Jedini način da se izboriš sa svojom nesanicom je preusmjeravanje misli. Pokušaj da misliš samo na lijepe stvari, pokušaj biti jača od sebe. Meni nekad uspjeva a nekad ne.
A što se tiče preselenja na kauč i to sam davno ukinula, jer me je i ono više iritiralo nego pomagalo. I ja se isto budim na sve zvukove i one najtiše. Najlakše mi je kad MM hrče, tad ga mogu prodrmati i reći hej ti hrčeš, ali i mene budi i njegovo disanje, samo što ga tad nemogu prodrmati i reči hej ti živiš, to bi baš bilo previše. Prije sam se preseljavala a sad ostanem i pozitivno preusmjerim misli i kažem sebi dobro je da diše živ je.
I tako se ponekad borim sama sa sobom do zore, a nekad se uspijem sama uspavati.