TUŽNA MAMA, opet sretna :)
Drage mame,
dugo sam razmišljala dali da svoje iskustvo podijelim s Vama, i kao što vidite odlučila sam. Imama 28 godina i prošle godine u 3 mjesecu primjetim da nemam menstruaciju i sva sretna trknem do apoteke po test. Mazim trbuh i čekam. Kad pročitam rezultat samo nazovem supruga i kažem ČESTITAM TATA!!! Krenem na prvi pregled i doktorica kaže da sam trudna 9 tj., termin je 07.11.
A što sad....ja sam trudna. :D
Za početak napravim sve nalaze koje je doktorica preporučila i sve je uredno. U 17 tj. idem na amniocentezu, a nalaz stigne za 5 tj i sve je OK. Saznamo da nosim curicu. I tako prolaze tjedni a ja sam sve veća i veća. I bez ikakvih tegoba stignem do 7 mjeseca trudnoće a mi počinjemo razmišljat o robici, kolicima i ostale opreme. I tako ja lagano spremam sve za dan kad ću i ja postat mama. Stigne zadnji mjesec, ne mogu vjerovat da je sve tako brzo prošlo. Dva tjedna prije termina doktorica mi da uputnicu za bolnicu i CTG i na sljedeće preglede idem u bolnicu. Sve je uredno ali na kontrole moram ići svaki drugi dan. I dođe dan termina, čudim se kako nema trudova i uhvati me panika. Znam da se termin može preskočit, ali u panici sam. Idem na kontrolu, ali pošalju me kući i kažu da dođem 11.11. Međutim 10.11. osjetim da se samnom nešto događa. Imam lagane bolove u leđima i izađe lagano krvavi čep. Uzmem torbu i kažem suprugu da je vrijeme da krenemo. Oko 19:00 se nađem na CTG-u ali trudova nigdje, doktor me pregleda i kaže: ma to su samo početni bolovi, patit će te vi puno više, odite doma i uživajte. Lijepo me utješio, ali kako da ja znam što su trudovi, ja prvi put rađam. Oko 3:00 ujutro se probudim sva mokra, puko vodenjak. I opet torba i u Bolnicu. Dežuran je isti doktor, obavim klistir i tuširanje i stave me u sobu. Doktor kaže patit ćete vi do večeras ali u to uđe suprug i sve zaboravim. U 8:00 je smjena i drugi doktor odluči mi dati drip. Trudovi su sve jači i u 12:50 čujemo najljepši plač, stigla je naša Lana.
Pogledam supruga koji plaće i čujem babicu koja kaže da ima 3030 a duga je 48 cm.
Premjeste me u sobu sa mojom princezom i tamo počinje moja drama. Nitko nas nije ni pogledao, moram se sama snaći. Prvo presvlačenje, prvo dojenje, prvi plač...sve sama, A GDJE SU SESTRE???????
Teško se krećem jer sam šivana ali sve za moju princezu. U nedjelju je mala samo papala i spavala a ja je promatram i ne mogu vijerovat da je to moje. Po noći mala počinje teško disat, i odem s njom do sestre koja nakon 2 minute kaže da ima grčeve i da joj moram samo masirati stomačić. Ujutro je uzmu na kupanje i pregled, pedijatrica kaže da je sve uredno i da sutra idemo doma. Oko 14:00 mala sve teže diše sestra je odnese na pedijatriju a doktorica mi kaže da mala ima rupu na srcu. Kad je suprug došao u posjetu odemo vidjet malu i na razgovor sa doktoricom. Kaže da je maloj srce u redu, ali da mala ima sepsu. Da će sve bit ok, ali da će terapija trajati jedno 20-tak dana. U toku dana još sam par puta otišla do male, jer me nisu puštali i oko jedanaest nekako zaspim. u dva me probude i kažu da je moja princeza prestala disati. Intubirali su je i hitno prevezli u bolnicu Rijeka. Zovem supruga i on odmah dođe i provede samnom noć. Ujutro potpišem sve samo da me puste kući i krenem za Rijeku. Kad dođem tamo odmah me prime i kažu da je mala jako loše i možemo očekivat ono najgore. Ne puštaju me kod nje jer je na intezivnoj njezi, ali mogu je gledati kroz staklo (na balkonu). Suprug i tata me jedva nagovore da odemo doma jer imama visoku temperaturu (38.7) ali obećaju da kad god budem htijela vozit će me kod male. I nakon dva dana mirovanja, a temperatura se nije spuštala, odlučim ići kod nje. Doktor kaže da je stanje sve gore i možemo očekivat da se samo ugasi. Odlučili smo je krstiti i doktor me pusti kod nje. Kad sam je vidjela više mi ništa nije bilo važno, samo da sam s njom. Da joj mogu reći koliko je volim i da je ona najljepše što mi se u životu desilo. Drugi dan oko 11:00 zvoni telefon i kažu da je moja princeza među anđelima.
Srušio mi se svijet.....a što da sad radim? Kako dalje? Zašto baš mi? Zašto ju je Bog uzeo? To su samo nekoliko pitanja bez odgovora a ima ih na stotine. Znam da moram ići dalje, čuvat supruga i sebe, ali kako bez nje?????
Kad sam tužna odem do groblja pričat s mojom bebom i molim Boga da i nas jednog dana netko nazove MAMA I TATA.
 |
|||
Odgovori s citatom
, bolje da ne pričam. Čuvaj se!
gleda s neba i da pazi na tebe 
ra prvotno napisa
