Neki posvajatelji već nakon deset dana žele ‘vratiti’ dijete

[sorciere]

Neki posvajatelji već nakon deset dana žele ‘vratiti’ dijete
Piše: K. Turčin
Foto: Sandra Šimunović
--------------------------------------------------------------------------------


Novi prijedlog zakona ubrzava i olakšava postupak naplate alimentacija i prvi put propisuje minimalne iznose uzdržavanja


ZAGREB - Država bi pod hitno morala propisati obavezni tečaj i edukaciju za posvajatelje i propisati rok prilagodbe za posvajatelje i djecu prije konačnog i neraskidivog posvojenja, u kojem bi obitelj nadzirali stručnjaci centra za socijalnu skrb.

Naime, kako su danas tijekom okruglog stola o izmjenama Obiteljskog zakona upozorili stručnjaci iz prakse, posljednjih se godina događalo da su neki posvajatelji, nepripremljeni na ono što ih čeka, čak i od suda tražili da im oduzme roditeljsku skrb!

- Predlažemo da se barem godinu dana prati obitelj posvajatelja jer nam se u zadnje dvije-tri godine dogodilo i ono najstrašnije, da dijete koje je već oduzeto biološkim roditeljima bude oduzeto i posvajateljima koji se nisu snašli - naglasila je Janja Balent, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Čakovec. Ravnateljica Dječjeg doma Zagreb Jasna Ćurković-Kelava potvrdila je da posvajatelji, osim formalne obrade centra, ne prolaze nikakvu pripremu pa se neki od njih javljaju želeći vratiti dijete nakon 10 dana “jer to nije ono što su očekivali, to je prekomplicirano i teško”!

Rasprava se vodila i o minimalnoj i maksimalnoj dopuštenoj dobnoj razlici između djeteta i posvajatelja. Stručnjaci su upozorili da je nužno dići minimalnu granicu sa sadašnje 21 na 25 godina. - Također smatram da treba ostaviti mogućnost probijanja i gornje granice, koja iznosi 45 godina, za posebne slučajeve, i to po uzoru na europsko zakonodavstvo, koje većinom nudi, štiteći najbolji interes djece, mogućnost iznimke uz obrazloženje nadležnog centra i odobrenje nadležnog ministra.

Naime, imamo mnoge udomiteljske obitelji koje žele posvojiti dijete koje već godinama živi s njima, ali su za to prestari - upozorila je ravnateljica Ćurković-Kelava Mogućnosti izmjene odredaba o posvajanjima najavila je ministrica obitelji Jadranka Kosor, istaknuvši da kad se već krenulo s izmjenama Obiteljskog zakona, treba težiti uređenju svih dijelova. Glavne izmjene odnose se na uređivanje područja alimentacija, koju ne prima 48 posto djece rastavljenih roditelja, odnosno oko 43.000 djece mlađe od 18 godina.

Novi prijedlog zakona, složili su se stručnjaci, ubrzava i olakšava postupak naplate te po prvi put propisuje minimalne iznose uzdržavanja i mogućnost ovrhe na cijelim primanjima i imovini. No, upozorila je prof. Dubravka Hrabar, dobar zakon neće značiti ništa ne pokrenu li se uspavani centri i obiteljski suci i ne počnu ga primjenjivati u interesu djece.

Glavne novosti obiteljskog zakona
Minimalni iznosi alimentacija koje ti plaća roditelj koji ne živi s djetetom: - 17 posto prosječne plaće ili 780 kuna za dijete do 6 godina
- 20 posto prosječne plaće ili 918 kuna za dijete od 7 do 12 godina
- 22 posto ili 1010 kuna za dijete od 13 do 18 godina

Ovrha alimentacije obavlja se na cijelu imovinu, utvrđenu preko Fine, Porezne uprave, MUP-a, HZMO-a i drugih institucija i na cijelu plaću; neplatiši mora ostati 1200 kn

Ovrha se može obaviti i na imovinu neplatišinih roditelja

Na alimentaciju imaju pravo i izvanredni studenti koji redovito ispunjavaju studentske obaveze

Centri za socijalnu skrb moraju podizati kaznene prijave protiv neplatiša

Roditelji neće moći sklapati ugovore s manekenskim agencijama ili sportskim klubovima u ime djece bez blagoslova centra za socijalnu skrb

[nela]

Na žalost, ima i toga. I nije mi novost ta informacija.

