucna macka u svakom smislu rijeci (a pametan kao pas) - cesljan dvaput dnevno i nikad izlazio iz kuce, mazen i pazen i nije mi padalo napamet da bi ga nekome dala kada mi se rodila kcer. Dapace, on se tako dobro prilagodio bebi da ju je cuvao gdjegod bi ju stavila. Uvijek bi sjedio ispred, ispod ili pored nje, a po noci je spavao ispred nase sobe. Jest da sam usisavala barem jednom dnevno i znao je da su mu kuhinja i spavace sobe 'no zone', ali svejedno dlaka je bilo no najbitnije je da malena nije alergicna, da je bila, bila bih joj morala pronaci drugi dom. I ja i moja sestra i brat, pa i moj otac, smo odrasli uz macke u kuci i nikad nije bilo problema.
Sretno s macom i bebom!