i ja sam prije bila kao tvoj muž al sam se na sreću promijenila.
bome sad mogu leć i odmorit noge bez obzira na stanje oko mene iako moram priznat draže mi je da je sve na svome mjestu, onda mi je ljepše.
 |
|||
|
|
|||
i ja sam prije bila kao tvoj muž al sam se na sreću promijenila.
bome sad mogu leć i odmorit noge bez obzira na stanje oko mene iako moram priznat draže mi je da je sve na svome mjestu, onda mi je ljepše.
E bas tako, ljepse je i meni. Al samo to. Kad vidis da sve stvar percepcije onda je lakse.
Ne slazem se da poslovi u pidzami nisu teski- ako je to sinonim za poslove u kucanskom okruzenju. Bas su ti poslovi najnaporniji, monotoni, repetitivni, rezultat se ne vidi jer ga treba svaki dan iznova, svi ga podrazumijevaju i nitko ih, ocito, ne cijeni.
Nama nije opcija da jedemo.iz dostave. Mozda jednom.mjesecno jedemo tako. Meni to nije hrana od kohe bi se ja najela. To su drugaciji mirisi okusi kvaliteta namirnica. A nekom platit mi je uvijek zao, a i nemam potrebe trenutno. Al to mi se cini fer opcija ako se jedan partner ne zeli ili moze dovoljno ukljuciti. Neces radit, e pa onda plati.
Teski nisu u smislu da moras nosit i cijepat drva po kisi i snijegu, prat ves na potoku u hladnoj vodi, iskuhavat pelene i ves na sparetu, mijesat palentu pol sata u smijeru kazaljke na satu, hodat svaki dan na plac jer nemas frizider i obavis tjedni soping itd...svd ono sto se radilo prije 50 i vise godina.jennifer_gentle prvotno napisa
Teski su psihicki.
Pa ono, nisu fizički teški, sigurno je teže cijepati drva nego prati kupaonicu. Ali da, dosadni su, repetitivni, i što je najgore - treba vremena da se naprave, a vrijeme je ono čega ja nemam.
Al fizicki nisu. Al kad sjedis cijeli dan na poslu onda ti je sve tesko.
Pa to, kad popodne izvučem sastojke za sutrašnji ručak i krenem sa kuhanjem uvijek mi padnu na pamet Balaševićevi stihovi - keva s daskom za luk.
Ma najgore je sto danas zivi svako za sebe. Pa onda svi moraju sve svaki dan. Ja bi najradije da zivim u poligamiji ili u komuni.
Jedini kucanski posao koji s gustom obavljam je peglanje kuhinjskih krpa.
omg peglanje mrzim, kuhinjsku krpu nisam popeglala u životu.
Ja volim kuhanje, ali naravno ne to obavezno svakodnevno.
Poslovi u pidžami NISU teški. Teško je bilo prati veš na rifljaču, iskuhavati na drva, cijepati i kuriti na drva, kuhati na drva, čistiti peć, štihati vrt.... Ali činjenica je da to što poslovi u pidžami nisu teški ne znači da su zabavni.
Probaj okrenuti ploču.
Meni nikad nije bilo bitno da netko CIJENI to što ja brišem pod u kupaonici. Mora se obrisati jer je mokro. Mora se skuhati jer treba jesti. Mora se donijeti iz dućana. Fućka mi se da li to netko CIJENI. Odradim i gotovo. Trudim se ne ostavljati razbacane stvari. Obrišem kupaonu za sobom. A ne pada mi na pamet brisati za drugima. Nek brišu sami. Brisala sam za djecom dok nisu postali sposobni (a) pazziti da ne namoče pod ili (b) obrisati. Za mužem - ma nema teorije da tako nešto radim. I ČUJU ME ako se toga ne pridržavaju, ali efikasnije je pustiti ih da uđu u mokru kupaonicu ili da im ostavim njihove vlastite tragove u wc-u. Morala sam NAUČITI da ih trebam pustiti i suočiti s vlastitom neurednošću.
Kod mene doma se vikendom čisti kuća. Svatko si bira ono što želi raditi, tako da tko se prvi primi usisavača - njegov je. Nema "hoćeš li" nego "što ćeš ti, što ću ja..."
