Da to je baš malo bedasto, ali kaj je više normalno. I naša šalje ponekad, kad kao ima razlog, a kad je kao "oćito" da treba antibiotik ne šalje.
Vidim da nemogu ništa promjeniti, uzmem dijete, odem u privatni laboratorij, platim i to ne baš malo, napravimo kks i crp i s gotovim nalazima dođem kod nje. I to ne radim uvijek, recimo onda kad i ja budem sumnjićava da je u pitanju bekterija. I nije baš ok da ako riješevam problem, ali nemogu drugaćije, a kad je dijete u pitanju nije mi žao ni jedne kune koju potošim.
U koji privatni labaratorij se može otići napraviti te pretrage? Ja sam na Trnju, ima neki privatni lab. u Bosutskoj ul., ali vade smo iz vene i pazi sad, cijena je 250 kn!!!
U DZ Trnje ima labaratorij koji radi i privatno, ali kad sam došla sa malenom nisu joj htjeli izvaditi krv bez uputnice jer: Kako ja znam koji nalaz trebam??? Pa rekla sam KKS, ali svejedno me gnjavila 15 min.
Luda sam bila, malecka mi na rukama sa temperaturom, u čekaonici hrpetina ljudi, e ma došlo mi je da joj...
Uspila sam ih nagovoriti da joj izvade, cijena 51 Kn, nalazi oko 12, poslije direktno u pedijatra i znala sam na čemu sam. A da sam prvo išla u pedijatra, on tamo vadi samo crp za 60 Kn i priča se produži...
Tema pretraga, pedijatara i uputnica je neiscrpna, a kad imate boležljivo dijete + panični strah od bolesti i obiteljsku povijest, rezultat je stravičan.
Nadam se da ćete imati malo strpljenja za moje napise jer sam na rubu sloma. A imamo predivna iskustva s ne davanjem uputnica i ne upućivanjem na pretrage na vrijeme.
Trenutna frka-pisala sam o lavićevim modricama, situacija je trenutno status quo. Nakon što sam njegovu pedijatricu obavjestila o tome, poslala me na pregragu koagulacije. Dobro, o.k., nakon što im je lavić "počastio svu rodbinu" na sveopće zgražanje, (doktore, otkad s ga onako malenog, starog jedan dan šiknuli na rengen, jer je imao proljev, ne podnosi), dobilo smo nalaz. Onda sam ga odnjela njegovoj pedici, pa sam se vratila na posao, pa sam ju onda nazvala, pa mi je rekla da je u redu.
Ali, ne može biti u redu, ako se ne zna uzrok, a mali i dalje modar.
Sva sretna dočakala sam da proradi Cybermed, i pitala tamo.
Onda saznah da u takvim slučajevima treba provjeriti i trombocite. ( Da istina, doktorica ima nalaz kks od prije 4 mjeseca kad je bio u bolnici i rekla je da je to sve skroz o.k. ) I tak ja napisala na Cybermedu i oprali me ko balavicu, te neuka, te kokoš, te šta ja imam raspravljati o kojekakvim pretragama sa visokoučenim ljudima, te da budem sretna što s takvima kao ja doktori uopće hoće imat posla. Strašno!!!!
I šta bi ja sad trebala, sjedit i čekat, da me netko za mjesec dana pita, pa gdje ste dosad bili, ili istraumatiziranog klinca na svoju ruku odvest kontrolirat trombocite, iako se to radi zajedno s pretragom koagulacije.(koju smo napravili). Zar je bolje 6 puta vadit krv nego sve obaviti odjednom. Samo ću spomenuti situaciju iz bolnice kad su lavića zadržali ljetos zbog upale pluća. Kad su uzimali podatke, napomenula sam da je imao dosad 2 urinoinfekta, jedan odmah po rođenju i jedan neposredno prije upale pluća, i doktrica me sva u čudu pita: Pa jeste mu radili MCUG ?
Ostala sam paf, jer tko sam je da određujem da li će se raditi MCUG, a slučajno znam što je to, a mogla sam i ne znati. Toliko o roditeljskoj nekompetenciji oko pretraga.
