A sto da radimo mi koji pusimo, izlazimo i trosimo na sminku i parfeme??!?
 |
|||
|
|
|||
A sto da radimo mi koji pusimo, izlazimo i trosimo na sminku i parfeme??!?
MM nije smislio skoro niti jedan jelovnik u 20 godina zajednickog zivota, niti je skuhao ista kompliciranije od jaja ili pohanog mesa. Peglu nikad u ruke nije uzeo . Ja s druge strane nisam nikad natocila benzin u auto, niti sam dogovarala bilo kojeg majstora u kuci ( koju smo izgradili). Eto , jos uvijek smo zivi i nikad nismo imali bilo kakvu placenu pomoc u kuci. Meni su kucanski poslovi toliko nevazna stvar da bi se o njima borbe vodile da ne znam sto bih rekla.
Ja se divim vama kojima je to toliko nevazna stvar da ne znam sto bih rekla. Ono, aktivnost od minimalno sat do par sati dnevno, ali nema beda, vas dan valjda ima sto sati. A ni spavati ne morate.
ne hvali sejennifer_gentle prvotno napisa
A sto da radimo mi koji pusimo, izlazimo i trosimo na sminku i parfeme??!?
napisala sam to u smislu da ne trošimo na ono što jedan dio ljudi troši pa mi je čistlica zamjena za taj vid luksuza. Jednom ću, nadam se, i ja ponovo trošiti na neke druge stvari, heh.
Au. Nisu bas.
Tko kaze?
Dosla sam sa posla u 18 ( jer sam morala pokupiti neke stvari po gradu). Do 19 30 sam ucila povijest sa starijim , a nakon toga sam zalegla na kauc sa mladom i zaspala dok je ona gledala tv. Muz je odvezao sarijeg na trening, nitko nije spremio sude u perilicu . Mogla bih ja sad ( kad sam se vec probudila ) , ali cu to sutra ujutro. Za rucak cu sutra cufte koje sam skuhala jucer. Inace, muz je danas ostao doma i brinuo o mladoj koja povraca. Ali nisu mu kucanski poslovi padali na pamet. Slaganje jelovnika i kuhanje bi bio teski SF. On to radi iskljucivo po vrlo detaljnim uputama, uz uvjet kompletne pripreme ranije.
Lavko, tek ti slijedi faza velikog nereda, sve igracke van, a ne moze ih jos spremat sama, moje su jedno vrijeme vadile robu iz ladica
to je nama proslo, sudje iz perilice vade sa mnom, to vole, a vole i pospremit igracke navecer, a ja napokon mogu imat vrijeme za kucu dok se tata bavi s njima, ili se igraju zajedno same, to je donedavno bio sf
Pa dobro, danas vam je bio takav dan da nitko nije ništa stigao napraviti. I ja imam takvih dana. Ali sumnjam da se baš dogodi da 5 dana zaredom nitko ništa ne skuha, nitko ne pospremi suđe, nitko ne opere veš, stavi ga sušiti, složi, pospremi i opegla, nitko ne usisa i nitko ne opere pod, nitko ne prebriše zmazanu kupaonu, o prašini i prozorima ćemo drugom prilikom, to stvarno nije sila.
I to sve skupa, bar kod nas u kući, nije zanemariv dio vremena da bih mogla samo lakonski odmahnuti, "ma tko bi se uopće zamarao s time...".
Meni su kucanski poslovi totalno zanemariv dio u odnosu na razvazanje na aktivnosti, razvazanje na pomoc pri ucenju ili pomaganje pri ucenju.
Kucanski poslovi i kuhanje mi dodu kao odmor i razonoda nakon gore navedenih altivnosti.
Vidi se da su mi djeca starija od vecine na temi .
A moguce i to :D
Ono sto treba uzeti u obzir kad pocnes raditi i tebi ce se promijeniti kriteriji za kucanstvo. Ja volim cisto, ne zivimo u svinjcu ali ne zivimo ni u apoteci.
I ja sam malo olabavila. Jer sam shavtila da ne mogu ni ja drzati taj nivo koji bi zeljela pa onda ne mogu ni druge tjerati na isto.
Neke druge stvari su postale prioritet a cicenje i odrzavanje kuce je nekako samo doslo na svoje.
