nisi jedini, ima puno takvih slucajeva.
javi se na PP ako ti trebaju kakvi detalji i pomoc.
nisi jedini, ima puno takvih slucajeva.
javi se na PP ako ti trebaju kakvi detalji i pomoc.
Pozdrav i od mene, samohrane mame predivnog petogodišnjega dječaka. Tata (nismo bili vjenčani) je, nakon 6 godina veze, podvio rep i pobjegao čim je saznao za trudnoću.. LOL!!!
Ma super je nama, imamo zaleđe (u obliku mojih roditelja) i svi smo sretni.
I ja se javljam. Zapravo s ovim što se javljam (još službeno i pravno nisam samohrana) pokušavam dokazat sebi da je to to i da sam solo....
Meni fakat treba vremena.... Ali i samo javno priznanje - evo cure i ja pripadam ovom skupu - mi se čini veliki korak. Divno je znat da negdje mogu tražit podršku...
pa ajde onda da se javim i ja
moj veliki decko ima 5 godina i njegov tata i ja smo prekinuli i prije nego sam rodila, nakon puno zivcanih slomova (svacijih) su se stvari smirile i svi su nam pruzili podrsku tako da je meni zapravo sve lila kad citam tu neke tuzne price
nedavno smo se preselili (zivjeli smo prije kod mojih roditelja) i malo nam je tesko, meni jer imam triput vise posla, a njemu jer se vise nema tko mijesati u moje odluke i povladivati mu pa bi se samo svadao, ali stvari idu na bolje... jos nisam ni stan uspjela u cijelosti dovesti u red, ali nema veze. medusobno se preodgajamo, puno se volimo i smijemo i to je sve
¨drzim fige da se svima sve dobro rijesi
Eto i mene ovdje!
Zadnjih tjedan dana smo sami moj sin i ja.
Nismo se još razveli papirnato, ali eto barem ne živi više sa nama.
I mogu vam reći da sam puno mirnija i ne sekiram se više uopće.
Drago mi je da ste me saslušale i pružile mi podršku kada sam se odlučila rastati.
Mogu vam reći da nije bilo vas da bih ja sigurno još živjela u groznom braku i trpila..
Hvala još jednom!
Moja majka je također samohrana. Nakon sedam godina braka se razvela i ostala sama sa mnom i mojim mlađim bratom koji smo tada imali sedam i pet godina. Sada je prošlo desetak godina od toga i ona nas je sama uspjela odgojiti bez ikakve pomoći. Bilo joj je teško raditi i odgajati nas, no ipak je uspjela.
Eto toliko
Evo da se i ja javim...pridruzila bih se "klubu".
Mama sam predivnom, bucmastome bebacu, 4 mj. starom, a s "tatom" sam raskrstila u 19. tjednu trudnoce...nekoliko pokusaja pomirenja, ali bezuspjesno...no regrets. Ovako je puno bolje za sve nas, jer eto njemu do dan-danas ni traga ni glasa.
Zivimo s mojim roditeljima koji nam stvarno pomazu (citaj: ne znamo sto bi bez njihove pomoci) i ludi su za unukom.
Nije lako, ali sretni smo jer MI smo obitelj i imamo ljude koji nas vole i koji su nam podrska.
Pozdrav
Evo i mene!!!
Moja se situacija razvija u tom smislu da postajem samohrana!
Anđeo ima godinu i 8 mjeseci i jako voli svog tatu.
Još sad živimo sa tatom, bakom, tetom i njenim dečkom, a na sve njih je sin navikao jako. Jako je osjetljiv i drag pa me strah šta će biti kad se odselim što moram jer je situacija neizdrživa. Da ne pričam nadugačko i naširoko, samo ću reći da sam se prvo javila na post o zlostavljanim ženama. Što mene zapravo zanima jest:
Idem u podstanare, pa ako ima još takvih žena tamo vani, da mi kažete kako je. Mislim, znam da nije pjesma, ali jel baš jako teško???
Jer, što se tiče svega oko djeteta meni samo smetaju svi koji se petljaju u odgoj. Nitko nije tu da bi mi pomogao, samo da bi mi prigovarao, pa sam već navikla sve sama raditi s djetetom,ali kako će biti njemu????
Javite se!
ETO i ja sam jedna od vas no svoju sam pricu napisala pod " Pred porod - trebam savjet "a tek sam onda shvatila da ima ova stranica!
Pozdrav svima !
evo i nas. smješi vam se Mislav (13 mjeseci).od nedavno vrludam ovim stranicama, jer imam podosta pitanja i komentara na razne teme. divno da ovaj forum postoji. pusa
Evo i nas dvi
Ja i moja bebačica saljemo puno pusa svim bebama s mamama i tatama a posebno onima bez tata
Nisam još ali sam na tom putu. Inače mama 5 godišnje princeze
Pojima nemam kako do sad nisam skužila da postoji ovaj podforumić al kažu da nikad nije kasno
Šaljem veliku pusu svima i priključujem se društvancu(ak me primate )
eto, i mene je ponio ovaj podforum...
Moj djecak ima tri i pol mjeseca, zivimo sami i moji roditelji mi jako pomazu, upoznala sam i krasne ljude - anđele u zgradi kojima se rodio djeca nedavno...
Život mi se potpuno izmjenio, trudnoca u samoci i u bolnici, nervoza, ali me sin ispunio i usrecio
Ima jako teskih trenutaka, ali D. mi daje snagu i volju da tjeram naprijed..
Stvarno nije lako, no ne dam se i mislim pozitivno...
curama
Ja sam s druge strane priče, moja mama je samohrani roditelj. Tata je preminuo kad sam imala 5 godina a brat je imao 8. Kažu da djeca ne mogu živjeti bez jednog roditelja, no meni ništa ne fali. Naravno, da me ne bi krivo shvatili, naravno je da mi fali tata, to mjesto nitko neće moći zamjeniti. Moja mam je imala podršku svojih roditelja i svoje sestre (inače najbolje tete na svijetu ). Ljubav, pažnju, toplinu doma i obitelji smo uvijek brat i ja imali. No, sad kad se zapitam što je sve moja mama prošla... Voljena osoba joj je iz života nestala u roku 24 sata i ostala je sama s dvoje djece. Nije čak smijela ni plakati u blizini nas, jer bi i mi plakali, ostala je hrabra.
Ma moja mama je najbolja!
Pusa svim hrabrim mamama i tatama!
Nisam samohrani roditelj ali pratim ove teme jer ništa u životu nije sigurno. Velika pusa svim samohranim roditeljima.
evo i mene. Dijete rastavljenih roditelja. Mama je mene i mladeg brata podigla hrabro i s puuuno ljubavi, bez tatine pomoci (uz odmoc). Mame i tate DRŽITE SE, samo hrabro!!! Nismo imali bas ni novaca, ali ljubav nas je držala. To je nama klincima važno!!!
evo i moj update
napokon sudski papirološki razvedena, sve sređeno nakon puno godina
alimentacija stiže redovito
dišem slobodno
sljedeći mi je cilj uspostava normalnih (ako je moguće) odnosa sa MBM-em da se malo uključi i njihov život
pusa svima jednoroditeljcima
Evo i mene,,,,iman 19 god samohrana sam majka,,,,,iman potporu svojih ,,,,,hvala im,,,,,ali ponekad se osjećam tako tužno,,,,,,kad vidim očeve sa bebama,,,,nakupe mi se oči suzama,,,,često se pitam kako je to djeliti odgoj i sretne trenutke,,,sa,, ocem svog djeteta,,,voljela bih jedan dan imat još djece,,,,,,,,osjetit radosti u dvoje,,,ali nekako sumnjam da sam poželjna sa već jednim djeteom,,,,,ali neka nje,,,nebi je minjala za ništa na ovom svijetu
Mlada mama, dobrodošla Uvijek netko negdje postoji, znam familije koji normalno funkcioniraju sa klincima iz prvoga braka, pa uvijek postoji sansa i za tebe, a uz to si jos i mlada
da, a ima takvih obitelji/majki i ovdje na forumu, koliko se sjecam...
sa svojim godinama - jos ces morati tjerati od sebe kad pocnu navaljivati
mlada mama ti si i hrabra mama... i bas mi je drago da imas pdrsku svoje obitelji... a ovdje si na jako dobrom mjestu za informacije i podrsku - za sebe i svoje zlato
mlada mama saljem ti samo veliki
kad se osjecas tuzno ovdje ces uvijek naici na nekoga za razgovor
Svima nam se nekad stisne,i meni se plakalo jucer kad smo isli u skolu po djacku knjizicu,zasto se ta radost ne moze podijeliti s tatom,ali zivot je takav...a za mnoge stvari koje se dese i sami smo krivi....ja sam samohrana mama dva sina od 16g i8g,uglavnom sam ih sama odgajala oduvijek.Mlada mama19 prvotno napisa
evo i mene nakon dugo razmisljanja. mislila sam da sam jedina sa ovakvom situacijom ali citajuci ove postove vidim da ima jos "istih dusa".
ostavila sam 2 mj prije poroda 2 djeteta supruga. i to sve nakon 8 godina braka. dosadilo mi je biti 3 u nasem braku. on se mjesec dana nakon toga prseselio kod ljubavnice. bilo je jako tesko dovesti trudnocu do kraja, roditi i evo jos sada se trudim staviti se na noge i nastaviti dalje zivjeti.
evo toliko za sada, tesko mi je jos pisati o tome...
cure moje, bez vas bi sve bilo puno teze! kad navecer legnem svoju djevojcicu, vi ste mi jedino drustvo i potpora
danielica (imenjakinjo ) hvala i tebi sto si tu!
mi smo svi jedna veeelika obitelj
I ja sam tu, ponosna mama 6 godišnje kćerke...solo smo od 6 mjeseca...službeno nismo još, čekamo sud, zadnje ročište...
Ali život nam je bolji, kvalitetniji i sretniji, kvare nam ga ponekad samo odlasci kada ide k ocu, što joj je svaki put nekako sve teže...
Još je rano, još je i mala, ali vjerujem da ću u Vama pronaći riječi podrške a isto tako i ja sam tu ako mogu ikako pomoći...pa makar samo i poslušati ili nasmijati...
:D
postoji li neki samohrani tata? mm je jedan od takvih i ne mogu vam opisati sa koliko je ljubavi odgajao svoje dijete. ali je otisao i u krajnost pa je to dijete danas poprilicno razmazeno 20-godisnje odraslo bice.... i u pocetku me nije prihvacalo, sada osrednje....
a ja sam iz obitelji razvedenih, na koju je tata nakon razvoda zaboravio.....
i zato kada mi mm prica o odnosu sa svojim sinom, kako ga je odgajao i brinuo za njega uvijek mi suze dodju na oci.
a sto se tice samohranih mama, mozda vam nece biti najlakse u pubertetu vasih andjela ali kada sazriju i shvate koliko ste im ljubavi dale, voljet ce vas neizmjerno kao i ja moju majku.
piky prvotno napisa
evo i mi se prijavljujemo na ovaj pdforum!
imam dva dečka, jedan 9god, a drugi 7 mjeseci i od Božića nastavljamo sami.
Još uvijek nemam pojma da li je dobro, na ovom pdf-u ljudima poželjeti dobrodošlicu , ali nama je dobro, pa ti ju ja želim.
I naravno, nadam se da si dobro!
hvala
dobro smo. lagano radimo nove planove za budućnost.
Nemojte zamjeriti upad.
Ja sam odrasla u jednoroditeljskoj i često se naluknem k vama.
Sad moram:
anki,
I vama ostalima
I ja sam tu.
Još koji dan i idem na "prozivku".
i ja sam u procesu postajanja samoharane majke, moja mala curica ima 3 mj, još nijje pokrenut razvod, ali sve ide prema tome
koliko malih bebica
Tek sad sam skužila !anki prvotno napisa
Anki, tebi i dječici
evo i mene, imam malog od 2 godine i samohrana sam od samog pocetka, djetetov otac nije niti prijavljen...tako da sam doslovce samohrana, bez alimentacije....no , havala bogu, nista nam ne fali, a najmanje ON!!!! no samo me malo muci kako ce to biti jednog dana kad krene u skolu, da li ce ga djeca zezati......
Pa evo da se i ja učlanim u vaš klub iako nisam samohrana majka ali otac jesam. Moja bivša je ostavila i mene i kćer kad mi je kćer imala samo 6 mjeseci. Sad ima malo više od tri i pol godine. Prošle godine smo se i rastali, ja sam dobio skrbništvo a ona može vidjet djete jednom tjedno.
zoran.sunja prvotno napisa
single i zorane, dobrodošli!
Rastipkajte se!
ne brini...single prvotno napisa
osim sto sam jednoroditeljka i dijete sam jednoroditeljke (koja je dijete prakticke jenoraditeljke a koja je dijete udovice-jednoroditeljke 8) ...
nikad, ali NIKAD, nista neugodno nisam dozivjela zbog toga u skoli, parku, izvananstavnim aktivnostima itd...
a 'u moje doba' nas je bilo samo oko troje-cetvero u razredu iz jednoroditeljske obitelji...
statistike su danas jos vise u prilog jednoroditeljskim obiteljima sto se toga tice tak da nemas sto brinuti...
no, da, djeca nekog mogu zezati - i ako to hoce naci ce vec nesto 'osjetljivo' (naocale, debljina, mrsavost, nacionalnost, odjeca, tetkina svekrva umjesto 'r' kaze 'lj' itd.) - to se svakome moze naci...
to ne mozemo kontrolirati ali mozemo poticati djetetovo samopouzdanje i biti model zadovoljne i hrabre osobe unatoc vanjskim (ne)prilikama...
hvala, lijepo si me utjesila
evo, javljam se i ja
imala sam tu nesreću da mi je umrla mama kada sam bila djevojčica, i mene i sestru odgojio je otac. Moj prekrasni tata. Danas on pomogne meni i sestri u čuvanju naše djece.
evo i mene
jos mjesec i po i stzemo moja dvoipolgodisnja kcer i ja,malo me strah cure (decki), daj me ohrabrite!!!!!!!