Repetitivnost - pa koga briga? Ako želim izglancanu kuhinju, takva će i biti. Kupila Dan Kuchen visokog sjaja koju je lako glancati. Rezultat - moj mlađi sin obožava to raditi. Repetitivnost - pa super, pustiš audio cd sa lektirom ili bilo čime što želiš slušati, glancaš i kraj priče. Isto vrijedi i za peglanje.
To je stvar stava. Može biti dosadno, nije da baš uživam u svemu tome, aliiiii kad moram - onda moram i baš hoću. I uključujem djecu u to od najmanjih nogu. Dok su bili jako mali, to je imalo visoku cijenu jer bi napravili veći nered nego da sam ih držala podalje, ali to je bio jedini način da se sve obavi + da budemo zajedno. I da se sve obavi u najkraćem roku.
MM rijetko sudjeluje, jer mora isti paket kućanskih poslova obaviti na drugoj adresi, ali kad je doma - uključi se i on (ako mu što ostane). Ima i poslova rezerviranih za njega: neki dan je odmicao naš bračni krevet jer ga ja ne mogu-pretežak je, a izaaaa mačakaaa (oslobodibog). Ali bilo je gotovo u pet minuta. To se radi štajaznam svaka 3 mjeseca i gotovo.
Ne treba od toga praviti nikakvu dramu, ni od sebe žrtvu. Pogrešno je misliti da će netko cijeniti tvoj trud, pogotovo ako nemaju iste prioritete. To je greška u komunikaciji. Zašto glancati špigle ako tm to ne vidi? Ako je TEBI to bitno, ne znači da će biti i njemu ili bilo kojoj drugoj osobi. Znaš kako sam ja izliječila svog mlađeg sina od ostavljanja prljave robe na stolcu uz pisaći stol? Kad više nije imao što obući, odnio je sve u košaru za veš.
Zašto bih ja cijenila to što mm toči gorivo i vozi auto na servis? Da on to ne napravi, ja bih. Kad bi mi zatrebalo. Tako da - uočiti (ili ako baš hoćeš - cijeniti) posao koji se ne vidi ljudi nauče tek kad pustiš da se vidi da nije napravljeno.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 09.12.2015. at 12:16
Nije poanta da se jedan partner ne zeli ukljuciti - nego zasto bi se itko ukljucio ako se nikome ne da a ujedno nitko i ne mora. Ako imas prihode onda biras - netko trosi na pice, netko na izlaske - a netko na 10kn vecu cijenu obroka koji je skuhao netko drugi. Ili na to da netko drugi opere kupaonu i prozore, usisa i obrise prasinu. Itd. Samo je pitanje prioriteta. Tako da ja nisam s Venere nego sa Zemlje i ako ne moram onda sam sretna kad ne radim dosadne repetitivne poslove u koje ubrajam vecinu kucanskih poslova.
Pa nisam ja ni rekla nista kontra toga opcenito, nego je cinjenica da neki imaju izbor, neki nemaju. Meni ta hrana nije fina i nemam novaca. Al neki imaju taj izbor (svejedno im sta jedu i imaju para), al opet jedan vuce vise jer na kraju krajeva jesti se mora i pocistit se mora bar jednom tjedno. I to mi se ne cini fer. Ovo vase je fer prema oboje i posteno)) l ja bi tako da mogu. Al mi sad govorimo o onima koji ne bi nego nek sve ide preko leda jednog. Naravno, radi se o osnovnim stvarima, ne o generalki svaki drugi dan.
a ja ti zavidimok, ne toliko na hrani, al na tjednom čišćenju, itekako. to je ogromna razlika, kad ti netko jednom tjedno očisti.
Pa normalno, i to je super, ali ja za tako nešto nemam novaca. Nekakva čišćenja na mjesečnoj ili sezonskoj bazi sam odbacila jer mi od toga nije neka korist.
Pa ja bi rekla da je to osobni izbor na kraju krajeva, kao sto je i sama rekla, neko ce dat vise za jednu stvar, neko za neku drugu. Neko ce si kupit macarons ili knedle neko platit cistilicu. Mislim da to nije neka velika cifra u pitanju. Kolko to moze kostat uopce. Moja cistilica trazi 40 kn po satu u zg. Mozda da je redovno bi dosla i za 30. Pa dva, tri sata uvrh glave da napravi ciscenje. Pa nije da cisti 500 kvadrata. Bilo bi zanimljivo cuti sta teta od sillyme radi i koliko to kosta. Onda mozemo rec nesto konkretnije.
Sorry za macarons i knedle, nisam znala da djeca i odrasli briju na to. Mislila sam da je to neka ekskluzivna brija modnih blogerica pa sam zapamtila. Al stavite sta hocete. Dvije pive.
a gle, dođe te sigurno 500-600 kn mjesečno. to je ipak malo više od 2 pive
A ne znam 3*40=120, 120*4=480, 480 kuna mjesečno meni nije zanemarivo, 2 macarona i kava koštaju 25 kuna, i to potrošim možda jednom mjesečno, nije to usporedivo.
kod nas doma nitko nije opterećen urednošću, što ne znači da redovito ne pošizim na sve oko sebe jer bi se mogli i više uključiti. I mm i B će se uključiti ako ja spomenem, bez spomena kao da ne postoji, ne vide...a ta priča o gumbu na vešmašini je meni dno dna, mm je samo jednom to potegnuo kao argument....
Pa pisala sam vec, nije neka tajna. dodje 1x tjedno na 3h sto nas izadje 120kn, odnosno ca 500 mjesecno. Znam da je mnogima to puno - i meni je nekad bilo, pa smo tad cistili zajedno, sad si mozemo priustiti ovo. Izmedju njenih dolazaka samo odrzavamo stanje. To je za stan od 55 kvadrata.
Sto se hrane tice, djeca imaju cetiri obroka u skoli i vrticu, pa mi je neka manje zdrava varijanta mi je ok za veceru, jer kao i lily ne mogu 2 puna obroka dnevno. A sto se cijene gotove hrane tice, npr pecena pastrva i blitva s krumpirom izadje 15-ak kn po osobi, ne vjerujem da mogu puno jeftinije i u vlastitom aranzmanu. Nisam rekla da nikad ne kuhamo, dapace, ali ako nam se nekad ne da ne radimo dramu nego se pomognemo...
Pa OK, i to je super rješenje za tebe, za mene nije jer nemam 500 kuna za čistilicu, a gotova hrana mi je neprihvatljiva.
Ajme ode ova tema u čišćenje i bedinerice!
Meni je najpametnije ovo što Peterlin kaže, a u ovih par dana sam se osvjedočila u činjenicu da je nekad najbolje što bi Francuzi rekli laissez faire - ostaviti nepočišćeno pa će nekom smetati, pustiti muža da se igra kako zna, ..
Ovisi koliko pije pijes i koliko cesto hahaa gle, dođe te sigurno 500-600 kn mjesečno. to je ipak malo više od 2 pive
Pa u čemu je problem? Odi u drvosječe. Tamo gdje drvosječe rade nema društva da te stavlja u tebi neprihvatljive okvire. Ah... zaboravio sam - žene se na takve poslove ne guraju.
Gorska služba spašavanja?
Vozačica hitne pomoći?
Helikopter?
...
Činjenica je da se danas čak i volonterski posao financijski vrednuje. Ako misliš da se posao u piđami ne vrednuje dovoljno - nemoj ga preuzimati. Plati pa će to raditi netko drugi. Marissa Mayer, jaslice, itd. Imaš cijeli svijet izbora pred sobom.
Meni je godina dana porodiljnog bilo sretno i u potpunosti ispunjeno vrijeme. Fantastično je iskustvo podizati malo ljudsko biće. Pajamas? Any time!
I meni, strašno strašmno naporni i nerviraju me, iako volim da je sve čistol i uredno
pa ok. nakon što ti je porodiljni završio, ti i dalje lijepo čim dođeš doma s posla, opet u piđamu. kuhaj, spremaj, bavi se s djecom. kad ti je tako dobro. a žena, majka, kraljica nek radi što god joj srce poželi. malo će se poigrati tu i tamo s djecom, za svoj gušt i to je više manje to.
a valjda vi tako možete funkcionirati, sve pet, no većina nas - teško.
I meni je ta izolacija kućanskih poslova bila najteža psihički, pa smo povremeno imali čistilicu. Muž bi napravio što mu kažeš kao robot i gotovo, a ja nemam živaca programirat duge programe.
Sad su mi djeca velika: vješam veš- jedan stoji na stolcu(štrik je na 2m) i kvači drugi dodaje, pričamo usput, jedan prazni perilicu dok ja kuham, drugi crta sa sekom svi urlamo "bravo!" za crtež...
Evo više niti ne primjećujemo kućanske poslove, a beba nema ni 2.godine
Začas to dođe i prođe
I svi mogu birati poslove npr. sin je odnedavno lud za kemijom u školi pa sad čisti kupaonu sodo i octom sav sretan. Jel savršeno- nije, jel oprano - je to što potroši hrpu sode i litru octa najmanji problem
Kći se voli pačat u kuhanje pa onda kuha ono što joj je zabavno npr muffine za školski sajam ali prije toga i poslije toga sprema kuhinju. Masterchef treba zaslužiti. I sva je važna, brise vrata od ormarića da se sjaje.
A nikaf ih ne tjeram da rade. Nećeš ne moraš. I začas se dovuku iz sobe i pridruže. Jer pričamo o nečem zanimljivom dok radimo i onda se ne smije to propustit recimo koliko soba ćemo imati u novom stanu. Evo ti guli ja sjeckam i pričamo.
I onda dođe moja mama "pomoći" narogušena sva, faca " ne prilazi, ne pitaj", odmakne sav namještaj od zida ,puše, jauče, pere cijev od grijanja uz strop, ormarić od cipela od iza, nitko nikamo ne može proći, iza pospremanja kaos u stanu, ništa više ne možeš naći. Mi u šoku svi još sat vremena iza. Odmaramo se od gledanja lol
Tako se kod nas pripremalo za Božić, Uskrs, rođendan... Ako nisi požalio što si se rodio, nisi čistio
I naravno lasom nas se moralo privoditi da pomognemo. Bježali smo ili se pravili mrtvi. Ako tako čistite, da počistite i ukućane van onda je normalno da begaju
Ma baš. A tko vas sve tjera? Ne postoji niti jedan razlog zašto bi danas ijedna žena morala bila prikovana za kuhinju. Ali saga o beskrajnoj žrtvi traje. Horor punjenja perilice. Užas slaganja suđa. Strava sparivanja čarapa. Muka izvlačenja kabela iz usisivača. Umilno prigovaranje u odgovarajućem tonalitetu https://youtu.be/IFb_AERKha8?t=43s
Ako se volonterski posao financijski vrednuje, isto vrijedi i za kućanske poslove. Ako smatraš da tvoje vrijeme vrijedi više ako obavljaš nešto drugo - izvoli. Fakat nema smisla robovati ako te to toliko muči. Ali onda isto tako nemoj očekivati od drugih da teret tvoje "žrtve" preuzmu s oduševljenjem. Ako vam je svima to muka, ništa zato, ima masa zalogajnica s povoljnom gotovom hranom, ili kakva susjeda koja kuha za cijeli kvart - jer u tome uživa, vešeraja u skoro svakom kvartu...
Iskreno, kad mi je izgorila sušilica računao sam usporedbu troška za vešeraj obzirom na cijene perilice, sušilice, struje i deterđenta. I... sasvim marginalno se isplate. Ako ti je to tolika tlaka, pa spasi se! Ima obitelji koje više novaca potroše na cigarete. Mikromenadžment svoje vlastite obitelji nije recept za uspjeh.
Evo ti domaća zadaća:
Koliko vremena se obitelj može hraniti u povoljnom restoranu za cijenu jedne (1) prosječno opremljene kuhinje?
E, Davor, i ti ga uopćavaš.
Ako prvo neće muž (lovac), pa onda neće ni žena (skupljačica bobica) iz dišpeta, jer je odlučila ne biti žrtvom, a uz sve to nemaju novaca za dostavu ručka/večere + spremačicu + vešeraj + … tko će?!
Ne radi se ovdje o preuzimanju žrtve, već o raspodjeli poslova. Na jednake dijelove. Pa taman i tradicionalne, ali da svatko jednako potegne.
Ma bas, svako rjesenje je valjda logicnije od onog da raspodjela poslova treba biti ravnopravna. To bi bilo stvarno radikalno.
Kako se samo toga nismo prije sjetili!!! Pa idemo svi živjeti u hotele! Pa će nam spremati sobarice i kuhati kuhari. A jesmo nesnalažljivi, bože moj
Majke mi ja nikako da skuzim tu ravnopravnu raspodjelu poslova, ne kuzim sta se pod tim podrazumijeva. Pola pola sve? Ako je to to, ja prva odustajem jer mi ne odgovara.
Mislim da mi stalno mijesamo, na ovom i mnogim drugim topicima, kruske i jabuke.
Nekako sam na tragu one Davorove, ako ne lipti krv i nije pozar - sve je u redu. I moze biti samo bolje od toga.
problem nastane kad ti kucanski poslovi s periferije dodju u centar zbivanja, odnosno u fokus. Kad ja pitam moju mamu sto radi/ je radila, ona mi odgovara, prala sam ves, isla sam po drva, pa sam nalozila, oprala sam masinu vesa, pa sam ga objesila... Nisam to pitala, ne zanimaju me takve tricarije, ali odgovori su uvijek u toj kategoriji.
Meni je trebalo pun kufer godina da izbacim iz sebe te obrasce i bakine i mamine standarde cistoce i zaposlenosti. Sad sam u stanju gotovo svaku misao koja ima s tim veze ispljunit pa docekat na desni volej tako da zavrsi na smetlistu glupim ideja, kamo i pripada. Al nije lako. Imam i skracenicu za to koja nam uglavnom sluzi za sprdacinu i podsjecanje - "pusti, ja cu".
Zvuci banalno i neopasno, ali ostavlja gadne posljedice.
A sad jedno prakticno pitanje za sve zene ciji muzevi nisu Davor.
Kako ste se uspjeli dogovoriti oko raspodjele poslova? Znaci, da li je to bio razgovor dvoje odraslih i svatko je rekao: ja cu to i to, a ja cu ovo i ovo i zivjeli ste sretno do kraja zivota ili ste morali odigrati takticki? Znaci, ne zanima me da li je to pravedno ili ne, da li zivot zene ima smisla i da li vrijedi dvije deve ili tri..zanima me kako ste muzeve neradnike upogonile?
Da li ste ostavile prljav ves dok se ne upljesnivi? Pa su skuzili i oprali.
ili ste se poseksali pa rekli: a sad ti.
Ili kaj?
Evo ja idem raditi za manje od mjesec dana i ceka me razgovor. Ili taktika. Ne znam ni sama kako da pocnem.
Posljednje uređivanje od lavko : 09.12.2015. at 22:11
Pa marta, ja bih generalno rekla da je to raspodjela s kojom su svi zadovoljni.
hahahaHaha....valjam se!,!I onda dođe moja mama "pomoći" narogušena sva, faca " ne prilazi, ne pitaj", odmakne sav namještaj od zida ,puše, jauče, pere cijev od grijanja uz strop, ormarić od cipela od iza, nitko nikamo ne može proći, iza pospremanja kaos u stanu, ništa više ne možeš naći. Mi u šoku svi još sat vremena iza. Odmaramo se od gledanja lol
Tako se kod nas pripremalo za Božić, Uskrs, rođendan... Ako nisi požalio što si se rodio, nisi čistio
I naravno lasom nas se moralo privoditi da pomognemo. Bježali smo ili se pravili mrtvi. Ako tako čistite, da počistite i ukućane van onda je normalno da begaju
A sad mi odgovorite na pitanje
I da se posao obavi, pa tko sto stigne. Ne mora biti uklesano u kamen sto je cije zaduzenje.
A meni te taktike idu na zivce :zuzi: Ne znam, ponizavajuce su mi za partnera. Za oboje, zapravo. Mislim da dvije odrasle osobe moraju sjesti i razgovarati. Ovo sve ostalo mi je poprilicno neprihvatljivo.
Ja ne taktiziram, ni inače, a kamoli u braku. Nit imam živaca nit želuca za to. Bolja mi je i dreka od taktiziranja.
I eni je. Al ja se derem, a on suti, ja se derem jos vise, a on suti jos vise.
Sila Boga ne moli.
Al ajd..probat cu ko s odraslom osobom. Probat cu se i ja ponasat odraslo. Deracina mi dosad nije nis donijela.
Ne moze jedan radit a drugi lezat. I tako iz dana u dan. A kod nas je ono tjedno ciscenje doslovno pola pola. Imamo i granicu u stanu - do vrata je moje, a od vrata tvoje
Majko mila tipfelerae, kod nas obicno krece s mojom konstatacijom - trebalo bi usisat. Onda mm - e, da, trebalo bi. Onda ja- aj ti. Onda on - aj ti. Pa ko prvi popusti.
Lavko,
ja sam od prvog dana zajedničkog života inzistirala da velika čišćenja radimo zajedno. Tada sam skontala da je on tad živčan, ali to je njegov problem. Skontala sam i to da je on ljeniji od mene i da su mu mjerila (ne)čistoće drukčija od mojih. Pa sam u dnevnim pospremanjima potezala više, a njega sam koordinirala da odrađuje stvari koje se meni daju još manje (jer iako volim čisto, nije da uživam u čišćenju), npr. preuzimanje odgovornosti za popravke i sl. Bilo mi je važno da zajedno doprinosimo zajedničkom životu, što nužno ne mora biti pola pola u svemu.
Kad je došla prva beba, ja sam bila u nekakvom čudnom filmu baby bluesa, ona je bila turbo zahtjevna, a ja se rušila s nogu i pokušavala život držati pod kontrolom kroz fikciju pospremanja. Kako sam bila na porodiljnom, gotovo sve sam preuzela ja, kao ja sam doma, on radi. Veeelika greška koju naprave mnoge žene.
I onda, jedne večeri, mala je imala neka 3 mjeseca, u 23 sata, nakon što sam je uspavala po 3 put, a prije nego što ću je uspavati 4., 5. 6. itd. put, peglam ja i jedva stojim na nogama, a on zavaljen gleda TV, ne primjećujući da ja, evo, radim već 15-ti sat u danu, nakon još jedne neprosvane noći...i gledam i pomislim si - pa ja ovo ne želim, ne želim takav život. I stvarno sam vjerovala u tu svoju misao.
I onda sam ga posjela i rekla - želim da ne živimo u svinjcu, ali ne želim ni to da jedino ja budem odgovorna za to jer ako ovo bude klasična priča , ja ću postati debelo nezadovoljna, a to će nezadovoljstvo nagrizati moje osjećaje i želju da s tobom dijelim život.
Shvatio je.
Ali shvatio je i zato što on nije tradicionalist. On je samo lijen. Nema problema s obavljanjem bilo čega, niti od mene očekuje da budem klasična supruga.
Uigrali smo se. Ja pospremam kuhinju (jer mi to nije drama, tj. njemu je veća), on posprema stan nakon što klinci legnu. Kuhamo pola-pola, on to voli više od mene. Ja rješavam prljavo rublje, on koordinira popravke (primjećujete da ne koristim "popravlja"
Klince rješavamo podjednako, dogavaramo se na dnevnoj bazi tko će što s kim. Čuva ih, igra se, razvozi, sastanči itd. jednako koliko i ja, tj. nekad ja radim češće neke stvari, nekad on.
Svakome je nešto važno, meni je važno da se odnosu osjećam ravnopravno, odnosno nepotlačenom i da se od mene ne očekuje da nešto radim samo zato što sam žena (ok, osim poroda i dojenja).
To mi je žešći turn off.
E vidis, prosla si tu fazu svadje, sad zamisli da je ja tek prolazim..a ne da mi se svadjat. A morat cu.
Ova tri dana me bas iznenadio. Jucer je rekao: samo se ti odmori i uzeo malu.
Danas je zakrmio u 21h pa sam opet ljuta al ajd, necu pizdit. Sutra se moze iskupiti. A i radio je danas od 8 do 19h.
Al brinem bas kako cemo kad krenem raditi. On ce se izvrnut ovako u 9 navecer a ti lavko ribaj.
Lavko: možda da jednostavno napravite plan-svaki drugi dan jedno od vas dvoje radi a jedno kuha. Znači, jedan dan ti počistiš a on skuha, a drugi dan obratno. Dok on kuha, ti se baviš malenom, ti nakon ručka pospremaš-on se bavi s malenom. Ali pod tim da i smisli šta će se jesti i nabavi namirnice itd, isto kao što i ti da pospremiš sve što misliš da je hitno i bitno ( ostalo zanemari, prioritiziraj). Nama to pali super i da, dogodi se da ja moram nekad sve,al to sama odaberem jer mi treba predah od P. ILi kad je on na putu, ali onda se odgovorimo da sljedeći dan on više vremena provodi s P. a ja nešto drugo radim.
I neka vam to bude inicijalni plan koji će se prilagođavati ovisno o poslovnim i ostalim obvezama. Na taj način će on preuzeti dio odgovornosti i malo pomalo će mu postati rutina, neće si dozvoljavati imati neplanski posao ako zna d aga doma čeka gladno dijete jer je on taj dan bio odgovoran a postao neodgovoran.
Posljednje uređivanje od nanimira : 09.12.2015. at 23:02
Znaci razgovor. Ovo mi se svidja kaj si mu rekla.Lavko,
ja sam od prvog dana zajedničkog života inzistirala da velika čišćenja radimo zajedno. Tada sam skontala da je on tad živčan, ali to je njegov problem. Skontala sam i to da je on ljeniji od mene i da su mu mjerila (ne)čistoće drukčija od mojih. Pa sam u dnevnim pospremanjima potezala više, a njega sam koordinirala da odrađuje stvari koje se meni daju još manje (jer iako volim čisto, nije da uživam u čišćenju), npr. preuzimanje odgovornosti za popravke i sl. Bilo mi je važno da zajedno doprinosimo zajedničkom životu, što nužno ne mora biti pola pola u svemu.
Kad je došla prva beba, ja sam bila u nekakvom čudnom filmu baby bluesa, ona je bila turbo zahtjevna, a ja se rušila s nogu i pokušavala život držati pod kontrolom kroz fikciju pospremanja. Kako sam bila na porodiljnom, gotovo sve sam preuzela ja, kao ja sam doma, on radi. Veeelika greška koju naprave mnoge žene.
I onda, jedne večeri, mala je imala neka 3 mjeseca, u 23 sata, nakon što sam je uspavala po 3 put, a prije nego što ću je uspavati 4., 5. 6. itd. put, peglam ja i jedva stojim na nogama, a on zavaljen gleda TV, ne primjećujući da ja, evo, radim već 15-ti sat u danu, nakon još jedne neprosvane noći...i gledam i pomislim si - pa ja ovo ne želim, ne želim takav život. I stvarno sam vjerovala u tu svoju misao.
I onda sam ga posjela i rekla - želim da ne živimo u svinjcu, ali ne želim ni to da jedino ja budem odgovorna za to jer ako ovo bude klasična priča , ja ću postati debelo nezadovoljna, a to će nezadovoljstvo nagrizati moje osjećaje i želju da s tobom dijelim život.
Shvatio je.
Ali shvatio je i zato što on nije tradicionalist. On je samo lijen. Nema problema s obavljanjem bilo čega, niti od mene očekuje da budem klasična supruga.
Uigrali smo se. Ja pospremam kuhinju (jer mi to nije drama, tj. njemu je veća), on posprema stan nakon što klinci legnu. Kuhamo pola-pola, on to voli više od mene. Ja rješavam prljavo rublje, on koordinira popravke (primjećujete da ne koristim "popravlja"
Klince rješavamo podjednako, dogavaramo se na dnevnoj bazi tko će što s kim. Čuva ih, igra se, razvozi, sastanči itd. jednako koliko i ja, tj. nekad ja radim češće neke stvari, nekad on.
Svakome je nešto važno, meni je važno da se odnosu osjećam ravnopravno, odnosno nepotlačenom i da se od mene ne očekuje da nešto radim samo zato što sam žena (ok, osim poroda i dojenja).
To mi je žešći turn off.
Lavko, sjedni ga i dogovorite pravila.
Zaboravila sam reć da smo mi uzeli čistilicu za peglanje i tjedno čišćenje. Ja na to gledam kao na ulaganje u naše vrijeme s djecom, zajedničko vrijeme i neživciranje oko potezanja i natezanja. Ne pušimo, ne izlazimo nešto, ne kladimo se, ne trošim na šminku i parfeme...ne žalim ni lipe za ovo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom