 |
|||
Draga Mantha,
nema rijeci kojom bih mogla iskazati koliko mi je zao zbog svega sto ti se dogodilo.
I sama sam rodila u pulskom rodilistu, i pedijatrica i sestre su bile vrlo odgovorne, pa mi je ujedno jos vise zao sto si ti naletila na sestru koja je sve pripisala grcicima.Takve stvari me uvijek beskrajno i naljute i rastuze.
Nadam se da ce ti sa vremenom postati lakse podnijeti vas gubitak, a neka te tjesi pomisao da je tvoj mali andjelak uvijek pokraj tebe i cuva te.
Draga Mantha..
Strasno mi je zao....uskoro cu i ja postati mama , a nedavno smo u obitelji imali slican gubitak i znam da ne postoje rjeci koje mogu opisati tviju bol...
Mozda jednostavno tako mora biti.......u svoj svojoj tuzi znaj da imas andjela koji te gleda s visina i pazi na tebe.....
Mantha, kažu da nam Bog ne stavlja veći teret no što možemo podnijeti. Imaš podršku svih nas, javi se kad ti bude teško..
Moje saucesce
Ovo je zaista prestrasno, jer mislim da nema vece gubitka nego izgubiti vlastito dijete
Neka vam Bog da snage da to prebrodite,
i neka vas sto prije obdari jos jednom bebicom,
a mala Lana ce paziti na vas i biti vam zagovornik.
draga mantha....
zelim ti svu snagu svijeta.
Draga Manta jako mi je žao za sve ono što si prošla ali vjeruj mi ni sami neznamo koliko smo jaki dok se te strašne stvari ne dogode.Da mi je netko rekao kroz što ću proći i ostati Hval Bogu optimist vjeruj mi rekla bih da je to nemoguće.U kratkom roku( tj u 9 mj.) izgubila sam i oca i majku.(iako se to ne može usporediti sa gubitkom tvojeg malog
Kad sam saznala da sam trudna sa trečim djetetom( imam cure od 12 god i 8 god) bila sam razočarana, da ne kažem u komi.Nikome osim supruga nisam rekla jer sam u 10 tj.krvarila i iako sam možda u početku bila razočarana, počela sam se boriti za život tad svog nerođenog
I tako rodio se mali dečko 30.05.05.koji nije upoznao svoju bakicu koja ga je najviše željela, a ni dedu koji je od tuge otišao 03.01.06. (tj 9 mj) kasnije.
Draga Manta, nema dana da ih se ne sjetim ali sada ne više s tugom, sada ih se sjetim po svemu ljepim što su mi dali .Tako i ti sjeti se svog anđelčića onakvog kakav je bio kad se rodio (onako najljepšeg) i vjeruj mi i tebe će netko zvati MAMA jer izgubila sam starce ,a dobila najdivnij ebiće na svijetu, a tako ćeš i ti. Jer poslje kiše dolazi i sunce.
Drži se Manta jer tvoj
Moja iskrena sućut!
Čitajući tvoju priču jedva sam zadržala suze.
Na mogu ni zamisliti kako se osjećaš...
Vrijeme prolazi, bol ostaje.
Oprostite ako sam Vas rastužila ali ovo je prvi put da svoju bol podjelim sa ljudima koje ne poznam ali vjerujte mi lakše ju je podjeliti sa Vama nego sa nekim koga poznam.Jer oni Vas podsjećaju sa svojim žaljenjem i tako još više rastužuju.Isto tako svu svoju tugu pretvorila sam u ljubav prema djeci, iako ponekad mislim da to nije dobro.Ponekad mislim da je previše posesivna i ne mogu zamisliti da se bilo kojem mojem klincu nešto dogodi, zato Manta shvaćam tvoju bol jer je ona velika do neba ali pročitaj moju prijašnju poruku i poslušaj me i nemoj se otuđiti od supruga jer u takvim trenucima u nekim obiteljima dođe do toga da se svaki od bračnih drugova povuće u svoju tugu i bol.Svako misli da je njegova bol veća ali vjeruj nije to istina. Navečer sjedni sa svojim suprugom, zagrlite se i podjelite zajednički svoju bol, svoja sjećanja ali lijepa na Vašeg
svima Vama
Draga Maniva, vjeruj mi da znam kroz šta si prošla. Istina da se to ne može usporediti, ali bol je bol. I meni je bilo lakše napisati moju priču tu nego pričati sa poznatim ili čak s obitelji. Nekako je lakše pisati jer onda možeš lakše izraziti sve tvoje osjećaje a kad pričaš suze sve blokiraju. Ali treba i plakati jer se onda lakše osjećamo, ali dok čitam sve ove vaše poruke nekako znam da ste sve uz mene.
