Na forumu sam od 2003. god. i ne vjerujem sama sebi da se do sada nisam ovdje upisala...ali stvarno...
Dakle, ja 81., MM 75. Neredoviti ciklusi od prve M. Povremeno na dabrostonu, kontracepciji i sl, nitko ne postavlja nikakve dijagnoze.
2002. prirodno trudna - nažalost vanmaterična, odstranjen jedan jajovod...nakon toga HSG ukazuje na sumnjivu prohodnost drugog i upućuju nas na IVF, preporuka VV, dr. Jukić.
Nakon početne obrade, suočavamo se sa ureaplazmom i micoplasmom, te smo uvjereni da je to uzrok naših dotadašnjih problema...sljedeće dvije godine gubimo na razne travare, bioenergetičare i svašta nešto...tješimo se mladošću ( ja tada 22 god.). Kad se ništa ne dešava usprkos silinim travurinama, vraćamo se na VV, dr. Jukić nas sam smješkom prima, "a vratili ste se", i odmah nas stavlja u postupak. Nakon obrade MM nalaz asthenozoospermia - s obzirom na mene, jedino IVF/icsi dolazi u obzir.
I 05/2005. ulazimo u postupak. Prije samog postupka, vraća me kući da popijem jedan ciklus stediril-d, da mi smiri divljajuće jajnike..tad dr. Jukić prvi put spominje PCOS. Pomoću gonala dobivamo ogroman broj folikula, preko 70. Nakon užasno bolne punkcije od 45 min., dobivamo 24 kvalitetne js, od čega je 8 oplođeno do faze blastocista...Nažalost, na rubu sam teške HS, ali dr. J. ipak odlučuje nastaviti s transferom jedne mrvice, svakodnevno prateći KS - kaže, mlada si, tvoje će tijelo to progurat, da nisi prošla onu punkciju za ništa...HVALA MU...Nakon transfera 5.d. nakon punkcije, svaki dan 7 dana dolazim na infuziju zbog prijeteće HS...8. dan vraćam se kući, i uz užasne bolove pokušavam se kolko-tolko vratit normalnom životu...Rečeno mi je da betu radim 12,13. dan, ja uradim 10. dan ET i ona je visoka 196,2...dr. Jukić sretan i zadovoljan, sumnjamo na blizance...Nakon 2 dana, 868...Uglavnom, Za 8 mjeseci, rodio se NOA, naše sve...
Već nakon godinu dana, želimo ići po naše smrzliće, ali uvijek se borimo s nečim, većinom ureaplasmom...
Tek 01/2010. odlučujemo pokušati...nažalost, voljeni dr.J. više ne radi, prima nas dr. A. Sviđa nam se, želi nas odmah ubaciti u postupak FET-a, mi oduševljeni. Moram napomenuti da su mi ciklusi prije toga užasni što sam uredno rekla doktoru, popila dufaston da bi uopće izazvala krvarenje, krvarenja nema, čak smo se nadali i trudnoći, napravili i test - negativan. Zadnji pravi menzis bio krajem 10/2009. Svejedno ulazimo u pripremu za FET. 2-3 puta tjedno putujem u Zg na UZV, koji je nekako poražavajući, tanak endometrij. Svejedno, uz terapiju estrogenom, transfer obavljen 30.01. Od 7 embrija koje smo imali, samo 2 su preživjela odmrzavanje... Primam choragon 1500 nakon 7 dana, i dobivam užasne bolove, završavam u bolnici, dijagnoza - vanmaterična. Nakon prvog šoka, i mog uvjeravanja doktora u Zadru da je to nemoguće, jer bila sam u Zg na FET-u, nažalost, sljedeće jutro obavljena laparoskopija i izvađen preostali jajovod, sa plodom od cca 3 cm i otkucajima srca...užasno tužna, pomiješanih osjećaja, nevjerice i razočaranja - kako je to bilo moguće...plod je bio star oko 8 tjedana, kako je moguće da ga dr. u Zg nije vidio...Kažu, bio je na čudnom mjestu, na samom spoju jajovoda i maternice i imao je idealne uvjete za razvijanje, bez ikakvih nuspojava...da je bar prošao još tih pola cm više, ja bi sad imala bebicu...
Od toga je prošlo točno godinu dana. Sada, bez jajovoda, bez zamrznutih embrija, po novom, šugavom zakonu, prikupljamo polako dokumentaciju, i osnovne nalaze i selimo se na SD...Na žalost, ne mogu zamisliti da idemo ponovno na VV...nemam povjerenja...Uglavnom, nadamo se još jednom pokušaju, užasavamo se punkcije, ali što se mora...