Vrag mi ne da mira pa sam čačkala neke tekstove ne engleskom o osnovnom pristupu tzv. "lakom dobivanju modrica", i najosnovnija, ali definitivno najosnovnija dijagnostika uključuje kks i koagulaciju. To isključuju gomilu drugih pretraga ili upućuje na potrebu za daljnje pretrage. Isuse, pa zar je to toliki problem?
No da zaključim post, pitam se kolika je ustvari naša kompetencija kad su u pitanju bolesti naše dječice? Treba li inzistirati na pregrama ili slijepo vjerovati doktorima ?
Zašto se ne rade osnovne pretrage koje mogu isključiti neke teže bolesti, nego se čekaju ozbiljnije manifestacije ili u konačnici puno teže posljedice ? Nekoliko puta smo zbog takvog pristupa pretrpili nepovpravljive traume i posljedice i priča se stalno ponavlja. A jasno je da nismo jedini.
Tema pretraga, pedijatara i uputnica je neiscrpna, a kad imate boležljivo dijete + panični strah od bolesti i obiteljsku povijest, rezultat je stravičan.
Nadam se da ćete imati malo strpljenja za moje napise jer sam na rubu sloma. A imamo predivna iskustva s ne davanjem uputnica i ne upućivanjem na pretrage na vrijeme.
Trenutna frka-pisala sam o lavićevim modricama, situacija je trenutno status quo. Nakon što sam njegovu pedijatricu obavjestila o tome, poslala me na pretragu koagulacije. Dobro, o.k., nakon što im je lavić "počastio svu rodbinu" na sveopće zgražanje, (doktore, otkad s ga onako malenog, starog jedan dan šiknuli na rengen, jer je imao proljev, ne podnosi), dobilo smo nalaz. Onda sam ga odnjela njegovoj pedici, pa sam se vratila na posao, pa sam ju onda nazvala, pa mi je rekla da je u redu.
Ali, ne može biti u redu, ako se ne zna uzrok, a mali i dalje modar.
Sva sretna dočakala sam da proradi Cybermed, i pitala tamo.
Onda saznah da u takvim slučajevima treba provjeriti i trombocite. ( Da istina, doktorica ima nalaz kks od prije 4 mjeseca kad je bio u bolnici i rekla je da je to sve skroz o.k. ) I tak ja napisala na Cybermedu i oprali me ko balavicu, te neuka, te kokoš, te šta ja imam raspravljati o kojekakvim pretragama sa visokoučenim ljudima, te da budem sretna što s takvima kao ja doktori uopće hoće imat posla. Strašno!!!!
I šta bi ja sad trebala, sjedit i čekat, da me netko za mjesec dana pita, pa gdje ste dosad bili, ili istraumatiziranog klinca na svoju ruku odvest kontrolirat trombocite, iako se to radi zajedno s pretragom koagulacije.(koju smo napravili). Zar je bolje 6 puta vadit krv nego sve obaviti odjednom. Samo ću spomenuti situaciju iz bolnice kad su lavića zadržali ljetos zbog upale pluća. Kad su uzimali podatke, napomenula sam da je imao dosad 2 urinoinfekta, jedan odmah po rođenju i jedan neposredno prije upale pluća, i doktrica me sva u čudu pita: Pa jeste mu radili MCUG ?
Ostala sam paf, jer tko sam je da određujem da li će se raditi MCUG, a slučajno znam što je to, a mogla sam i ne znati. Toliko o roditeljskoj nekompetenciji oko pretraga.
Vrag mi ne da mira pa sam čačkala neke tekstove ne engleskom o osnovnom pristupu tzv. "lakom dobivanju modrica", i najosnovnija, ali definitivno najosnovnija dijagnostika uključuje kks i koagulaciju. To isključuju gomilu drugih pretraga ili upućuje na potrebu za daljnje pretrage. Isuse, pa zar je to toliki problem?
No da zaključim post, pitam se kolika je ustvari naša kompetencija kad su u pitanju bolesti naše dječice? Treba li inzistirati na pretragrama ili slijepo vjerovati doktorima ?
Zašto se ne rade osnovne pretrage koje mogu isključiti neke teže bolesti, nego se čekaju ozbiljnije manifestacije ili u konačnici puno teže posljedice ? Nekoliko puta smo zbog takvog pristupa pretrpili nepovpravljive traume i posljedice i priča se stalno ponavlja. A jasno je da nismo jedini.
Pretrage
Odgovori s citatom
