Ja tu ne vidim problem. Fizikalno je nemoguće dva tijela strpati na isto mjesto pa ako imaš potrebu uključiti mužjaka u roditeljstvo - napravi malo mjesta. Pomoć oko fizikalija nije roditeljstvo. Ako muškarca koristiš isključivo kao izvor financija, ne čudi se ako očekuje tretman gosta koji plaća usluge.
Ako želiš ekskluzivu - ne žali se. Imaš točno ono što tražiš.
Upravo to mi je nova metoda. Odlucila sam popraviti sto ga toliko smeta, jer smeta ga i sto ne pokazujem inicijativu jer vjecno on trazi mene, pa je rekao da se vise nece ponizavati. Tako da sad ja preuzimam inicijativu, makar mi se i ne dalo, da vidim kuda ce nas odvesti. Potrudim se. Pa da se ne zali kako nema seksa.
a jesam jadna ti sam..kupila sam neke pilule, ma to je bilo van pameti od seksa, ali ne idu s lijekovima koje pijem. Onda sam pila onu ashwagandhu, poremetila mi ciklus skroz. A i nije djelovala. Toliko me valjda ispilio s tom seksom da sam htjela probat sve.
A sad moja story.
Mi smo zajedno od 19.e godine, a sad nam je 37. Prosli sve, i srecu i govna da prostite..i moj OKP i terapije i neplodnost i njegovo pomretanje svog posla i sirenje posla, sve. Kljucni preokret je trudnoca. U trudnoci su me skinuli s antidepresiva, a kako imam OKP, blago receno pomahnitala sam. To je trebalo biti najsretnije razdoblje, a bilo je horor. Zivjela sam u izmisljenim strahovima za bebu i to 9 mjeseci. Tu smo se poceli kaciti, bila sam nesnosna cak i roditeljima. Nisam znala, nisam mogla drugacije, mozak je takav kakav je.
nakon rodjenja djeteta, klasicna prica, ja sam zaokupljena bebom, on uskace, ali pocinjemo voditi rasprave o odgoju, on misli da panicarim, ja mislim da je nemaran. I svadjamo se. Svadjamo se i za stosta manje, a meni se cini da on jos uvijek nije meni oprostio trudnocu i ludilo i da sam ga tu dokrajcila. Plus sto mu smeta sto sam se zapustila, abrat bratu jesam, nisam smrsavila, ne uredjujem se i kad razmislim, mislim da me prala postporodjajna depresija lijepih 9-10 mjeseci.
I tako sto iz njegovog zlopamtilastva, sto iz lijenosti i komocije, sto iz moje drame, on se ne bavi djetetom. A nije u redu. Zasto bi dijete patilo ako smo mi u zategnutim odnosima. Ne bavi se ni kucom, ali to mi manje smeta.
I tako ja stajem sad pomalo na noge i krecem popravljati. Najteze mi je komunicirati s njim. Uvredi se brzo, naduri, zasuti na cineli dan...pa ja jos vis epoludim.
Htjela bih mu reci milijun stvari a ne znam kako. Bojim se reakcije. Dosta mi je svadja.
Odlično. Prije nego apsolutno cijelu odgovornost za šestosatno gledanje ekrana i nezainteresiranost za obitelj prebaciš na svoja leđa i (opet) pukneš pod teretom, porazgovarajte o podjeli poslova i obaveza u kućanstvu.
I slažem se da druge ne možeš promijeniti, nego samo sebe. Ipak gledaj da u toj promjeni sebe ne uništiš.
Posljednje uređivanje od čokolada : 05.12.2015. at 06:40
Oprosti, ali meni sve ovo nisu razlozi da se netko ne bavi djetetom.
Djetetom se baviš zbog djeteta, ne zbog partnera. Ili unatoč partneru.
Jasno mi je da novi tata nema ideju kako "čuvati i zabavljati" 9mj.dijete, ali mi nije jasno da eksplicitno ne želi usisati stan, objesiti veš ili pospremiti suđe.
I nemojte mi sad kako nije stvar u usisavanju i vešu jer je svakodnevnica i od toga satkana.
Posljednje uređivanje od čokolada : 05.12.2015. at 07:29
Meni je jasno da mu se ne usisava, ali mi je nevjerojatno da mu se ne da biti s djetetom...
Referirala sam se na vještinu radnje.
meni nije nijedno jasno
odrasloj osobi se nekad usisava, nekad ne, nekad joj se bude s djecom, nekad ne, ali to treba napravit pa napraviš
sori, lavko, ovo ti neće bit ni od kakve pomoći, ali nevjerojatno mi je koliko imamo tema na forumu "kako nagovorit muža da bude odgovoran", stvarno smo ko društvo ajmemajko, i ja se već pitam šta trebam kao majka dječaka radit da njegova žena danas sutra nema iste muke
pa pružit mu primjer, kako drugačije. ne ti, nego njegov otac.
ja si, pak, ne mogu zamisliti da muškić koji odrasta pored oca - koji u njegovom odgoju i odrastanju sudjeluje jednako kao i majka - danas sutra "zanemaruje" svoju djecu.
ako postoji i to, onda ne znam što bih rekla.
Evo sad se igraju dok ja kuham. Sinoc je cak rekao da ide nekaj napraviti a onda ce uzet malu da ja mogu napraviti svoje. Zelim misliti da je kvocanje pocelo djelovati. Jest da se igraju glupih igara ali najmanji problem.
Jedino kaj usput bulji u taj tv al sam ga tako osinula pogledom da je zsgasio tv. Nije on glup sam se pravi.
Stvarno ne želim braniti neangažirane očeve i muževe, nije mi to niti u peti, ali pogledaj sama, u ovom si kratkom postu uspjela napisati dvije kritike na račun njegovog bavljenja djetetom (glupe igre + bulji u tv).
lavko, a mozda je nesto drugo pocelo djelovati![]()
Mima, di je greska? Ak je nekaj glupo, glupo je. Uostalom, vidis da nije M. nista komentirala nego je sva ushicena.
A buljenje u TV/tablet/mobitel je kritika koju valjda nitko do sada nije svom partenru presutio.
Al da, kad bi mogla savladati tehniku nekritiziranja, stvari bi bile bolje.
Zbilja vjecna tema, i zbilja me u cijeloj prici vise muce djeca - hoce li sin zadavat takve probleme svojoj zeni, a kci pristajat na to od svog muza...
Kod mene je upalilo ono sto Davor kaze - makni se, nema mjesta za dvoje. I ne zvocaj, ispravljaj. Neka sam skuzi sto ide sto ne, neka ima svoj nacin. Nisam najpametnija na svijetu.
Stvari su se popravile kad sam se ja maknula s puta. Doduse, oba puta prisilno. Prvi put, ja cijeli dan doma, jedno beba, drugo bolesno, on radi prekovremeno i dode oko 19.30. Ja se ni ne trudim pomaknuti brdo od suda. On makne. Pola toga stavi krivo u perilicu pa se ne opere. Ne ispravljam ja, on ce vaditi sude pa ce skuziti. Ves rasiri tako da se ne osusi nego usmrdi. Pokazem mu, nakon 100 puta prihvati mogu sugestiju da izvrne i objesi za nogavice. Sto ce usisavati ako ja ne dam prasini da se pokaze.
Djeca? Ako ih bas ne zlostavljaju nema ispravnog nacina da se bavis s djetetom. Mi smo tu cesto streberice, pa daj edukativnu igru, pa daj razvojno-poticajno. Oni se glupiraju. To sam skuzila i s cuvalicom i sa starcima - ja im govorim sto da rade, a oni se bolje zabavljaju na svoj nacin.
Drugi put je prisilno micanje bilo ove godine kad sam ja pocela dolazit s posla navecer, i vidis da drugi znaju i bez tebe - i dati jesti, i otici s djetetom u bolnicu na kontrolu, i u apoteku i sve. Niti je savrseno (po mojoj glavi), niti je uvijek onako kako sam ja zamislila, ali je napravljeno. Nije to pola - pola (u kucanskim poslovima), ali je barem vise o 100%-0%. I stalno se povecava, samo se treba maknuti i zmiriti. Evo ja sad tipkam, on vidi da nista od dorucka pa ce on. I necu mu reci "zasto si bas to?". Nego "hvala".