Na početku sam teško pričala o tome, ali vjeruj te mi da sada volim pričati o mojoj princezi, jer imam osjećaj ko da me i ona sluša. Moj mm je sada i moj najbolji prijatelj, kad sam tužna ili vesela, kad plačem ili se smijem, kad spavam i kad sam budna, uvijek je on pored mene, i zato mu hvala.
A svima vama šaljem veliku
Draga Manta u sve to vrijeme prolila sam rijku suza .U početku sam bila valjda svaki dan na groblju,razgovarala sam, plakala,ponekad sam mislila što ako netko naiđe , mislit će tko je ta luđakinja ali kad bise netko pojavio ja bih se jednostavno ukipila.Nisam željela da me bilo tko vidi takvu.Moji odlasci su se prorjedili, sada odem 1 tjedno ali kad sam tužna i kad želim "razgovarati" s njima odem sama.
Isto kao i ti, sjetim se ljepih trenutaka sa njima i o tome mogu razgovarati. ponekad sa humorom se sjetim nekih njihovih"gluposti, a i to onda podjelim sa klinkama-jer one su bile snjma više nego samnom jer sam radila.
draga Manta pronađi nešto što voliš raditi i veseli te tako da budeš sa nećim zaokupljena, tako da kad ti je najteže svoje misli okreneš na nešto drugo.Znao je moj suprug reći u šali da mi treba vojno pravilo (tj raditi i nedati da mislim), malo šale, oprosti.
Radi i osjećaj se onako kako ti misliš da je najbolje za tebe , a tuđe savjete poslušaj ali netrebaš ih se držati.
Puno
jako mi je žao
žao mi je
Pretuzna prica
Jako mi je zao sto ti se to dogodilo...
kako si me rasplakala ludice,ja se bojim....jako se bojim...nedaj boze ....tako mi je zao.... ja se nadam a ne samo da se nadam nego ce vas uskoro zvati mama i tata,vas andjel koji vas nikad nece napustiti,makar se drugi put rodio deckic..... svejedno,postat cete mama i tata samo polako...
strašno,jako mi je žao
vjerujem da ćete i ti i suprug u sebi naći snage i prebroditi sve ovo,volite se jer ljubav liječi sve a kad bude vrijeme doći će netko čiji će plač i smjeh odjekivati vašim domom i grijati vaša sada tužna srca.
Draga Mantha,
užas
moja iskrena sućut, nemam riječi, strašno
Držite se, volite se, vjerujte jedno u drugo, pomoći će vam.. A vaš mali anđeo je s vama
tipkam dok mi suze teku niz lice...strasno mi je zao...
moj frendica je slicno izgubila blizance...mjesecima je bila neutjesna..tek kad je opet zatrudnila i rodila zdravog djecaka dosla je k sebi i mogla ponovo normalno zivjeti..
tako tuzna prica, a ti i tm ste tako hrabri
ljubite se i cuvajte jedan drugog
puno hrabrosti za dalje, mislimo na tebe i na tvog malog
...tako mi je žao...
Draga Mantha nadam se da si se malo "oporavila"(koliko je to moguće) i šaljem tebi i tvom mužu puno pozdrava i pusica hrabrilica....Sretno
Drage eto i ja da se javim. Ide na bolje, živim dan za danom, ima dana kad sam jako tužna i samo bi plakala. Bas mi je zadnjih sedam dana jako teško jer mi kuma treba roditi svaki dan. Sretna sam za nju ali i tužna. U trudnoći smo se dogovarale kako ćemo skupa gurat kolica i ić u duge šetnje ali... Rana je zacijelila ali ostaje jako veliki ožiljak.
Još uvijek čekamo nalaze (iz Austrije) da bi znali kako stranicu okrenuti i kako dalje. Teško mi je opisati koliko mi znači svaka vaša riječ, i koliko volim pročitati sva vaša iskustva. Nadam se da ću i ja jednog dana vama napisati jedno moje lijepo iskustvo.
Puno
ja znam da hocesMantha prvotno napisa
Neces jedno nego vise njih!
SIGURNA SAM DA HOĆEŠ MANTHA.I dalje se držite hrabro, a ja vam želim punooo... sreće, zdravlja i da nalazi budu OK.Nismo te zaboravile.SRETNO...
Draga drži se, svi smo uz tebe
Moj sin Tin umro je prije 8 mj. - urođena srčana greška ! Žao mi je zbog tvoje bebe. Znam kroz što prolaziš. Meni je bilo lakše svaki put kada razgovaram o tome , o svim emocijama koje nosim , kada se isplačem na groblju. Neke stvari su mi i danas jaaako teške . Još uvijek mi je teško gledati sve naše zajedničke slike! Mjesec dana nakon Tinove smrti shvatila sam da će za MM i mene biti najbolje da ostanem trudna ponovo. Sad sam u 29.tjednu trudnoće i ponekad se teško nosim sa strahom da će i ova beba biti bolesna , iako sve pretrage, za sada, pokazuju da je s bebinim srcem sve OK ! Vrijeme nosi svoje ! Sad znam živjeti s gubitkom moje bebe,a najvažnije od svega mi je što MM razgovara o tome , plače , tješi me i sa mnom čeka neki novi , bolji dan !
TRI STABLA
Bila jednom tri stabla na brdu u šumi. Razmatrali su svoje nade i snove kada prvo stablo reče: "Jednog dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen zamršenom rezbarijom i svatko će vidjeti ljepotu." Tada drugo stablo reče: "Jednog dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do krajeva svijeta. Svatko će se osjećati sigurnim u meni zbog snage moga
trupa." Konačno treće stablo reče: "Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će
na moje grane i mislit će na nebesa i na Boga i kako sam im blizak.
Ja ću biti najznačajnije stablo svih vremena i ljudi će me se uvijeksjetiti".
Nakon nekoliko godina molitvi o njihovim snovima da postanu
stvarnost grupa drvosječa dođe do stabala. Jedan dođe do prvog stabla i reče: "Ovo izgleda snažno stablo, mislim da ću biti u stanju prodati drvo tesaru." i počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Znalo je da će ga tesar napraviti u kovčeg za blago. Kod drugog stabla drvosječa reče: "Ovo izgleda snažno stablo, bit ću u stanju prodati ga brodogradilištu." Drugo stablo bijaše sretno. Znalo je da je na putu postati moćan brod. Kada drvosječa dođe do trećeg stabla, stablo bijaše uplašeno jer ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti.
Jedan od drvosječa reče: "ne trebam ništa posebno od svog stabla pa ću
uzeti ovo. I on posiječe stablo. Kada prvo stablo dospije kod tesara, napraviše ga u jasle za hraniti stoku. Staviše ga u štalu i napuniše sijenom. To nije ono što je on molio. Drugo stablo je napravljeno u
mali ribarski brod. Završiše njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve. Treće stablo je nasječeno u velike komade i ostavljeno samo
u mraku.
OPROSTITE NA DUŽINI OVE PRIČE I NISAM ŽELJELA NEKOGA UVJERAVATI U NEŠTO AKO TO NE VJERUJE ALI MENI SE OSOBNO JAKO SVIDJELA OVA PRIČA.
CURE PUNO PUSA, POZDRAVA I VIDJET ĆETE DA ĆE BITI BOLJE
Godine su prošle, stabla zaboraviše svoje snove.
Jednog dana, čovjek i žena dođu do staje. Ona se porodi i staviše dijete u jasle koje je napravljeno od prvog drveta. Čovjek je želio da može napraviti kolijevku za dijete, ali ove jasle će morati zadovoljiti. Stablo je osjetilo važnost ovog događaja znajući da je sadržavalo najvažnije blago svih vremena. Godinama kasnije,grupa ljudi dođe u ribarski brod napravljen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i ode spavati. Dok bijaše na vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidje da nije dovoljno snažno da zaštiti ljude.
Ljudi probudiše spavajućeg čovjeka, on se ustade, reče "MIR" i oluja stade.
Tada stablo uvidje da je nosilo kralja nad kraljevima na brodu.
Konačno netko dođe i uzme i treće stablo. Nošeno je kroz ulice dok su
se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do mjesta, čovjek bijaše pribijen na stablo i uzvišen u zrak da umre na vrhu
brda. Kada nedjelja dođe, stablo uvidje da je dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude blizu Gospodina Boga jer Isus bijaše razapet na njemu.
Poruka ove priče:
Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Gospodin Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove. Svako
stablo dobilo je što je htjelo, samo ne onako kako je zamislilo. Mi
ne znamo uvijek što Gospodin Bog planira za nas. Znamo da njegovi putovi (načini) nisu naši putovi (načini), ali njegovi putovi (načini)su uvijek najbolji.
Primi najiskreniju sućut, a žao mi je beskrajno. Svaka čast na hrabrosti da korakneš dalje, da nastaviš ploviti kroz život. Kažu da vrijeme liječi sve, no ovakvo nešto može samo malo zagladiti, nikada izravnati. Želim ti da što prije postaneš mamica!
Drage Mantha, Maniva, Jumbina, tražim riječi utjehe koje bih vam mogla uputiti, ali dolaze mi samo suze
Neka vam Bog podari još puno
2004.g. rodila sam mrtve blizanke u 35tjednu.2 mj. sam im bila pod
nadzorom,to jutro nisam mogla naći njihove otkucaje na CTG-u.Rekli su mi "Igrajte se još malo sa aparatom" i smijali se.Tek kasnije su shvatili da se nešto događa,dotada su se oglušivali na sve moje molbe i pozive.
Još uvijek imam zapis sa Ctg-a,srce im je stalo u 8.54h.Petrova bolnica. Mirogoj.Tuga.Bol.Suze...još i danas.
2006.g. Sv.Duh,prekrasna djevojčica.Sreća.Radost.Veselje.
Iako imam nju ne prođe večer a da svojim anđelima ne poželimo laku noć.
Pročitala sam ovu priču kad je objavljena, ali nisam imala snage komentirati. I danas, kad sam rodila, čitam, i plačem... Mogu misliti kako je tebi. Ali ovaj komentar prije moga ti sve govori. Od
čitam i plačem
sve vi koje ste izgubile svoju djecu, a dobile anđele moja iskrena sućut.
Draga Mantha, na Forumu možeš pročitati, nažalost, puno sličnih priča.
ŽELIM VAM BESKRAJNO PUNO SREĆE I RADOSTI i da vas VAŠ ANDJELAK čuva i pazi odozgo....
Jako mi je žao.
Mantha, moja iskrena sucut. Placem dok citam.
drage cure moja iskrena sućuti ja kad sam rodila Heidi, nakon kaj je sve prošlo(komplikacije s porodom)i nakon tjedan dana boravka doma jednostavno mi je prestala disat :shock: ne moram vam opisati šok, strah i nevjericu jednostavno mi se cijeli svijet počel rušiti-ali na svu sreću hitna je stigla brzo ali stvarno brzo i ja sam im zahvalna do groba i dandanas je Heidi jedan mali zvrk
Drage moje, eto da vam javim da sam se bas danas cula s doktoricom koja vodi slučaj moje princeze, jos uvijek čekamo nalaze ali kontaktirala je jednog doktora iz Zagreba koji kaže da se moramo smiriti i da ćemo sigurno imati bebicu. Ah kako lijepo zvuči ta riječ "bebica" ali ja još uvijek "pušem i na hladno". I tako ću vam ja ić za Zagreb i tamo dogovoriti sve o mojoj sljedećoj trudnoći, možda stvarno bude sve ok.
MM je još malo u frci, ali nakon svega još se dobro i držimo.
Prije jedno 2 mjeseca sam opet upala u neku ludu depresiju, samo sam plakala, ništa nisam jela i bitan mi je bio samo kompjuter i moj stan, ali jedan dan dođe MM s velikom kutijom a unutra psić sa crvenom mašnom...od onda sam non-stop vani, počela sam jesti i nisam više toliko na kompjuteru. Još uvijek sam tužna ali ne kao prije... sad se znam od srca nasmijati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom