Evo da se i ja javim...pridruzila bih se "klubu".
Mama sam predivnom, bucmastome bebacu, 4 mj. starom, a s "tatom" sam raskrstila u 19. tjednu trudnoce...nekoliko pokusaja pomirenja, ali bezuspjesno...no regrets. Ovako je puno bolje za sve nas, jer eto njemu do dan-danas ni traga ni glasa.
Zivimo s mojim roditeljima koji nam stvarno pomazu (citaj: ne znamo sto bi bez njihove pomoci) i ludi su za unukom.
Nije lako, ali sretni smo jer MI smo obitelj i imamo ljude koji nas vole i koji su nam podrska.
Pozdrav