Zahvalnošću. Ponekad mi ide super, ponekad manje super. Ima trenutaka u kojima bi hodala cestom i pjevala na sav glas, a i onih u kojima bi vrištala i razbijala. Trudim se držati glavu gore,živjeti doslovno dan po dan i uživati u svemu onome što smatram dobrim u životu. Ne opterećujemo se time tko ima djecu i koliko je u braku i stariji ili mlađi od nas. Baaaaaš me briga. Drugačiji smo? Jesmo. Pa što? Još uvijek se veselim tuđim klincima. Jedna od najbližih prijateljica je prekjučer rodila - presretna sam. Na fridžu imam zaljepljenu A4 format sliku kumčeta - svaki put mi se lice razvuče u osmjeh kad ga vidim.
Mi smo u braku 6 i pol godina. Pokušavamo...pa ne znam što bih rekla koliko pokušavamo. U stvari od početka braka. Čak smo imali trudnoću i prije njega. Završila medicinski indiciranom kiretažom. Prvo nam je prepreka bila moje nedobro zdravstveno stanje nevezano za ginekološku stranu - još uvijek prisutno. Kad smo došli do faze da stvarno krenemo sa pokušajima dobivanja klinca...eto 2 spontana i jedna vanmaternična. Nije bilo lako, ali izdržali smo i upravo danas mi je 1. dan ciklusa u kojem idemo na naš prvi IVF. :D
Zašto gledati na rezultat pretrage koji ti se ne sviđa kao na nešto loše? Pa saznat ćeš tko ti je neprijatelj. To je prvi korak prema pobjedi.
A tek kakvu logistiku imaš na Rodi...