Dosli smo do faze kad svako svoje obaveze zna i kad se cisti svi znaju svoje uloge. Sad nas sudjeluje 4 tj. svi ukucani. Brzi smo.
Ja sam napisala koliko radi nasa placena pomoc - 3h tjedno. To je 1,5h po glavi nas dvoje vikendom, ako iz nekog razloga nemamo pomoc (npr njen godisnji, bolest, pa smo zivjeli van hr gdje nismo bili zadovoljni tamosnjom tetom itd). To nam definitivno nije dealbraker za brak nego samo bonus.
Posljednje uređivanje od sillyme : 10.12.2015. at 06:00
meni taktiziranja idu na živce nemilo
što imam kovati planove i strategije ko će izmaknuti kauč, ma nemojte me...
uhvati se posla i čisti
veća čišćenja se rade vikendom i iako ja glavni dio odradim, svi sudjeluju
nema tu nekih posebnih planova
jedan usisava, drugi parni čistač i pere pod, djeca brišu kauče/fotelje/stolice
ili ako ja preuzmem čišćenje muž u tjedni šoping
i tako...
Peterlin odlična ti je ova ideja s nepospremanjem prljave robe
to ću i ja uvesti
od danas
Razvazanje djece je odmor, a ne posao. Meni. Odvezes ih na trening i imas sat-dva free dok ih cekas. Citas knjigu. Kao i setanje psa. To dok su bili manji i trebalo ih cekati. Sad j ide sam, a m trenira na 5 min od kuce, pa ju ne cekamo nego odvezemo i dovezemo. A ucenje je isto moj posao doma, al to volim. Ciscenje me ubija i stvarno bih poludila da sve moram ja. I jos skuhat. Kako to moze bit zanemarivo nikako ne razumijem.
Meni je i kuhanje i čišćenje teško jer sam lijena za to. MM voli kuhati ali prekasno dolazi s posla da bi to bio njegov zadatak. Čistiti ne voli i odbija jer je premalo doma da bi na to trošio vrijeme, kaže, a koliko god to jest istina, toliko je i on lijen za to.
A oboje volimo da nam je čisto. I tako smo uzeli tetu čistačicu jednom tjedno, ali bojim se da bi nam trebala svaki dan, i ovako se znamo zakačiti tko što (ni)je napravio.
Zavidim onima kojima to nije velika stavka u životu. Meni je muka kad navečer moram peglati a zavukla bih se pod dekicu s knjigom. Ma sto drugih stvari bih radije radila u to vrijeme.
Pikula, presmijesan post, divno
Pa plati cistacicu dva sata vise da ti popegla. Tako nasa.
Ja kuham i stiscem gumbice na perilici, muz svaki dan uzme djecu na 2 sata i tad se ja odmaram (uz kuhanje i stiskanje gumbica).
X
Ista stvar...
Jučer došla doma u 18h nakon obilaska božićnog sajma u školi i posjete profesorici iz glazbene škole (koju su djeca završila lani, ali veze su ostale).
Isto kao i kod tebe - učenje geografije s jednim sinom, provjera znanja povijesti s drugim sinom, pa onda još nadgledanje pisanja lektire i na kraju pomoć pri čupanju imenica iz njemačkog teksta (članovi, genitiv). Nisam stigla na yogu, ne što ne bih nego nisam imala auto (mm je imao dogovor s majstorima na drugoj lokaciji) inače bih uredno otprašila. Kad se mm vratio kući, preuzeo je provjeru zadaće iz njemačkog jer je u tome bolji nego ja.
U međuvremenu se uz povijest i geografiju skuhao bakalar i krumpir za današnji ručak. To NE SMATRAM poslom, nego i meni to dođe kao relaksacija. Juha se kuhala danas ujutro. U međuvremenu sam zaboravila (kao i djeca) uključiti vešmašinu, pa je to ostalo za danas. Goli i bosi nismo, a to što nije oprana omiljena hoodica nema veze.
Večera - lovačka: ostaci od ručka (bili su pureći faširanci s curryjem i ričet, koji nitko nije htio jesti za večeru, ali faširanaca je bilo dosta i više ih nema).
Eto... Na kuhanje NIKADA ne trošim više od pol sata dnevno radnim danom. Čišćenje i spremanje: djeca su utrenirana da se nered ne smije prelijevati dalje od njihovih pisaćih stolova + eventualno bliže okoline istih.
Ponekad omanemo - jutros je stariji sin imao predsat pa je ostao njegov krevet nepospremljen. Mlađi je ljubitelj spavanja, pa gotovo redovito ostavi pidžamu na vešmašini i suđe od doručka ne spremi u suđericu nego samo u sudoper.
Dok su bili mali, imali smo tzv. "kreativni nered" u kući - držala sam dasku za peglanje nonstop raspremljenu i na njoj se slagao veš do vikenda.
Kao i kod tebe, mm ne kuha osim ako nema solidnu pripremu, ali ako mene nema - ne znači da se neće snaći i da će ostati gladni... Za takve situacije je ciganski grah u špajzi + kobasice ili pljeskavice ili pečena jaja, eventualno se kupi nešto gotovo. Ako je planirano da kuharice nema, mm ne razmišlja puno nego uzme suđe i spasi ručak iz kantine na poslu. Meni nije bitno da kuha nego da nitko ne ostane gladan. Dok su djeca bila manja, znalo je biti kuhane hrane u zamrzivaču, ali nemam više veliku ledenicu - shvatila da mi nije nužna.
S druge strane - sirius, mi (mame starije djece, a pogotovo starije zahtjevne djece) smo već debelo u prednosti jer naša djeca znaju i sama rukovati štednjakom i mikrovalnom pećnicom, znaju i sami otići u pekaru po krišku pizze ako baš nema drugog rješenja, snaći će se.
A da se opterećujem kuhajući svaki dan ručak od sedam jela s predjelom i desertom - ma NEMA šanse.
Da opterećujem svoju obitelj perfekcionizmom - isto nema šanse. Ni sebe... Bitno je organizirati se tako da ne radimo sami sebi nered stalno i toga se svi trebaju pridržavati najbolje što mogu. Nema boljeg načina da se djecu nauči spremati igračke (i općenito svoje stvari) nego to raditi s njima od najranije dobi. Pa nisu kućni poslovi nešto u što se ne bi moglo uključiti djecu! Dapače... Moj mlađi je odslušao puno puuuno lekcija iz škole uz pranje prozora/kupaonice/poda...
Ide to. Treba samo osvijestiti da je sve to dio života. Moj muž najviše uživa kad sa starijim sinom dohvati lemilicu i nešto zajedno popravljaju, djeca su uz njega naučila sastavljati namještaj, vole s njim nositi tepihe u praonicu, čiste snijeg od najmanjih nogu - kreativno vrijeme s djecom ne znači da trebamo sjediti s njima skrštenih ruku.
To je sve divno peterlin. I ti i familija ste super organizirani. I vučete zajedno i podjednako i ti i muž i djeca.
No tema je sto napraviti kada se tate ne bave djecom, ni kućanstvom, a njihove žene pucaju po šavovima.
Ima naravno vise nego dovoljno žena kojima je ok da one sve nose, pa tema nije ni o njima.
da svatko od nas drugačije percipira kućanske poslove, njihovo obavljanje i stupanj čistoće i urednosti, je jasno. Netko ih voli, netko ne, nekome su to gumbi, nekome je to tlaka.
no pitanje ove teme, sto napraviti kada vučeš djecu kuću i posao, a bolja polovica se izležava na kauču. I to ti nije ok, čak ako ti je nekad i bilo ok.
Posljednje uređivanje od seni : 10.12.2015. at 08:31
Odnosno, kako nekoga izvući iz njegove "zone ugode" dok je tebi ekstremno neugodno.
Napisala sam negdje gore da je to problem komunikacije. I ostajem kod toga. Ako dvoje ljudi u braku nisu u stanju sjesti i dogovoriti što i kako, onda sorry - nisu za brak. A ja ću se sad kao Davor zapitati - pa što se to promijenilo? Ljudi su se voljeli, zasnovali obitelj, dobili dijete.... opterećenje je veće i treba ga podijeliti ravnopravno. Ili patiti ravnopravno. GDJE je problem? U nedostatku dogovora. Ništa drugo.
Jao ne znam, meni a i mom mužu također su kućanski poslovi teška tlaka. Uvijek me bace u očaj ovi opisi kao kod pikule kako veselo vješaju veš, ili ono kad žene pričaju kako lepršaju iz sobe u sobu i tu i tamo mahnu krpom za prašinu. Ne zato što bi te radnje meni bile teške, nego zato što su kućanski poslovi puno više od toga. Mislim, i nas dvoje se upregnemo vikendom pa za sat-dva pospremimo stan, ja kupaonicu i kuhinju, on sauganje, pranje podova i mijenjanje posteljine, ja prašinu, on reciklažu na balkonu, ja ručak, on suđe i pospremanje kuhinje - ali nakon tog površinskog pospremanja stana ostaju naslage proljavštone i nereda.
Evo ja sam neki dan prala veliki bijeli regal koji imam u dnevnoj sobi, skidala knjige i sve brisala, i trebao mi je cijeli dan za to (morala sam i šest puta prošetai psa, skuhati ručak, pomoći djetetu oko učenja, muž mi je bio na putu) - da budem iskrena, ne sjećam se kad sam to zadnji puta napravila, pa je onda valjda jasno da je regal bio prljav a knjige na njemu pune prašine.
Ajd kad ste počeli pobrajati što ste sve napravili jučer da probam i ja
Došla s posla oko 16:40h, muž dovezao djecu iz škole i vrtića, odmrznuop unaprijed skuhano meso na saftu i dodatno skuhao tjesteninu, meni i kćeri podgrijao jučer napravljenu finu gustu juhu od rajčice, malo popričali kao je kome prošao dan.
u 18h otišla napravit primopredaju stana (3 minuta od našeg stana) mijenjaju mi se podstanari (večer priej sam čistila taj isti stan al ne puno, ostavljen u super čisto mstanju), u 18:30h došla po djecu, pospremila usput nered po boravku, pokupila veš sa sušila (trebalo još usisat) i otišli van u parkić pred zgradom s našom ekipom mama i djece do 20h, za to vrijeme muž se išao šišat kod frizerke pa sam mu uvalila da nam usput vrati dječje knjige u knjižnicu u Španskom.Volim jednim udarcem više muha pobit
Dok smo bili u parku, vidjela sma da se u stanu upalilo svjetlo (lavko evo savjeta
Kad smo se vratili u 20h, on je sredio suđe (to je inače njegov posao smiruje ga i to zaduženje redovito odrađuje) i usisao, onda je sjeo za komp nešto završit jer nije stigao tijekom dana, a ja nisam kvocala nego sam bila s djecom zato što em je sve napravio em sa ja sutra odsutna zbog treninga. Čak mi je rekao : Nem ogu vjerovat da mi ne priogovaraš što sam sjeo za komp! a mene ova tema inspirirala.
Poslije je još klincima napravio griz sa šumskim voćem, ja sam im prala u WC-u totalno prljave tenisice jer ne bi s njima mogli danas u školu/vrtić.
Za uspavljivanje i čitanja priča za laku noć se mijenjamo naizmjence svaki drugi dan, sinoć sam im ja čitala i stavila ih u krevet, zaspala zajedno sa sinom i naspavala se za 10
Tek das kad čitam vidim da smo nešto i radili, imala sam osjećaj da nisam ništa jer sve mi to nekako usput.
ajme tipfelera...
Seni je u pravu, bezveze mi sad nabrajamo što naši muževi rade nego treba dati praktičan savjet kako "upregnut" te iste da se aktiviraju.
Ja neke stvari nisam stvarno dugo radila (napa) i trebam zbog toga generalku, upravo ovih dana dogovaram tetu spremačicu koja će mi doći to napravit i jedva čekam
Peterlin mislim da dogovor s takvim partnerima baš i ne pomaže jer da se moglo dogovorit, dogovorilo bi se i prije.
Ne slažem se. Mislim da jedino razgovorom mogu napraviti pomak. Nitko nema kristalnu kuglu da zna što je to onom drugom jako važno. Bez razgovora meni je to u kategoriji "ako ti ne znaš šta mi je, ja ti to sigurno neću reći"...
lako vama kojima su kućanski poslovi relaksacija i zezancija. Meni nije niti jedan, osim, nećete vjerovati: peglanje - čisti zen.
Savjet za Lavko: niš se neće riješit preko noći i jednim razgovorom, funkcioniranje obitelji je kotačić koji se stalno vrti. Koliko god i mene živcira što stalno moram izgovarati ono što nama kao obitelji treba, eto, mora se, pa uvijek ja pokrenem razgovor oko toga kako ćemo se tog dana ili tog vikenda organizirati. Utopija je 50 - 50% podjela, ali bitno je da nađete svoj modus. Meni paši da mm kuha dok ja pospreman, jer sam brža i učinkovitija i ne volim kuhati.
Ja nemam savjet za lavko, jer mi, iskreno rečeno, u životu nije palo na pamet da bih za nekim trebala pospremati zato što sam osoba ženskog spola.
Sjećam se iz svoje davne mladosti da sam se znala naći sa prijateljicama kod recimo nekih dečki koji su sami živjeli, pa bi se cure znale uhvatiti pranja suđa i slično, a meni je to bilo ????????
Nije da su mi se glavom rojile neke feminističke misli, nego mi jednostavno tako nešto ne bi palo na pamet.
Ne znam zašto je to kod mene tako a kod nekih žena nije, nije baš da sam odgajana u nekom duhu ravnopravnosti spolova.
Sjećam se da mi je baka znala reći da bih trebala pospremiti krevet i svom bratiću, ali moja reakcija na to je bila
ja isto kao mima.
a odgojila me samohrana mama, dakle, nisam imala ni taj muški uzor koji radi po kući.
nego, mima, nas dvije bi trebale možda razmisliti o rebalansu proračuna
Ja bih mogla napraviti rebalans proračuna, pa da dečkima ponudim 500 kn mjesečno da sve uližu jednom tjedno. Samo bi još morala zaprijetiti da ako budem ja glancala, da ću se naplatiti iz njihovog džeparca... Hm, hm, hm... Mogla bih pokušati. Bitno da se para vrti.
Posljednje uređivanje od marta : 10.12.2015. at 09:53
Evo jedne totalno djetinjaste ideje oko podjele kućanskih poslova koja je nas spasila jer nema presinga vec je fer play.
Igra par nepar.
Znam da se cini bezveze ali ja i muž se baš nasmijemo kad legnemo u krevet i odjednom postanemo žedni i tko će po čašu vode:hajmo par nepar!onak u mraku svjetlimo s mob...I nema frnjenja.
Koristimo je za sve i svašta.Pa tako i kada smo kod prijatelja a netko je na wc od klinaca(obavlja veliku nuždu) a mi bacimo par nepar ko ce ić obrisat..(dok nas oni u čudu gledaju)
Mi nevolimo svađe i prepucavanja i prigovaranja pa smo našli način da to izbjegnemo.(naravno ne uvijek,ali nas spašava)
Eto probajte,ako niš dobro čete se nasmijat
i kod nas je par nepar kad treba maloj promijenit pelenu
Ja sam prala sudje kod decka jer nikad nije imao cistog sudja pa mi se nije dalo piti kavu iz tegle od krastavaca. Tako to valjda krene.
Kod nas je ovako:
Do nedavno je sve kako tako funkcioniralo, mm stvarno puno sudjeluje u svemu. Medjutim u zadnje vrijeme ja puno putujem, od nedavno imamo i stene...
On radi u tri smjene, ja odem prije 7 i doma sam iza 17. Dok rucam i okrenem se oko sebe vec vise ne mogu gledati.
On, ako je jutarnja spava vec u 20 h, ako je popodnevna nema ga, a ako je nocna odlazi u 21. Uglavnom imamo malo zajednickog vremena.
Zadnjih mjesec dva nas je to bas zaskocilo, nit se vidimo nit sta stignemo.
Nakon svadjanja i vikanja on nas je organizirao. Jer ja sam generalno los organizator.
Preko tjedna on kuha i njegova je kuhinja i boravak. Moja je kupaona, sobe, ves i vecernji dio psecih dužnosti.
Djeca imaju svoju sobu za odrzavanje.
Vikendom ja kuham.
Sad, to je plan. Nije jos stigao zaživjeti jer sam opet na putu. Zivi bili pa vidjeli.
Ako možete napraviti rebalans proračuna, bome napravite. Nadam se da me nećete shvatiti kao sol na ranu, ali meni/nama je ta investicija čistilica neprocjenjiva. Kad se ne može, ne može se. Nismo je ni mi uvijek imali. Ali sad kad je imamo, stvarno nam olakšava život.
Osim objektivnog nedostatka vremena i iz razloga sto su i meni a i muzu (njemu čak nesto manje
ja ipak imam jedan mali savjet za lavko. A to je stav, koji je mima opisala u postu gore. Kad ti iz svake tvoje stanice bude zračilo da ti ni u ludilu ne pada na pamet da bi ti trebala za nekim pospremati, jer si žensko, niti da bi ti trebala nositi cijeli ili najveći dio odgoja, opet zato sto si žensko i razgovaranje (tu se slažem sa peterlin i bubicom) će biti lakše i učinkovitije.
otegotna okolnost je naravno, da stvari nisu bile tako postavljene na početku, ali nikada nije kasno.
meni je to alfa i omega svega.
ponekad mi neke frendice kažu: blago tebi, kad je tvoj muž takav, ono sretnica si. Ja se samo nasmijem. Nije poanta u tome sto je on takav. Nikakav drugačiji (po pitanju zajedničkog dijeljenja odgovornosti) nije dolazio u obzir. Naprosto mi je bilo i jest nezamislivio dijeliti zivot i imati dijete s nekim tko smatra da je ta svakodnevnica i roditeljstvo nešto, sto će biti samo na mojim leđima, jer sam eto žensko. Uz to sam ja feministkinja otkad znam za sebe, te sam i pazila da u životnim situacijama tipa početak zajedničkog života, rodenja bebice i slično ne skliznem u te standarne uloge.
a to se prilično lako dogodi.
a svatko od nas u zajedničkom životu, jest djelomično to sto jest, a djelomično to sto mu partner svjesno i nesvjesno "kao ulogu udjeli".
mm se je principom odnosa u vlastitoj roditeljskoj kući mogao ponašati sasvim drugačije.
i ja isto tako, naravno.
dakle lavko, prije svih tehnika, taktika, tipova i sličnog, ti moraš biti na čistu sama sa sobom, sto je za tebe no go, sto je prihvatljivo i sto je poželjno. I tvoj muž također.
meni se dogodilo upravo to. no, nije neispravljivo.
eh
moj muž sam za sebe kaže da je feminist
i stvarno njegov stav prema kućanskim poslovima ne dolazi iz te tko je žensko a tko muško priče
ponekad uđe u faze kad više sudjeluje u kućanskim poslovima i to je onda super
a nekad se totalno makne od svega toga
ne da ne radi, nego uopće ne vidi i ne pada mu na pamet
mene je to znalo izluđivat, da bi tri dana sjedio i pušio na balkonu pored robe na sušilu i ne bi mu palo na pamet za milijun godina da tu robu skupi
da mrtav ladan pored kuhinje koja je rusvaj teški, legne na kauč gledat seriju (to je ok ponekad, ali netko će u jednom trenutku tu kuhinju ipak trebat pospremit ako ne mislimo pit kavu iz tegle od krastavaca
kad se zareda takvih dana, ja se uzžugam
onda nakon toga ide faza na koju isto dobijam ospice, a to je faza pitanja "šta ti treba pomoć?"
ne treba meni ništa pomoć nego treba napravit to to to i to
i s vremenom, neke stvari i sam počne više primjećivat, baš s tom robom smo dosta napredovali, jer sam milijun puta ukazivala na to i sad napokon i sam skuži da je roba na sušilu
sad smo u fazi da mu pokušavam objasnit da kad skupiš ručnike sa sušila i složiš ih, praktički isto vremena i energije ti oduzima da ih staviš na kauč ili negdje sa strane, ili u ormar u kojem ekšuli stoje. nekoliko koraka, a razlika je ogromna.
ali stvarno ne bih ga nikad opisala kao osobu koja se ne bavi djecom ili kućom, to bi bilo stvarno nepošteno budući da je s oboje ostao doma od 7-8 mjeseci do 2 godine, dok sam ja na poslu. samo kao osobu koja ponekad, više nesvjesno, izbjegava
Ne znam, meni je mm to jasno i glasno rekao kad smo se JEDINI put u 16 godina ozbiljno posvađali i kad sam bila u napasti da spakiram kofere: NE MOGU VJEROVATI DA NE SHVAĆAŠ DA JA NE ČITAM MISLI!Ja neke stvari nisam stvarno dugo radila (napa) i trebam zbog toga generalku, upravo ovih dana dogovaram tetu spremačicu koja će mi doći to napravit i jedva čekam
Peterlin mislim da dogovor s takvim partnerima baš i ne pomaže jer da se moglo dogovorit, dogovorilo bi se i prije.
