U pravu ste, to postoji u zakonu, ali je praksa takva da prednost imaju oni koji žive u BiH.
Od stranaca za koje znam da su dobili dijete bez problema, bili su samo Visoki predstavnik Petritch i još nekolika onih koji su radili u međunarodnim snagama.

Ovaj primjer koji sam navela o romskoj djevojčici je toliko drastičan i on vam može pokazati koliko je teško uspjeti bez velike veze u Ministarstvu.
Ta djevojčica je odmah poslije poroda ostavljena u bolnici i budući da je bila teško bolesna sve do svoje 7 godine je bila na dječjem odjelu bolnice.
Jeda humanitarna organizacija je obilazila bolnicu i sažalili su se nad djetetom koje nitko nije htio i našli su obitelj u SAD-u koja je bila vrlo religiozna, a i sami su imali dijete sa Downovim sindromom.
Dijete je najprije poslano u obitelj na liječenje, jer nije bilo drugog zakonskog načina i kasnije je pokrenut postupak usvojenja.
Moja kolegica pravnica je imala velikih problema oko dozvole za usvojenje, iako je u ovom slučaju u pitanju bilo dijete koja zaista nitko nije htio.
jedina budućnost joj je bila smještaj u neku ustanovu, gdje ne bi dugo živjela.
Ukratko, naša pravnica je išla u Ameriku i bila prisutna pri usvojenju.
Djevojčica je uz veliku ljubav i njegu napredovala iznad svakog očekivanja i sada je to jedno sretno dijete, koje se sasvim uklopilo u obitelj, sa velikom medicinskom i drugom brigom.

Znači, može se dobiti dijete koje nitko ne želi, jer su i ovdje velike liste čekanja, a domaći ljudi imaju prednost, što je sasvim normalno.

Bilo je i obitelji koje žive u Hrvatskoj, ali one su uvijek imale i BiH državljanstvo.