Kako je na svijet stigao naš drugi anđeo….
Majka sam dvoje djece, imam prekrasnu djevojčicu rođenu prije 6 godina u Zagrebu, te jednog malog dečka, rođenog prije 16 dana u Varaždinu. I jedna i druga trudnoća su bile savršene, bez ikakvih problema i komplikacija, bila sam aktivna do zadnjeg dana.
No, razlika između ta dva poroda je ogromna, od početka do kraja. Prvi porod mi je ostao u ružnom sjećanju, trajao je 12 sati, od početka do kraja sam bila pod dripom i trpjela neljudske bolove svake 2 minute, cijelo vrijeme. Sporo sam se otvarala, na kraju sam jedva malenu istisnula van (uz pomoć doktora koji je legao na moj trbuh), a da ne govorim o mom psihičkom stanju nakon poroda….bila sam sva rastresena i nisam tjednima dolazila k sebi, baš zbog šoka od poroda. Na sreću, moja djevojčica mi je pomogla da što prije potisnem to ružno iskustvo i uživam samo u njoj i što manje mislim o porodu.
Moj drugi porod je jedna sasvim druga priča…
Što je više moj trbuh rastao, to sam se više bojala poroda. Jako su mi pomogle Rodine stranice, pogotovo iskustva forumašica te priče s poroda. Naposljetku, sa suprugom sam išla u OB Varaždin na tečaj za trudnice koji je vodila jedna predivna primalja, gđa. Erika Spirić. Tečaj mi je jako pomogao, počela sam pozitivnije razmišljati o porodu, te da mi sigurno neće biti kao prvi.
I tako, termin se približavao, a moj strah je uvijek bio prisutan. Počela sam ići u Varaždin na CTG i preglede, sve je bilo OK i nije se činilo da bi bebač uskoro van. Dapače, imala sam osjećaj da ću još dugo, dugo biti trudna. Ali onda, 20.12., točno 6 dana prije termina evo prvih naznaka da se ipak moja trudnoća približava kraju…ujutro sam primijetila malo krvi…kao, činilo mi se po noći da me nešto steže, ali nije to bilo tako bolno, jer sam se toga sjećala kao u nekom polusnu. Poslije toga…ništa... Po noći sam opet osjećala kao neke slabe bolove, a ujutro opet iscjedak sa malo sluzi… Taj dan, u četvrtak sam s kćerkicom okitila bor, posvetila joj se, mazile smo se i nekako sam osjećala da ću ja uskoro roditi. U noći 21.12. na 22.12. sam osjetila već dosta jake trudove, koji mi nisu dali spavati…svakih 8 minuta, 20,30…baš sam postala sa divnim forumašicama na forumu…znala sam da to nije to, ali je boljelo, nisam mogla ni malo odspavati. To jutro sam bila naručena u Vž na pregled i amnioskopiju. Dok smo došli u bolnicu, trudovi prestali, na Ctg-u nikakvih naznaka skorog poroda, to mi je bila još jedna potvrda da su bili lažni. Amnioskopija je urađena, plodova voda uredna, bebina glavica visoko, kaže doktor neka idem doma….Dođemo mi doma (imamo 1 sat vožnje po krivudavim cestama), a mene za čas počeli loviti trudovi. Ovi više nisu bili smiješni….znala sam da to još nisu pravi, ali sam ih morala prodisavati, a dolazili su na svakih 5 minuta. Dva puta sam zvala u bolnicu, kaj da napravim, ne znaju ni oni, pa neka dođem ako nisam sigurna… Negdje oko 20 sati mene suprug ipak stavio u auto i mi krenuli put Varaždina. Na prijemu jedna draga sestra Ivanka, vrlo smirena žena. Onda je došao dr. Čupić (koji me se nije baš dojmio), pregledao i ustvrdio da sam otvorena „čak“ 2 prsta…koma, a mene tak boli….pitam se zašto nisam već bar 6-7…Ništa, idem ja ipak gore na brijanje, klistir….Kažem ja sestri, ne trebam klistir, doma sam već 10 puta, nema više ništa….smije se ona i kaže ima, ima…e, i bilo je. Sjećam se da sam još uspjela nazvati muža i reći mu da se gušim u vlastitom smradu.
E, onda su me lijepo nakon tuširanja odveli u rađaonicu, priključili na ctg i pratili….trudovi jesu bili na svakih 5 minuta, okarakterizirani kao srednje jaki, ali se nisu pojačavali. Rekli su mi da će me promatrati kroz noć, da sada neće ništa poduzimati. Muža su poslali doma i rekli da ću ja već javiti ako bude promjene. Mislila sam – krasno….muža mi otjerali, a ja neka sama čekam sudbinu u rađaoni. Još su mi fino ugasili svjetlo da probam odspavati. Osjetila sam da mi se trudovi javljaju u sve dužim razmacima. U međuvremenu sam išla i nekoliko puta na wc, da malo protegnem noge.
Ali onda, evo dr. Čupića s prijama, da me malo pregleda…i pregledao me i onda ni pet ni šest - prokinuo vodenjak i otišao. Jako sam se naljutila, jer me nije ništa pitao niti me upozorio. Još sam gnjavila sestru da li on to tak može, bez da me kaj pita ili barem kaže šta radi.
Vodenjak je bio prokinut u 4:45 ujutro i ja nazvala muža nek dođe jer će sad sigurno krenuti malo žešće. Trudovi su krenuli već oko 5:15. Bili su na nekih 8 minuta po mojoj procjeni, jaki, ali sam ih mogla super prodisati. MM je stigao oko 6:25 minuta, a nova smjena sestara i doktora u 07:00. Kako sam samo bila sretna kad sam čula da je dr. Jukić dežuran!
Primalje, Biserka i Jasenka su isto bile krasne. Dobro, nisu imale puno posla sa mnom, jer smo MM i ja super prolazili kroz trudove. On me nije smio nigdje taknut, samo čvrsto u trudu držat ruke i disati sa mnom. Jako mi je pomoglo to disanje, strašno sam se trudila i koncentrirala na to.
Nisam htjela ni loptu, nudili su nam i malu lopticu da me MM masira po leđima, međutim meni niš od toga nije pasalo.
Oko 08:00 sati me pregledao dr. Jukić. Otvorena 5-6 cm, ja sva sretna kako meni to lijepo ide, a uopće nije tak strašno…A onda šok – kaže dr. Jukić da bi on meni dao drip, pošto je mekonijska plodova voda, da mi to malo ubrzamo. Kakva mekonijska voda?! Pa nemam pojma…
I dr. Jukić je znao kako se bojim dripa, tj. Znao je otprilike kakav sam prvi porod imala (mislim da sam to svima ispričala koga sam god srela) i ja sam ga molila ako može još malo bez dripa, pošto sam se tako lijepo otvarala sa svojim trudovima. On se složio sa mnom i dogovorili smo se da ćemo malo odgoditi. To je trajalo do 10:00 sati. Trudovi su mi se opet malo prorijedili, iako su bili dosta jaki. Doktor me pregledao i ustvrdio da sam još uvijek otvorena 5-6 prstiju. U ta 2 sata se nije ništa promijenilo…koma! Ništa, dr. Jukić kaže da ćemo sad dati malo dripa, da ćemo početi od najslabije doze pa ćemo po potrebi pojačavati. Kaže da su trudovi dosta jaki, ali neravnomjerni i zato se nisam dalje otvarala. Eh, drip je valjda počeo djelovati istog trenutka čim je ušao u moj krvotok. Za čas je bilo gotovo s podnošljivim trudovima, ovi su odmah postali jaki, na svake 2 minute. Boljelo je jako, ali mi je bebač davao snage, jer sam jednostavno osjećala da se beba spušta i da sve ide kako treba. Osjećala sam se sigurno uz svog muža, koji je bio divan, i općenito sam se osjećala sigurno uz dr. Jukića i uz svoje primalje.
Trudovi su me parali, ali sam uspjela vidjeti još sestru Eriku…sjećala nas se sa tečaja….Nije radila taj dan, samo je nakratko navratila u rađaonu, ali se sjećam da je pri odlasku govorila da mi želi da bude brzo gotovo i da bude sve u redu. Nisam mogla govoriti, bila sam u trudovima, a tako bi joj se rado zahvalila na svemu. Baš sam se razveselila kad sam je vidjela.
E, nakon toga je postalo napeto…nisam više mogla prodisati cijeli trud, a da na vrhuncu truda nisam otpjevala „aaaa“. Osjećala sam da me bebina glavica pritišće. Za čas je došla primalja Jasenka. Znam da sam joj rekla da sam se počela malo gubiti, na što je ona veselo rekla „Gospođo, pa kaj bi se gubili, pa vidite koliko nas ima oko vas“….Ma, bila je strašna, jako pozitivna. Uglavnom, ona mene pregleda i kaže, evo, glavica je tu, ….Nisam mogla vjerovati da to tak brzo ide, a tek sam dobila drip. Sjećam se da je primalja pripremila svoje alatke, složila stol (bila sam skroz u polusjedećem položaju), i onda smo krenuli s tiskanjem. Dr. Jukić je već isto došao do nas. Dva puta sam tiskala, onda sam 2 truda morala prodisati bez tiskanja. Tako sam bila sretna kad sam vidjela da se i primalja trudi da izbjegnem epiziotomiju!!!! Mazala me s nekim uljem i strašno me bolio izlazak glavice (više nego prvi puta kada su me rezali). Poslije mi je suprug pričao, da kad je izašla glavica, nakon nje je prvo izašla šakica, pa ručica, pa onda je za čas maleni iskliznuo van.
Sjećam se svakog trenutka kad se maleni rodio, bio je prekrasan, crven, odmah je plakao. Rekla sam da želimo da suprug prereže pupčanu vrpcu kad prestane pulsirati i nikad neću zaboraviti kako je škarama prerezao tu sponu koja nas je vezala. Pamtim svaki taj prekrasan trenutak, a takva sjećanja nemam s prvog poroda i to mi je jako žao. Bila sam presretna kad je doktor utvrdio da nisam ni najmanje pukla, da ne trebam niti jedan šav!!! Kako sam bila sva van sebe od sreće, svima sam podijelila svakakve komplimente, dobro da ih nisam išla grliti jednog za drugim. Uglavnom, taj dan sam bila sama u rađaonici i suprug je ostao 2 puna sata sa mnom i s našim sinom. Naravno, iskoristili smo priliku i napravili prve fotografije našeg anđela.
Ukratko, od prokidanja vodenjaka do poroda je prošlo oko 6 sati, od toga sam na dripu bila 1 sat.
Ovaj porod je za mene bio zaista prekrasan, prvenstveno zato jer sam najveći dio odradila sa svojim trudovima koji su neusporedivi sa trudovima pod dripom. Osjećala sam kako vladam situacijom, kako sam sa svakim trudom bliža svom djetetu. Maleni isto nije patio pri porodu, odmah je dobio apgar ocjenu 10,10. Kod prvog poroda sam samo jedva čekala da to što prije završi, nije mi bilo važno na koji način, samo da dijete što prije izađe da ne moram više trpjeti neljudske bolove. No, ovaj put bi (sa svojim trudovima) mogla još izdržati i par sati duže.
Porod mi nije bio potpuno prirodan, ali je bio dostojanstven i primalje i doktor su poštivali moje želje.
Cijeli dan sam bila luda od sreće, nisam mogla vjerovati da porod može biti tako krasno iskustvo i da sam ga ja mogla iskusiti. Veliki dio mogu zahvaliti gđi. Eriki i tečaju koji smo pohađali, vašim pričama, ali i doktoru i primaljama koje su mi bile na porodu.
Isto tako jedna velika pohvala mom suprugu, koji je poštivao moje želje pri porodu i bodrio me. Cijelu trudnoću bio je uz mene, a tako i na porodu i da nije bilo njega, sigurno bi mi bilo puno teže.
Eto, to je moja priča s poroda. Naša božićna beba je stigla dan prije Badnjaka…najljepši Božić u OB Varaždin!
 |
|||
Odgovori s citatom
strašno mi je drago zbog tebe, eto kako malo treba da porod ženi (bebi) ostane u lijepom sjećanju, ali i da joj se nanese uvreda i povrijedi integritet.
, nadam se da će ovakvih ekscesa i ispada od strane pojedinog osoblja biti što manje, i da će rodilje sve više reagirati na to.
inamar prvotno napisa
, kao što stoji u tvom avataru!