Neki centri zbog toga prije konačnog rješenja o posvajanju imaju običaj dati dijete na kraći boravak u obitelj posvajatelja, tzv. "privikavanje", zadržavajući pravo nadzora.

Što nije loše, jer ako već praksa pokazuje da ima posvajatelja koji su precijenili vlastite mogućnosti da budu roditelji, bolje je da se to u startu razriješi.

[Zdenka2]

U centru u kojem smo prije 5,5 godina posvojili M. rekli su nam da im se u dvadeset godina rada samo jednom dogodilo da posvojitelji vrate dijete, a imali su po nekoliko posvojenja godišnje. U tom slučaju nisu dobro procijenili, a ni posvojitelji nisu dobro procijenili svoje mogućnosti.

Ako je to sada učestalije, mislim da razlog tome leži prije svega u posvojiteljima. Primjećujem da se posvojenju priklanjaju ljudi koji zapravo nisu donijeli zrelu odluku o tome nego kalkuliraju hoće li im uspjeti roditi dijete ili ne, pa nekako žele osigurati i to "zadnje rješenje". Na mnogima se iz aviona vidi da to zapravo nije njihova stvarna želja i prava odluka, a isto tako i da nisu svjesni u što se upuštaju. Ima posvojitelja koji posvojeno dijete doživljaju kao da je tabula rasa, kao biće koje nema prošlosti prije njih. I onda se nađu zatečeni kad počinju problemi prilagodbe, odgoja.. Kao da se radi o nekom trendu.

Mislim da bi centri trebali biti mnogo pažljiviji prije nego daju dijete na posvojenje i to ne toliko u onoj općoj psihološkoj obradi koliko onda kad imaju dijete za posvojenje. Mene i MM su dobro izrešetali i "isljedili", protiv čega nisam imala ništa. Ne bih imala ništa protiv niti da su neko vrijeme dolazili u kontrolu, ali ta mjera dolazi post festum - to znači da, ako se primijeti da nešto ne štima, dijete ponovo treba prolaziti kroz traumu razdvajanja. Zato je mnogo važnije prije posvojenja podrobno ispitati čvrstinu motivacije posvojitelja i njihovu sposobnost da se nose s problemima koje ih očekuju. Apsolutno se slažem da treba povisiti i donju i gornju granicu dobi za posvojitelje, jer mislim da su zreliji ljudi spremniji da se zrelo nose sa mnogim problemima koje će morati rješavati.

[SSR]

Moram odgovoriti na ovu temu.Do sada vam se nisam priključivala nego sam na potpomognutoj ali eto nikad nije kasno.I ja smatram da bi trebalo educirati potencijalne posvojitelje npr.Škola za posvojitelje za koju većina timova u centrima nije ni čula odlično je mjesto za saznati bitne stvari i riješiti neka pitanja u vezi posvojenja.
Iako imamo 27 godina oboje nemamo nikakve dvojbe u vezi posvojenja,znamo da to želimo svim srcem i spremni smo postati roditelji jednom djetetu i svjesni smo svih mogućih problema.I nije nam to "zadnja" mogućnost za postati roditelji još uvijek imamo i vremena i mogućnosti i nade za biološko roditeljstvo ali bi jako željeli i posvojiti i tako postati roditelji.Smatram da zrelost nema nikakve veze s godinama već sa stanjem psihe neke osobe i zato me jako ljuti kada netko "daje prednost "starijim" parovima jer im je to zadnja mogućnost za roditeljstvo budući da imaju toliko godina".
Trebala bi postojati ista pravila za sve ali nažalost to kod nas još uvijek nije tako.I da, slažem se jako sa nadzorom centra za socijalnu skrb i edukacijom za posvojitelje za koju trenutno i nemamo nekih mogućnosti(osim školice i vlastitog angažmana npr. čitanjem knjiga :/ )

[mareena]

Slažem se s tim da bi tečaj za posvojitelje trebao biti zakonski preduvjet za dobivanje posvojiteljske podobnosti. Na taj bi se način potencijalni posvojitelji educirali i unaprijed upoznali s problemima koji ih (eventualno) očekuju, pogotovo ako se radi o starijem djetetu.

Također mislim da je upoznavanje budućih roditelja s djetetom prije samog posvojenja dobar korak. Pisala sam već na ovom forumu o tome koliki je šok doživjelo moje dijete (koje je imalo samo pet mjeseci kad je došlo kući) zato što je promijenilo sredinu i došlo u ruke njemu potpuno nepoznatim ljudima. Neki Centri prakticiraju upoznavanje, neki ne dozvoljavaju dijete vidjeti niti kad je odluka o posvojenju već donesena i čeka se samo njena pravomoćnost. Mislim da ovo drugo nije dobro ni za roditelje, ni za dijete.

Ne slažem se s ovim dijelom o nadziranju kad je dijete već u obitelji, jer ako se tada pokaže da nešto nije u redu... što učiniti? To treba spriječiti na način kako je već navedeno, edukacijom i kvalitetnom obradom.

[sorciere]

i sad ja "rastem" .

stalno pratim tekstove o posvojenjima. imala sam divnu "učiteljicu" davnih dana (gospođu koja je bila glavna za posvojenja u zg), i prema njenim savjetima sam "pripremala" moje prijatelje na posvojenje. (ali i djevojčicu koju su posvojili. s njom sam provela svako popodne i večer - kroz prekrasna dva tjedna.)

redovno sam gospođu obavještavala o tome što i kako radim, i sjećam se da je bila oduševljena. meni tad nije bilo jasno zašto - ali čitajući ovakve tekstove - shvaćam ....

ja sam zapravo uspjela u tome da roditelji najnormalnije prihvate sve što "dolazi" s djetetom (u vidu ponašanja). centar je odrađivao samo papirnate stvari.

mene u cijeloj ovoj priči zapravo čudi da ljudi koji nisu donijeli dovoljno zrelu odluku - prođu psihološku obradu, i očito dobiju potvrdu da mogu usvojiti dijete... kako?????

[emanuel]

sorci u svakom zitu ima i kukolja, kako u bioloskim tako i u posvojiteljskim obiteljima.

Slazem se da bi bila nuzna edukacija posvojitelja, no kako vidim iz iskustva to bi bilo tesko izvedivo uciniti u svim gradovima, ne zbog nezainteresiranosti vec zbog financijske isplativosti, pa tako evo i danas ima jedan edukacijski centar koji je u Zagrebu, a ostali gradovi su na margini po tom pitanju.

Dakle, ja sam misljenja da postoji zelja ali ...... uvijek onaj ali.

Mi imamo samo najljepsa iskustva, i ponovili bi sve jos jednom ( i hocemo!) , no svjesna sam da i ima obitelji koja imaju problema ali vjerujem da bi takve probleme imali i sa svojim bioloskim djetetom.

Jos bi se raspisala ali posao zove, vratim se na ovu temu malo kasnije

[Zdenka2]

mene u cijeloj ovoj priči zapravo čudi da ljudi koji nisu donijeli dovoljno zrelu odluku - prođu psihološku obradu, i očito dobiju potvrdu da mogu usvojiti dijete... kako?????

Imam dosta posrednih i neposrednih kontakata s potencijalnim posvojiteljima kroz više godine, pa mogu reći da imam kakvo - takvo iskustvo s time. Istina je, ljudi prođu psihološku obradu i nije ni čudo da je prođu, prije svega zato što se uglavnom radi o posve normalnim ljudima, socijaliziranim, pametnim, ljudima sasvim u redu. Ta provjera je takva da je praktički svatko može proći. Dakle, ne radi se o tome da ljudi ne bi bili OK nego o tome da kod nekih odluka stvarno nije zrela. Ne govorim napamet - vidjela sam parove koji prolaze obradu, a zapravo žele rođeno dijete ili se boje posvojenja ili nisu svjesni što ih čeka. Ti si bila u tome, pa znaš da odgoj posvojenog djeteta ima puno svojih specifičnosti koje ljudi možda ne očekuju, nisu za njih spremni itd. Ima i posve nerealnih očekivanja - npr. očekuju da će moći u dom, upoznati se s djecom i birati dijete, a kad tamo, to nije moguće. Ili očekuju savršeno dijete, bez ikakvih nedostataka i problema. Mi ovdje često kritiziramo centre, uglavnom s pravom, ali nisu ni svi posvojitelji "bajni". Razgovarala sam s jednom socijalnom radnicom nedavno i ona mi je pričala kakva sve pitanja potencijalni posvojitelji postavljaju: Je li dijete lijepo? Koje je nacionalnosti / vjere? Hoće li završiti fakultet? Čime mu se bave roditelji i rođaci? Meni to stvarno ne zvuči kao pitanja zrelih osoba koje su donijele zrelu odluku o posvojenju?

Drugi problem su centri - naprosto je činjenica da ne rade svi jednako dobro. Za dobro posvojenje bilo bi potrebno da dobro poznaju dijete i njegove potrebe i da dobro upoznaju roditelje kojima će ga dati. Nažalost, često nije tako - ja sam se susretala sa slučajevima da nadležni centar uopće ne zna dijagnozu pojedinog djeteta ili da ga daju na posvojenje, a nisu ga vidjeli, jer ga je eto, neka druga kolegica nosila u dom... itd. itd. Moj slučaj je bio ovakav kakav spominje Mareena - svog sina sam vidjela prvi puta kad je rješenje bilo pravomoćno i kad smo došli po njega da ga vodimo kući. Ja sam tražila da ga prije vidimo, ali nam to nisu dozvolili. Naša odluka je bila jako čvrsta, željeli smo to i samo to, pa smo pristali na to da uzmemo dijete na neviđeno. Rezultati se znaju - ! Mi smo se mogli nositi s djetetovim šokom, riješili smo njegove emotivne, zdravstvene i ine probleme, ali, možda bi to za neki drugi par bio preveliki šok, tko zna?

By the way, rekla bih da nije moguće samo "vratiti dijete". Jednom kad postaneš roditelj, onda si roditelj i roditeljska prava i obaveze mogu ti biti oduzeti jedino sudskim procesom, a to nije baš pitanje dana.

[Audrey]

Meni nije jasno kako jedna tako velika želja za djetetom može pokleknuti radi par problema u svega 10 dana :shock: ?!?!
Kako se ti ljudi inače nose s problemima koji se postavljaju pred njih? Nemaju ih? Nekom drugom uvale da ih rješava? Ignoriraju ih? Blago onome tko u životu nije imao potrebe i razloga da za nešto stvarno zapne i da se pomuči, ali gdje je taj do sad živio? Pod staklenim zvonom?
Ne razumijem, ti ljudi ne da nisu zreli biti roditelji, nego nisu zreli ni za samostalan život, i ne mogu vjerovati da to nitko tko je s njima trebao razgovarati nije uočio.

[ina33]

Koliko sam ja čula te stvari su stvarno iznimke, a ne da se radi o porastu toga "trenda" :?. Pisalo je nedavno u članku u novinama da se zna i desiti da roditelji zatraže raskid roditeljstva nakon tipa 20 godina. Ja vjerujem da su sve to stvarno devijacije. Ali, definitivno sam za edukaciju prije posvojenja, ovo što smo mi prošli u Školici bilo je jako korisno i žao mi je što je zasad ta mogućnost pružena samo u Zagrebu, ali nadam se da će se to proširiti i makar na regionalna središta da bude potencijalnim posvojiteljima dostupnije.

[Lucija Ellen]

Mislim da tim ljudima, bas to - odluka o posvojenju nije bila zrela. I definitivno jesam za obaveznu edukaciju prije moguceg posvojenja.

[sorciere]

Istina je, ljudi prođu psihološku obradu i nije ni čudo da je prođu, prije svega zato što se uglavnom radi o posve normalnim ljudima, socijaliziranim, pametnim, ljudima sasvim u redu. Ta provjera je takva da je praktički svatko može proći.

zdenka, upravo me taj dio muči. provjere za usvojenje trebale bi biti usmjerene baš na posebnost takvog čina, a ne na općenitu provjeru. :?

mi smo imali sreće. dobili smo mogućnost da vidimo malenu prije odluke. roditelji nisu mogli doći pogledati dijete (imali su privremeni boravak van hr) - ali su rekli da odem ja , i ako se MENI sviđa - da će se i njima sigurno. ja sam se u malenu zaljubila na prvi pogled .

ne znam kako je sada - ali u centru su nam dali rješenje koje NIJE bilo pravomoćno. ostavili su rok od dva tjedna - ako se predomisle. oni su naravno - inzistirali da to ODMAH bude pravomoćno, i to su potpisali.

isti dan smo malenu upisali u matičnu knjigu - i dobili dokumente.

moram priznati da mi je taj upis ostao u sjećanju - jer nova mama nije znala odgovoriti na pitanje: gospođo, kako se vi zovete??? , a zatim su joj koljena otkazala... (spasili smo ju na dvajst centimetara od poda ).

naša djevojka je sad u devetnaestoj godini

[mareena]

Moj slučaj je bio ovakav kakav spominje Mareena - svog sina sam vidjela prvi puta kad je rješenje bilo pravomoćno i kad smo došli po njega da ga vodimo kući. Ja sam tražila da ga prije vidimo, ali nam to nisu dozvolili. Naša odluka je bila jako čvrsta, željeli smo to i samo to, pa smo pristali na to da uzmemo dijete na neviđeno. Rezultati se znaju - ! Mi smo se mogli nositi s djetetovim šokom, riješili smo njegove emotivne, zdravstvene i ine probleme, ali, možda bi to za neki drugi par bio preveliki šok, tko zna?

Možda nisam bila dovoljno jasna. Ne mislim da je upoznavanje prije djetetova dolaska kući bitno roditeljima da bi vidjeli kako ono izgleda, nego upravo radi djeteta. Ono je nekoliko mjeseci (ili čak godina) živjelo u domu, poznaje samo ljude koji tamo rade i koji su se, manje ili više, brinuli o njemu, hranili ga, presvlačili, pričali mu priče... A onda, odjednom dolaze neznanci koji ga odvode od svega za što se vezao, u nepoznatu sredinu. To je šok koji se može izbjeći.

Naravno da smo prihvatili dijete i nosili se s njegovim teškoćama (o tome sam pisala ovdje), ali je on bez toga mogao proći. Ni danas ne razumijem zašto neki Centri ovako postupaju.

[Zdenka2]

Sorciere, ja se s tobom posve slažem. Ako posvojenje ne uspije, to svakako jest posljedice nespremnosti posvojitelja, ali i loše odrađenog posla sa strane centra. Naša obrada bila je, moram reći vrlo površno napravljena, ali su nas zato dobro obradili u onom centru u kojem smo posvojili M. To mi se čini najvažnijim filtrom - onda kad imaš par ispred sebe i moraš odlučiti jesu li to upravo najbolji mogući roditelji za to dijete. I tu bi trebalo voditi računa isključivo o interesu djeteta i učiniti ono što je za njega najbolje.

Mene je ovo što si stavila na forum zapravo jako zabrinulo, jer kad žene koje su u tom poslu godinama, počnu upozoravati da su slučajevi "vraćanja djece" učestali, onda je očito da je problem veći nego što je bio prije i treba istražiti razloge tome da bi se mogli na najbolji način otkloniti. Ako ni za vrijeme rata, kada je bilo puno posvojenja i to u kaotičnim situacijama nije bilo toliko takvih slučajeva, onda je stvarno poražavajuće da se sada to događa.

Ovo što kažeš za pravomoćnost ne kužim - rok za pravomoćnost je zakonski zadan i ne mogu ja odlučiti da on ne postoji - to je vrijeme u kojem se sve stranke u postupku mogu žaliti. U našem slučaju, prošlo je dva tjedna od potpisivanja isprave o posvojenju do pravomoćnosti te isprave. To je bio zakonski rok.

Mareena, ja sam tebe posve dobro shvatila i slažem se s tobom. Ja sam svoj slučaj i spomenula u kontekstu lošeg rada centara pogotovo u odnosu na djecu. MM i ja smo tražili da vidimo i upoznamo dijete, ali je taj naš zahtjev odbijen i mi smo imali samo dvije mogućnosti: uzeti ili ne uzeti dijete. Mi smo odlučili preuzeti sve rizike, jer smo zaista htjeli dijete, ali to ne znači da mislim da je taj način dobar. Pa ja sam ta čije je dijete tjednima poslije toga noću urlalo i mogao se utješiti samo tako da ga ja po cijele noći nosim. Ne tvrdim da toga ne bi bilo i da smo ga par puta posjetili, ali šok bi sigurno bio manji.

Ono što sam htjela naglasiti u ovom kontekstu "vraćanja djece" jest da takav način posvojenja nosi više rizika nego kada budući roditelji mogu vidjeti dijete. Ne ulazim u razloge nečijeg eventualnog odbijanja djeteta, ali svakako je bolje da to toga dođe nakon jedne posjete nego kad je posvojenje već gotovo.

[čokolada]

Mi smo bili u mogućnosti posjećivati malenu desetak dana. Svako par dana soc. radnica bi nas pitala kakav nam je osjećaj, što mislimo, "sviđa li nam se" ... a mi bismo svaki put ostajali :? na takva pitanja, jer smo se bili "odlučili" već nakon prvog poziva. Kad su u domu vidjeli da nas malena već radosno dočekuje i plješće ručicama kroz staklo ponudili su nam da je odvedemo doma i prije pravomoćnosti.
Grozno mi je to davanja djeteta kao paketa, evo ti ga danas prvi put , pa ga nosi skupa s rješenjem!

[ina33]

Nisam u toj situaciji bila, ali i meni se nekako čini da je i za dijete lakše da ipak ne ode s nepoznatima. Ne znam, pretpostavljam da soc. radnici koji se odlučuju za "zabranu susreta" prije imaju neke svoje argumente :?

[Zdenka2]

Nisam u toj situaciji bila, ali i meni se nekako čini da je i za dijete lakše da ipak ne ode s nepoznatima. Ne znam, pretpostavljam da soc. radnici koji se odlučuju za "zabranu susreta" prije imaju neke svoje argumente :?

Imaju i meni su tada bili prihvatljivi: rekli su da ne daju vidjeti dijete zato što ga ne žele dovesti u situaciju da ga neki ljudi procjenjuju i onda kažu ne. Rekli su da roditelji ne vide ni rođeno dijete prije poroda, pa da možemo tako i mi. Bili su vrlo strogi - već kod prvog poziva, na koji sam se ja javila, morala sam reći da ili ne. Oni su i inače pokazivali veliku brigu i poštovanje prema M., što sam ja visoko vrednovala. On za njih zapravo nije bio paket nego su tim načinom željeli zaštititi njegovo ljudsko dostojanstvo. MM i meni je provedba tog posvojenja bila nešto prekrasno i s tim ljudima smo ostali u divnom kontaktu do danas. Ali, bez obzira na to što i danas uvažavam motive njihovih argumenata, ja sam u međuvremenu shvatila da je ipak mnogo za bolje za dijete da se dozvoli upoznavanje. To za mene ne znači "izložbu" nego zbilja upoznavanje.

[Hana_Sara]

ali zar to nije i za roditelje velik "teret", to jest moze biti uzrok velikog nepotrebnog stresa da nisu niti VIDJELI dijete koje pristaju uzeti kao svoje do punoljetnosti? glupo mi je sto se to osuduje kao "gledanje da li je dijete lijepo", ipak smo mi bica od krvi i mesa i VAZNE su nam te stvari, ne mislim fizicki izgled djeteta, nego cjelokupni dojam koji se moze steci vec jednim posjetom, da ti se barem predstavi to dijete. nije to bas kao kad radjas pa ne znas sto ce biti... ti na neki nacin ipak ZNAS sto ce biti, jer to dijete ima tvoje gene. mislim da bi ovo trebalo ici pod neka bazicna prava usvojitelja- da upoznaju i vide svoje dijete bar jednom nego ga suzbeno posvoje. i mislim da se zbog toga ne trebaju osjecati kao ne-ljudi.

[mareena]

Zdenka, iz tvog posta (onog koji sam istaknula) nisam shvatila da se ne slažeš s postupkom tvog Centra. Drago mi je da se ipak razumijemo.

Mislim da je problem "vraćanja" djeteta vrlo površno prikazan. Ako se radi o djetetu koje je oduzeto biološkim roditeljima, vjerojatno je to starije dijete s teškim traumama. Iskreno, pitam se da li je Centar upoznao buduće posvojitelje sa stvarnim stanjem djeteta. Daleko od toga da opravdavam postupak tih posvojitelja, nikako! Samo dozvoljavam mogućnost da je i Centar pogriješio.

[zlatekica]

Mislim da je problem "vraćanja" djeteta vrlo površno prikazan. Iskreno, pitam se da li je Centar upoznao buduće posvojitelje sa stvarnim stanjem djeteta.

Ovdje moram i ja dati komentar, obzirom da je nažalost upravo kod nas bila takva takva situacija.
Naime, obzirom na specifičnu situaciju da je M. bila kod udomitelja od njenih samo mjesec i pol dana starosti, morali smo proći fazu upoznavanja i privikavanja, te smo zapravo tek pri prvom susretu s njom uvidjeli da postoji mogućnost specifičnih zdravstvenih poteškoća, za koje su nam u centru potom rekli da nisu upoznati jer još nisu dobili medicinsku dokumentaciju. Nisu li trebali pričekati?
To je bio kratak, ali težak period našeg života, no neću duljiti -moj potpis govori sve

[Zdenka2]

Daleko od toga da opravdavam postupak tih posvojitelja, nikako! Samo dozvoljavam mogućnost da je i Centar pogriješio.

Ne da postoji mogućnost, nego je Centar sigurno pogriješio. Oni nisu dobro odradili svoj posao - nisu dobro informirali posvojitelje, nisu napravili dobar odabir, po svoj prilici nisu ni znali pravo stanje djeteta.

Zlatekica, ! To o čemu pričaš zapravo se često događa, ali srećom s malom M. je sve dobro završilo.

[sanja74]

Hana_Sara, ali kad rodiš dijete, ne kažeš da ti ga pokažu, pa ovisno o njegovom izgledu i dojmu odlučiš hoćeš li ga ili ne..
Meni je drago da smo vidjeli K. tek kad smo doznali da je "naša".
Upoznavali smo se dok smo čekali da se srede papiri i rješenje postane pravomoćno, a meni je samo žao što je prvi put kad smo je vidjeli nismo mogli povesti doma. Grozno mi je bilo ostavljati je ponovo i ponovo..

[Hana_Sara]

Hana_Sara, ali kad rodiš dijete, ne kažeš da ti ga pokažu, pa ovisno o njegovom izgledu i dojmu odlučiš hoćeš li ga ili ne..

kao sto sam rekla, dijete koje rodis ima tvoje gene i gene tvog muza i vasih obitelji, tu nema puno iznenadenja. kad si birala muza ZELJELA si ga vidjeti prije svadbene noci, ne? to ne znaci da ti njega volis samo zbog izgleda ili da ga ne volis UNATOC tome kako izgleda, ali stres dana pred vjencanje ti je bio puno manji nego da si ga upoznala na sam dan, ne? naravno tu se jos radi i o romanticnoj ljubavi, ali cak i da je nema, opet je lijepo i prirodno vidjeti osobu s kojom ces provesti velik dio zivota prije te tako vazne odluke.

i dalje ne mislim da to znaci da je posvojitelj losa ili "plitka" osoba, nego da mu ta situacija moze biti jako jako mucna, a potpuno bespotrebno.

[mareena]

Upoznavali smo se dok smo čekali da se srede papiri i rješenje postane pravomoćno, a meni je samo žao što je prvi put kad smo je vidjeli nismo mogli povesti doma. Grozno mi je bilo ostavljati je ponovo i ponovo..

Sanja, molim te, nemoj me krivo shvatiti, ali mislim da gledaš samo iz svog kuta. Svi smo mi jedva dočekali trenutak da svoje dijete uzmemo na ruke i odvedemo ga kući. Ali, djetetu je odvajanje od ljudi i sredine u kojoj je boravilo ipak šok, i sigurna sam da je vrijeme upoznavanja i prilagodbe dobro za njega.

[AdioMare]

Pa sanja74 je tako i napisala .
Baš sam i ja taj njen dio htjela izdvojiti kao citat, jer vjerujem da bih osjećala isto .

[sorciere]

Ovo što kažeš za pravomoćnost ne kužim - rok za pravomoćnost je zakonski zadan i ne mogu ja odlučiti da on ne postoji - to je vrijeme u kojem se sve stranke u postupku mogu žaliti. U našem slučaju, prošlo je dva tjedna od potpisivanja isprave o posvojenju do pravomoćnosti te isprave. To je bio zakonski rok.

navodno je postojala mogućnost da se odmah odrekneš prava na žalbu. naime, kad su roditelji vidjeli da postoji rok za žalbu, i da rješenje postaje pravomoćno tek nakon tog roka - rekli su da se oni neće žaliti i pitali da li to mogu i potpisati. pravnik centra je rekao da mogu, upozorio na moguće posljedice tog potpisa - a kako su oni ustrajali - i on je potpisao u ime centra da se centar neće žaliti.

kako je sada - ne znam.

[majoslava]

hm, zanima me da li je to praksa da se dijete daje na privikavanje prije usvajanja?
zvuci mi da to nije bas OK prema djetetu, naime ne radi se usvajanje o tome da odrasli postanu roditelji nego da dijete dobije skrbnistvi permanentno rijeseno.
kako se osjeca dijete koje prolazi kroz nekakav probni period gdje odrasli odlucuju da li mogu usvojiti to dijete?

[Zdenka2]

hm, zanima me da li je to praksa da se dijete daje na privikavanje prije usvajanja?
zvuci mi da to nije bas OK prema djetetu, naime ne radi se usvajanje o tome da odrasli postanu roditelji nego da dijete dobije skrbnistvi permanentno rijeseno.
kako se osjeca dijete koje prolazi kroz nekakav probni period gdje odrasli odlucuju da li mogu usvojiti to dijete?

U RH srećom takve probe ne postoje.