A seks, nisam ja to nikad mogla, sad cu ja preko volje, pa ce on iz zahvalnosti poletiti. Mos si mislit, sad je umoran. Stvari su se same pomaknule kad je skuzio da se napalim ako uzme usisivac, a da mu nisam rekla da uzme.
Sve su to nase matere krive, ja bi svoju nalupala. I dan danas, on treba sjesti za stol, ja trebam staviti tanjur ispred njega, inace sam JA lijena i sebicna. Ma mars!
Sjecam se Rodine davne reklame/filmica o platnenim pelenama, i kako sam prije 5 godina bila u totalnom soku kako na pocetku filmica, dok beba spava, ona lezi i cita knjigu, a on kuha. E da mi je doci do toga da moja kci i sin nikad ne budu u soku od toga prizora (kao sto ja danas vise nisam), ihaaaa.
Pusti, nemoj sve, sto napravi ne ispravljaj, pomiri se. Stvari sasvim dobro funkcioniraju i na "ne-naš" nacin.
Je, sve igre koje nisu smislene i koje ne razvijaju intelekt su- glupe.
Ja jesam streberica i to s okp-om i sve mora biti u okvirima. Al sad me bas briga, nek se loptaju, razvija motoriku.
Ma preodgoj je izreceno u ocaju. Znam da nema toga, nek on sam skuzi da je odgovoran za dijete koliko i ja. Ja ga samo hocu potaknuti..suptilno kako je Beti rekla.
Jutros si je sam i dorucak slozio. Jupi.
mozda sam i ja trenutno na te "glupe igre" malo osjetljiva. Da, izraz nije bas politicki korektan.
Ja ih vise klasificiram u "igra" i "ucenje necega" (npr. ponoviti sta su radili na treningu), pa kad ima premalo ili nista toga sto unapredjuje njen razvoj, onda sam nezadovoljna. Ja sad radim puno radno vrijeme, on je na pola, pa vise vremena provodi s njom. I onda mi nije svejedno kad tu nema tih kratkih "pametnih sadrzaja" i kad ju ne vodi van. Eto, pa me lincujte za to!
A zašto bi te linčovale, to je eto nešto čega se trebaš riješiti.
Ja te sasvim razumijem, jer znam što znači biti control freak.
Moj muž je od prvog dana oko djeteta angažiran jednako kao i ja, pa sam mu ja opet imala potrebu nametati kako će provoditi vrijeme sa djetetom.
Sjećam se kad sam se vratila sa porodiljnog na posao, imala sam par tjedana neki seminar koji je bio popodne, i onda sam svaki dan isplanirala što će muž i dijete popodne raditi. Što je najgore, on me slušao, jer je navikao da sam ja "šefica" koja kontrolira stvari.
I puno puta sam znala ovako pomisliti, pa i predbaciti mu, da nikad ne odvede malu u kazalište ili kino kad su sami doma, ali kad sam se prizvala pameti shvatila sam da oni zajedno rade neke druge stvari, drugačije, i da je to baš dobro.
ovaj moj ima razvijen odnos s djetetom i rade kaj hoce, jer mene ni nema da im dahcem za vratom.
Al, kako rekoh, posto je s njom puno vise (evo npr. cijeli vikend), bitno mi je da radi i na njenom razvoju. Mislim, svi se slazemo da na razvoju djeteta treba raditi, jel tako? Al od nasih muskaraca se to ne ocekuje, to ocekujemo samo od sebe, a on ako ne zeli, ne mora, bitno je da bilo sto radi s djetetom. I to "bilo sto" je vazno za odnos, ali za razvoj je bitno i ono drugo.
Zelim da se osjeca odgovoran za njen razvoj. Pa ako se sam ne moze sjetiti sto da radi s njom, dat cu mu tipps, pa mozda taj osjecaj obaveze kod MM s vremenom pusti korjenje.
Ajme, ja isto nisam bila normalna kad sam se vratila na puno radno vrijeme. Svaki dan sam provjeravala kako su proveli dan i sta rade.
Ja isto nisam bila normalna dok se nisam vratila na posao s trećeg porodiljskog. Onda sam shvatila da ne mora biti sve kako ja zamislim. Ne da ne mora, nego ne može.
Danas se uopće ne bavim s dječjim razvojem, mogu reći da preko tjedna samo održavam djecu. Nahrani, presvuci, operi, pomozi ako nešto treba, daj pare, svakom po potrebi.
I uopće više nemam grižnju savjest jer više od toga ne mogu. Ako će trebati platit ću im psihijatra.
Evo ja sam sad kod frizera i kad sam odlazila kaze on meni:sad cemo lijepo spavati...a ja u sebi siiiizim, mislim si:da, kaj bi se bavio kad mozes spavati. I sad spavaju zajedno, dobila sam i sliku.
Ali najgore mi je sto posizim u sekundi. Ne mogu se skontrolirat. Pa ugrizam, ujedam.
Pa kad bi on nju odmah strpao na spavanje! Linija najnajnajmanjeg otpora
hm meda...zasto je onda rodim forum prepun upita koji tecaj plesa, koji sport je najbolji za moj dijete, radni listovi, dodatani materijali za ucenje necega, edukativne igre, online ucenje jezika...
Posljednje uređivanje od Uh-puh : 05.12.2015. at 11:36
Zato što je Rodin forum prepun overachiever-ica
Lavko, što tvoja N može zaspati i kad joj se ne spava!? Daj recept pliiiz, i ja bi uspavala djecu i pila kavu i blejala u svjetleći ekran. :nemajka:
U vecini slucajeva djecak ce se prema svojoj zeni ponasati onako kako se ponasaju prema njegovoj majci.
To je kao i ono: Svaka majka/zena (osoba) treba uzimati vrijeme za sebe. Jer tako djeca uce: Ja sam bitan. A ako ne uzimas vrijeme za sebe saljes i djetetu poruku: Ja nisam bitan.
Djeca uce oponasanjem, uzmi vrijeme za sebe, u buducnosti ce i djete uzeti vrijeme za sebe.
Jedno je skola ili tecaj. Drugo slobodno vrijeme. Ne moze se to trpati u isti kos. Ako roditelja bas briga jel dijete napisalo zadacu ili ne, onda je to druga stvar. Al djeci trebaju prvenstveno roditelji kao osobe, ne edukatori i strucnjaci.
Moj jutros ustao, izasao na kaficu, vratio se, sa sinom napravio palacinke, oko 10 ustale mala i ja, oni uzivali u dorucku dok sam ja u miru i u pidzami pila kafu, ma milina. Kad naucis da "popustis stege" i shvatis da se ne moze sve bas svaki put savrseno napraviti, bude ti lakse. A djeca narastu i brzo dodjes u fazu kad ti je muz ponovo najbolji prijatelj i saborac u, odjednom cudnom, odnosu koji razvijas sa svojim pubertetlijom. I ne mozes vjerovati koliko te tvoje vlastito dijete moze zivcirati i izbaciti iz cipela, haha.
Mame male djece, vrijeme radi u vasu korist.
Ma nema nista ljepse nego kad dijete i tata spavaju. Cisti zen.
lavko i ti se imaš pravo veseliti što će dijete spavati, pa ćeš ti spavati sa njom, ili ćeš se opuštati, ili ćeš raditi nešto što te veseli.
Dakle, sasvim je u redu sam sebi priznati da nam ponekad odgovara da dijete zaspe i da imamo odmor od vlastitog djeteta.
Meni u cijeloj lavko priči nedostaje dio gdje su njih troje zajedno.
Koliko često se svi zajedno zagrle i dijete osjeća povezanost malog čopora... Smjehuljici to užasno puno znači.
A trudimo se, zagrlimo se, dodje on nama ili mi njemu pa se grlimo, ima i toga. Nije on bezosjecajan, mozda je tako ispalo jer ja pisem u ljutnji. Samo je komotan do boli.
pa dobro,sto je kome koliko vazno i u kojem omjeru je individualno, al ja osobno moram imati malo "razvojnog rada" u tjednu i osjecam se nemarno ako to ne odradimo. Kaj ces...Da imam vremena uvela bi jos neke stvari koje bi ju veselile...Mislim da cu morati MM upregnuti.