Moj je sin (14) također ove godine prvi puta bio na dočeku izvan kuće s većim društvom. Prošle godine su njih četiri frenda bili kod nas doma, jeli večeru koju sam ja spremila (dakle, znam da nisu bili gladni ) glupirali se u njegovoj sobi (dakle pod mojom paskom ) i popili svaki po malo šampanjca u ponoć (i tu sam imala uvid u konzumaciju pića ).
No, znala sam da će doći i proslava izvan kuće i uopće se nisam zanosila mišlju da neće probati alkohol (slavili su u garaži kod jednog frenda u naselju) pucati petarde (od čega mi se nabrusi svaki nerv od straha za ruke i oči) ili čak upriličiti i neke nepodopštine za koje ja nisam niti čula.
Tako da su se moji apeli odnosili isključivo na njegov zdrav razum, procjenu situacije i vlastitih mogućnosti, a ne toliko na konkretno ispiranje mozga. Oh, naravno, ja sam i bla-bla roditelj, i ma koliko vidim da od toga nema koristi, nekada se navijem i diktiram.
Samo, primjetila sam da su dečki malo zahvalniji po pitanju šize, kad ih uhvati luna ... vidim da sestrina 14-togodišnjakinja zna biti puno hirovitija i žešća. I ne samo ona... još par teenagerica koje znam - u odnosu na njihovu (nešto malo stariju) braću. Ili to jednostavno ovisi o temperamentu?