Mene je odgojila i podigla moja mama sama samcijata. Moj je tata poginio dok je bila trudna. Ne znam dali je bolje tako ili kada te roditelj svojevoljno napusti, ali mislim da je ipak lakše. Uvijek postoji misao da bi me volio da je ovdje. I vjerujem da bi bilo tako. Možda je najteže imati oca duže vrijeme i onda ga izgubiti, ma kakav bio. Kada si od početka bez oca "Što ne znaš ne boli" -jako.
Nije nam bilo lako, ali loša vremena ne traju zauvijek. Ne mogu zamisliti kako joj je bilo teško odgajati me sama. Mislim da sam npr. u pubertetu kada redovno nisam s njom razgovarala bila apsolutno nepodnošljiva. Nismo imale puno love, ali pamtim naše odlaske na more i u kazalište i povratke pješke sa sladoledom u ruci, kada sam smjela ostati budna dugo, kada me učila pjesmice i engleski i kada se ponosila mojim peticama i pohvalnicama i od godine do godine ih izlagala na regalu.
Sada kad sam ja mama, moja mi je mama najveća podrška i najveća prijateljica. Ne mogu zamisliti život bez nje.
Svaki put kada vidi unuka oči su joj pune suza. I kaže da ne žali ni za čim, da joj je život savršen. Ja sam sretna i ona je sretna.
Eto, htjela sam vas samo malo ohrabriti kao sretno dijete samohrane majke.