Kraj priče.
marta, fala - to je to
Joj, bome sam ja to napravila prije par godina i upalilo je. Zapravo, ne baš isto - nisam im ponudila lovu nego sam rekla da će nam morati plaćati ako mi budemo čistili i spremali za njima.
A čuj, ne vjerujem da bih u selendri našla nekoga tko bi mi čistio po standardima majke i bake koji izrone u tim situacija kad ja objašnjavam nekome kako se nešto treba očistiti (iako to sama ne bi tako dobro očistila nikad, pa ni tad), pa mi se ideja da platim djecu iste te novce čini skroz u redu.
E, vidiš, ja to ne bih činila. Valjda sam se zato i udala s 37+ godina, dugo mi je trebalo da nađem prikladnog muža. Nije idealan, ali je često suradljiviji od mene. Ja sam naporna i zato kad god dođem u napast da galamim, svađam se ili se durim, prvo preispitam sebe i gotovo redovito nađem prostora za poboljšanja.
Jučer sam popodne klipsala i nosila hrpetinu literature u glazbenu školu. MM se samoinicijativno dignuo s kauča i pitao "trebaš pomoć?" pa smo uredno otišli zajedno. E, prije 10 godina to je bio SF. A prije 10 godina ja bih graknula da kog vraga on sjedi na kauču dok ja teglim i završilo bi loše. Ovako - nekako smo naučili imati otvorene oči za potrebe drugih, ne samo nas dvoje nego i djece. Ali to je proces. Ako samo ja znam dobro oprati suđe, to znači da ću ga prati do daljnjega. Ako pustim drugima (ovo više ide djecu nego muža) da rade, s vremenom će uvidjeti propuste i napredovati. To često znači i sniziti kriterije, ali jbg, ne možeš uvijek sve imati.
Btw. dobro ste me sjetile - moram si naručiti studenticu za pranje prozora. Nije da se ne bi snašli i bez toga, ali lijepo se vidi curi dati božićnicu pa nek pere, a mi ćemo za to vrijeme nekamo otići u skitnju.
Ispravak netočnog navoda. Prekriženi dijelovi nisu tema topica, ali fućkaj djecu, kuknjava je zabavnija.
Aktualni izraz je "mangina".
I što je poanta?
nikako da shvatim....
Kućanski poslovi su gumb? Koliko vidim mnogima nisu.
djeca očito nisu gumb, ali tu radi biološka determiniranost?
ili je nesto treće, sto ja nikako da shvatim...
Ova priča s pranjem suđa kod dečka me podsjetila na jedinu epizodu te vrste u kojoj sam učestvovala, ali neuspješno. Naime, taj neki moj bivši, programer je dijelio stan s 2 lezbe feministkinje i nekim prijom. I tako jednom cijelu noć on tuče kod, jer mora ujutro isporučiti, a ja ga zajebajem. I budi on mene u zoru s podočnjacima do poda, kavom, kajganom i molbom da operem suđe jer je njegov red, al on ne stigne prije posla. I dogovorimo se mi u standardno etf-ovsko sredstvo plaćanja usluga - pivo i on ode. Ja u sudoper, a one dvije aktivistkinje u prosvjed. I tako ja nisam oprala suđe jer mi nisu dale, a njega je sve dočekalo kad se vratio s posla. Najviše sam im zamjerila to pivo...
Marta, vidiš da su dobro utjecale na tvog prijatelja.
Nije ti rekao: ajde molim te operi, ti to znaš i dobro radiš... Bla, bla, bla
Nego:
ja tebi pivo, ti meni suđe! To je deal
Nisu one uopće utjecale na njega u tom pogledu jer u naš odnos nisu imale nikakvog uvida. A taj moj je takav bio i bez njih.
U mojoj priči su one te koje od drveta nisu vidjele šumu i samo su ponavljale ko pokvarena ploča da ne smijem ja prati suđe jer je njegov red.
Zapravo kad bolje pogledam iz tvog posta isčitavam predrasudu, da on nikako nije mogao bit normalan, nego su ga one unormalile. Ne sviđa mi se to.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom