Djecje obaveze, kucni poslovi

[BusyBee]

"Ti si tu da meni sluzis!" ... cula sam recenicu upucenu djetetu prekonekoliko puta (u siroj obitelji). U svojoj sam dozivjela da "gospodin otac" ne moze pruziti ruku do frizidera i uzeti pice, nego izvoljeva od mene ili sestre da mu serviramo pice (nikad, nikad nije zamolio da mu se nesto donese, uvijek naredba!).
S druge strane, nikad nisam imala neke obaveze u kuci koje bi bile samo moje, osim odrzavanja sobe u kakvom-takvom redu.

Ja sam stava da dijete nije i ne smije biti besplatna pomoc u kuci (da uglavnom ono odnosi smece, pere sudje, podove, wc, brine o necemu od kucanskih poslova koji se moraju obavljati redovito).
Od djeteta ocekujem da odrzava svoju sobu u nekakvom redu (i podigne igracke s poda 1x tjedno da mogu oprati pod), da povremeno, ako postoji potreba ili zelja (djeteta), pomogne oko zajednickih obiteljskih dogadjaja (pripremanje/raspremanje stola, npr.) i da mi uskoci u pomoc ako nesto zamolim.
Nisam sklona postavljanju nekih redovitih obaveza ako one ne vesele dijete, a osobito nisam sklona ne pokazati djetetu da cijenim njegovu pomoc, npr. u obliku nekog simbolicnog dzeparca (povrh onog "redovitog" kojeg namjeravam poceti davati kad krene u skolu).
Jednom sam dozivjela nekakvu polu-osudu ovakvog razmisljanja, ali je na kraju vecina poznanica koje su me "osudile" zavrsila tako da ili djeca i one funkcioniraju bas tako kako sam ja rekla da namjeravam ili kukaju da bi rado djetetu i povecale dzeparac kad bi samo cinilo x ili y u kuci na redovitoj osnovi (mame iz mog primjera imaju od jednog do troje djece)

Kako vi razmisljate? Treba li djeci dati neka kucna zaduzenja da ih redovito odradjuju i ne nagraditi ih na neki nacin za to, jer, u krajnjem slucaju, ni nama nitko ekstra ne placa skrb o obitelji ili ipak dijete treba simbolicno nagraditi za preuzetu obavezu?

[Ancica]

Ja mislim da svi trebamo sudjelovati u radu u kuci, po nasim sposobnostima, bez obzira jesu li nam odredeni zadaci veselje ili ne.

Neke stvari su dio opce rutine (npr. servirati stol - to klinci rade, pospremiti stol poslije - svatko svoje plus svi zajedno ostalo, dok nije stol cist, a sad nam polako klinci pomazu i kod pranja suda poslije jela). Dorucak si uglavnom svatko pripremi sam. Najcesce je isto kod gableca navecer. Ostalo dijelimo zadatke po potrebi, nemamo trenutno popis sto spada pod koga. Sve vise tezim tome da ga niti ne pokusamo uspostaviti jer mi je nekak logicnije da se zadaci odraduju kako koji iskoci i kako je tko slobodan i sposoban.

Jako mi je vazno da su svi ukljuceni u odrzavanje kucanstva, i da osjecaju normalnost i obavezu da budu.

[Deaedi]

U mojoj obitelji djeca su uvijek bila povlastena, sa VIP tretmanom. Dakle, nsa (meme i mog brata) se uvijek posluzivalo, pospremalo za nama. Mi nismo trebali raditi nista, osim onoga sto smo sami htjeli. I u obitelji MM je bilo isto (3 djece).

Tako da smo i mi nastavili s tom praksom. A inace, mislim da djeca ne trebaju dobiti posebnu nagradu za kucanske poslove.

[ms. ivy]

U mojoj obitelji djeca su uvijek bila povlastena, sa VIP tretmanom. Dakle, nsa (meme i mog brata) se uvijek posluzivalo, pospremalo za nama.

uvjerila sam se da je ovo jako, jako loše i svoje dijete ne namjeravam stavljati na pijedestal. s druge strane, nismo ni 12-člana poljoprivrednička obitelj iz 19. stoljeća pa andrej neće na treći rođendan dobiti motiku u ruke. njega zasad veseli sudjelovati u "odraslim" aktivnostima (postavljanje stola i sl.), a za dalje skupljam vaša iskustva.

zapravo, ančičina zadnja rečenica je i moj stav.

[mendula]

Slažem se s Ancicom. U smislu njezine zadnje rečenice mislim da davanje novca ili neke druge nagrade, pa i simbolične, ne pridonosi doživljaju normalnosti i obaveze uključivanja u održavanje kućanstva.

[Deaedi]

U mojoj obitelji djeca su uvijek bila povlastena, sa VIP tretmanom. Dakle, nsa (meme i mog brata) se uvijek posluzivalo, pospremalo za nama.

uvjerila sam se da je ovo jako, jako loše i svoje dijete ne namjeravam stavljati na pijedestal.

Nitko od nas nije "lose" ispao

[BusyBee]

To odrzavanje kucanstva ja sebi "dijelim" u dvije razine - ono sto je normalno da svatko preuzme na sebe: pripremis/raspremis za sobom (bilo ako si jeo ili radio nesto za stolom, na podu, na kaucu) ... i drugi dio: masa stvari koju je potrebno napraviti da sve funkcionira ok (tu su mi ciscenja, spremanja, peglanja, pranja robe, ...).

Za prvi dio bi voljela da stekne naviku odraditi svoje (sto i radi, krenulo je kroz igru i postalo navika, uzeti dorucak, pospremiti nakon sebe, spremiti igracke nakon igranja, .. ne ide nam jedino uredno odlaganje robe nakon razodijevanja), u drugom dijelu (ove moje podjele) razmisljam da je odgovorna za svoj prostor, tj. svoju sobu.

[litala]

ja slicno ko ancica...

nemaju jos nekih obveza koje bi bile uvijek i samo njihove, ali mislim da trebaju redovito sudjelovati u kucanskim poslovima. isto - ne po nekom rasporedu, nego po pojavnosti

od nekih temeljnih obveza, za sad samo ida ima obvezu da sama brine o svojim skolskim obvezama (pisanje domacih zadataka, vjezbanje, pripremanje torbe i pribora za iduci dan), a sto se tice pospremanja sobe, odustala sam od toga da pospremaju igracke rijetko, sad sam u fazi da trazim spremanje nakon dovrsene aktivnosti.


sto se tice djeparca - nemaju ga. ponekad dobiju nesto u kasicu (nekakav sitnis, nikad nema vise od 15-20kn u kasici), ponekad si sami uzmu iz kasice za neki ekstra slatkis, cesce im mi kupimo ono sto zatraze...


i jos nesto vezano uz kucanske poslove i obveze - ja nisam neka fly lady, nemam rasporeda i redovito radim po hiru i inspiraciji (cesto i zabusavam...) pa ne ocekujem od njih da odnekud (s neba) preuzmu neke redovitije obrasce ponasanja. ali ih ucim da kucanski poslovi, kolikogod znaju biti neinventivni, dosadni, uporni i naporni, moraju biti odradjeni jer inace suzivot bas i ne funkcionira...

[Sun]

Kod nas nikad djeca nisu ništa morala pomagati. Sjećam se da sam znala mamu pitati kako to da ne moram prati suđe ili nešto, ponukana onim što sam vidjela kod mojih malih prijateljica. Ona bi uvijek odgovarala da me sve to čeka kad narastem, neka se sad samo bezbrižno igram. Baš zbog toga smo (brat, sestra i ja) brdo puta nešto napravili, počistili, pospremili, oprali da joj pomognemo. I uvijek s guštom, bez onog ružnog osjećaja da nešto moraš. Svaki put bi ona to primjetila i nagradila nas svojom pažnjom, nikakvim novcima i materijalnim stvarima. I hvala joj na tome. I nisam se zbog takvog odgoja pretvorila u neku nediscipliniranu lijenčinu, i dalje svoje obaveze obavljam bez ikakvih problema. (doduše ne uvijek s guštom )
Eto, nadam se da ću i ja tako sa svojom djecom uspjeti i da ću imati dovoljno mudrosti da reagiram najbolje na kritike osude i polu-osude..

[Deaedi]

Kod nas nikad djeca nisu ništa morala pomagati. Sjećam se da sam znala mamu pitati kako to da ne moram prati suđe ili nešto, ponukana onim što sam vidjela kod mojih malih prijateljica. Ona bi uvijek odgovarala da me sve to čeka kad narastem, neka se sad samo bezbrižno igram. Baš zbog toga smo (brat, sestra i ja) brdo puta nešto napravili, počistili, pospremili, oprali da joj pomognemo. I uvijek s guštom, bez onog ružnog osjećaja da nešto moraš. Svaki put bi ona to primjetila i nagradila nas svojom pažnjom, nikakvim novcima i materijalnim stvarima. I hvala joj na tome. I nisam se zbog takvog odgoja pretvorila u neku nediscipliniranu lijenčinu, i dalje svoje obaveze obavljam bez ikakvih problema. (doduše ne uvijek s guštom )
Eto, nadam se da ću i ja tako sa svojom djecom uspjeti i da ću imati dovoljno mudrosti da reagiram najbolje na kritike osude i polu-osude..

Upravo tako je bilo kod nas. Nista nismo morali, pa smo napravili s gustom, a ne iz obaveze.

[ms. ivy]

U mojoj obitelji djeca su uvijek bila povlastena, sa VIP tretmanom. Dakle, nsa (meme i mog brata) se uvijek posluzivalo, pospremalo za nama.

uvjerila sam se da je ovo jako, jako loše i svoje dijete ne namjeravam stavljati na pijedestal.

Nitko od nas nije "lose" ispao

nisam ni mislila na tebe nego na primjer iz moje okoline. to se čak i ne odnosi toliko na obaveze nego na općeniti stav prema djetetu - dijete je ravnopravni član obitelji, ono živi u obitelji a nije predmet obožavanja spušten s nebeskih visina, da malo iskarikiram.

[ninet]

Ja zaista mislim da je rad zdrav. No ne naustrb slobodnog vremena, sporta, razonode, ucenja i uzivanja u zivotu - koliko je to moguce.
Jesam za podjelu poslova i to ne "prirodnu" vec u skladu s afinitetima.
Ni u kom slucaju nemam namjeru novcano nagradjivati "pomoc" ...no isto tako, ako se bas bude zestoko opirao molbama da nesto napravi nemam namjeru ni insistirati - ali imam se namjeru zestoko opirati kad nedugo potom bude trazio od mene neku vrstu usluge...

No teoretski ljubav lijepo zvuci.....nemam pojma kako ce biti u praksi...ovo su gore same hipoteze.

[Mamita]

u svojoj obitelji sam imala kao mala brdo obaveza
radila sam sve po stanu
i tad mi to uopće nije bilo teško
sad, iz ove perspektive, mislim da to nije bilo normalno

sami je još uvijek mali, ali ja ponekad tražim da zajedno pospremimo igračke
ili da svoj tanjur vrati u kuhinju
baci svoje prljave čarape u korpu za veš
ali to nam je domet dometa
ne znam kako ćemo kasnije
jel prljaju više sad ili kad su veći ?

[BusyBee]

Mi imamo neke stvari koje se redovito ponavljaju - iznosenje smeca i metenje kuce (zbog psa i dlaka), npr.

Sun, mi smo slicno odgajane sa istim rezultatom.

Mi (sestra i ja) isto nismo imale redovan dzeparac. Moji i danas tvrde da smo zbog toga dobivale vise nego oni koji su imali dzeparac, ali meni je falio osjecaj da imam neku lovu koju mogu, u nekim granicama, potrositi na sto god zelim. I da mogu odluciti sto cu s njom. Zanimljivo, rekla bih da dosta lose raspolazemo s novcem, tj. da smo u odrasloj dobi morale uciti kako s novcem. ... mozda ima veze ...

Sto je mene ponukalo na razmisljanje o povecanju dzeparca (u biti, jos ni ne dobiva dzeparac) kao nagradi za redovito preuzete neke ekstra obaveze (sto mi doma smatramo ekstra obavezom djeteta, tu postujem da nas ima razlicitih i da razlicito razmisljamo koliko dijete treba preuzeti na sebe) ... sjaj u ocima kad dodje kod mene u firmu pa uzme ocistiti monitore u ucionici (jer joj je dosadno) i onda za nagradu dobije 5 kuna. Ili kad je deda zamoli da mu pomogne presloziti knjige iz jedne sobe u drugu pa je nagradi sladoledom i novcanicom od 10 kn za rad i trud.

[ninet]

Mene tu brine poruka....Cijeli zivot ce imati neke ekstra obaveze, a nece uvijek biti nagradjen za njih. Sta ce se desiti s motivacijom onda?

kod nas u obitelji radimo svi, prema uzrastu..., npr, sudje se moze poslozit u perilicu(to radi jedna od velikih cura) kad zavrsi druga ga posprema... ja rucno perem velike stvari i to im ne dam da diraju(velike lonce i tepsije) roba se pred pranje razvrstava po bojama - to je ivin zadatak(10 g) al vidim da ona to od gusta radi... voli slagati boje...
pod metem i perem ja. robu povesam ja peglam ja, matija(6,5g) baca smece ako hoce, ako ne onda to radi mm a ona sprema igracke..ines(2,5g) je zaduzena za donosenje cistih pelena i vlaznih maramica kad se presvlaci sekica.... tu i tamo pomogne matiji pokupiti papire s poda, samo zato da bi mogla kasnije ponove sve istresti...
kuham preko tjedna ja, za vikend mm(ako ne radi) stol za jelo pripremaju djeca jer se tome vesele, najcesece se odmah i posvadjaju tko ce imati zlicu koje boje.... raspremamo svako iza sebe...


nakon toga ih ne nagradjujem jer smatram da je to nesto sto se moze obaviti i da im to moze samo dobro posluziti u zivotu... naravno, ako imaju vise zadace ili spremaju kakav ispit, onda preskacu zadatke i ja ne inzistiram nego ih obavim sama, a vidim da takav nacin ophodjenja sa njima kako sebi ravnopravnima mi donosi samo pozitivne rezultate

[ms. ivy]

a što se džeparca tiče... ne bih da služi kao plaća za obavljene poslove (ninet - motivacija), ali mislim da je koristan za izgrađivanje stava prema novcu i učenje baratanja istim. (mi nismo imale fiksan džeparac, sudjelovale smo u kućnim poslovima pa gledam iz više kuteva)

[ninet]

a što se džeparca tiče... ne bih da služi kao plaća za obavljene poslove (ninet - motivacija), ali mislim da je koristan za izgrađivanje stava prema novcu i učenje baratanja istim. (mi nismo imale fiksan džeparac, sudjelovale smo u kućnim poslovima pa gledam iz više kuteva)

Pa sto bi rekli kod nas...exactly

[mendula]

Kućanski poslovi su dosadni, uvijek ih ima i neophodno ih je obavljati da bismo mogli normalno živjeti. Živjeti kako odrasli, tako i djeca.
Ako se moja djeca isključivo igraju i ostavljaju nered za sobom, bez osjećaja da nered treba pospremiti kako bi mogli živjeti, osjećat ću se kao žrtva svoje djece. Radije ću ih učiti da prema svojim mogućnostima, pospreme za sobom i tako ne gaze moju osobnu granicu.
Isto tako i za kućanske poslove iz grupe "održavanje". Djeca isto tako imaju neophodne koristi od rezultata tih poslova, i trebaju, prema svojim mogućnostima, sudjelovati u obavljanju istih.
E sad, što su to mogućnosti djeteta u određenom trenutku? Malo dijete treba se uglavnom igrati, a pomoći će dok mu je to zanimljivo prema sposobnosti koncentriranja na jednu aktivnost. Starije dijete (školsko) možda će htjeti nešto sprovesti od početka do kraja (npr. oprati sva tri prozora u dnevnoj sobi), ali ne na redovnoj osnovi. I povremeno će osjetiti frustraciju što mora obaviti neki posao, ali će ga obaviti jer smeće inače smrdi u kući. Kao što ponekad jede ono što manje voli jer zna da je to zdravo.
Problem je što će neizneseno smrdljivo smeće sigurno iznijeti netko drugi. Ja bih tu inzistirala (nakon što procijenim da je količina i vrsta posla primjerena djetetu i trenutku i da ono odbija samo zbog imam-zanimljivijeg-posla).

[Zdenka2]

Ja mislim da djeca ne moraju vršiti kućne obaveze na način kako to čine odrasli, odnosno da nose odgovornost za kućanstvo i teret obaveza oko toga. Ali, isto tako ne mislim da se mogu ponašati kao da su u restoranu ili u hotelu. Netko je spomenuo da djeca ne bi smjela biti besplatna pomoć u kući, a ja pak mislim da ja nisam ničija besplatna kuharica, sobarica itd. Mislim da je umjereno privikavanje na kućne obaveze dio dobrog odgoja. Ne radi se samo o tome da se dijete priučava određenim poslovima, kako bi se lakše osamostalilo, nego i o odnosima u obitelji. Moj sin je mali, on nema gotovo nikakvih obaveza, osim da odnese svoje otpatke u smeće, svoje suđe u sudoper, da pospremi igračke, pobriše što je prolio itd. Zamolim ga da mi nešto doda, donese i to čini bez prigovaranja. Ponekad postavlja stol, odnese nešto u košaru za prljavo rublje i tome slično. Samo ako on želi može i prati suđe. Voli sudjelovati u pravljenju kolača i kuhanju. Poučavam ga o tome da tata i ja ne možemo sve raditi da i on mora voditi brigu o nekim stvarima kako bi smanjio naše kućne obaveze, a ne se ponašati kao da se stvari same sređuju. Džeparac bih davala nevezano za kućne poslove (još ga ne dobiva, a dobivat će ga kad krene u školu). Sudjelovanje u kućnim poslovima ne bih plaćala, jer ni meni to nije plaćeno. Kad M. ode s tatom u dućan prodati boce - ambalažu, ta zarada ide njemu, ali mislim da je to ipak nešto drugo od plaćanja za odnošenje smeća ili brisanje suđa.

[ninochka]

ne bi išla ni u jednun ni u drugu krajnost. neću ja biti sluga njemu, niti on meni

pod tim mislim da neću ja za njim kupiti njegove igračke iz dnevne sobe, niti će on prata pod dok ja sjedim

ako ja kuham, on će iznijeti smeće i sl.

ne planiram mu uvesti "radnu obavezu", ali za sobom će uvijek morati počistiti, kao i ja uostalom

sad ima tri godine i sprema svoj veš u košaru, cipele i jaknu u ormar, suđe u sudoper i igračke iza sebe

[BusyBee]

a ja pak mislim da ja nisam ničija besplatna kuharica, sobarica itd

Moje misljenje u ovome je da je kuhanje npr. dio moje i MMove uloge koju smo preuzeli kad smo zasnovali obitelj. Ne osjecam se obiteljskom kuharicom ili spremacicom, niti MM, a ravnopravno dijelimo sve obaveze u kuci.

a što se džeparca tiče... ne bih da služi kao plaća za obavljene poslove

Ni ja (ako se odnosilo na komentar o dzeparcu iz prvog posta).

[Deaedi]

ne bi išla ni u jednun ni u drugu krajnost. neću ja biti sluga njemu, niti on meni

pod tim mislim da neću ja za njim kupiti njegove igračke iz dnevne sobe, niti će on prata pod dok ja sjedim

ako ja kuham, on će iznijeti smeće i sl.

ne planiram mu uvesti "radnu obavezu", ali za sobom će uvijek morati počistiti, kao i ja uostalom

sad ima tri godine i sprema svoj veš u košaru, cipele i jaknu u ormar, suđe u sudoper i igračke iza sebe

Svaka cast, bogami ni ja uvijek ne pospremim za sobom, a kamoli da cu to ocekivati kad H bude imala 3g!

[P&A]

Djeca su djeca i pustimo ih da budu DJECA. Pred njima je cijeli život kad će morat radit. U mojoj obitelji sestra i ja smo bile dužne održavat sobu ( igračke) urednim i tu je kraj. Kad smo bile malo starije 18-tak god, pomagale smo mami, ali to nismo morale.
tako je i sad s mojo djecom. malena je još premala da bi nešto radila po kući, a Paulo ima zadatak skupit igračke.
Možda griješim i možda će mi se sve to jednom razbit od glavu, ali mi nije normalno da dijete od 5 godina obavlja kučanske poslove umjesto mene i MM.
Moram napomenut da sam jako odgovorna i savjesna bila još od školske dobi i uvijek na vrijeme izvršavala svoje obveze

[ms. ivy]

a što se džeparca tiče... ne bih da služi kao plaća za obavljene poslove

Ni ja (ako se odnosilo na komentar o dzeparcu iz prvog posta).

čini mi se bolje pokazati korist od obavljenih poslova - super, sad se možemo igrati/ići van/nešto treće, ovisno o dobi djeteta. bar je meni to motivacija za obavljanje kućanskih poslova... da ih maknem s puta i mogu raditi što želim.

[Pliska]

U stanu živimo svi troje. Prljamo svi, razbacujemo svi, jedemo svi pa tako smatram da trebamo i svi pospremati. Nije to nikakav težak zadatak za D., ali očekujem od njega da sprema za sobom. Nije više maleni i sasvim dobro može pospremiti sobu, stol... Koji put baci smeče, pere prozore (to voli), pere suđe, briše prašinu... Većinom je to kad se njemu da to raditi. Ponekad zaželi da odemo nekamo, a ja moram brdo toga napraviti i on sam se ponudi pomoći mi jer zna da ću tako prije završiti i moći se posvetiti njemu. Tako je i sa MM.

Bio je nekakav dogovor da će dobivati 2 kune svaki put kad baci smeče ali je to palo u vodu pa ga sad nagradim tu i tamo, ali ne uvijek materijalno. Nagrade su raznovrsne i smatram da ih treba nagraditi za njihov trud.

[Deaedi]

Djeca su djeca i pustimo ih da budu DJECA. Pred njima je cijeli život kad će morat radit. U mojoj obitelji sestra i ja smo bile dužne održavat sobu ( igračke) urednim i tu je kraj. Kad smo bile malo starije 18-tak god, pomagale smo mami, ali to nismo morale.
tako je i sad s mojo djecom. malena je još premala da bi nešto radila po kući, a Paulo ima zadatak skupit igračke.
Možda griješim i možda će mi se sve to jednom razbit od glavu, ali mi nije normalno da dijete od 5 godina obavlja kučanske poslove umjesto mene i MM.
Moram napomenut da sam jako odgovorna i savjesna bila još od školske dobi i uvijek na vrijeme izvršavala svoje obveze

Slazem se. neka pomazu ako im je to zabavno, ako im je dosadno i naporno niti u kom slucaju.

[renci]

Brat i ja smo bili sami s mamom i da joj nismo pomagali ne znam kako bi bilo, a ne sječam se da nam je i jednom naredila da nešto napravimo, jednostavno nam je to bilo normalno. On bi se brinuo za smeće a je za ćistoću, ili bi se dogovorili, a kad je mama došla doma s posla uvijek nas je pohvalila, nekad i nagradila kad je mogla.
Danas moje cure meni pomažu, ali i ja njima. Ja imam više vremena nego moja mama, doma sam i više sam s djecom. Je da ja napravim najviše, ali kad ih zamolim da mi pomognu nije im problem, dapače, otkad se rodio Andrija one same naprave puno toga (Iva voli mesti i prati podove, Ema oko suđa i stola, igračke zajedno razbacaju i pospremaju...) Nagradim ih ponekad, zahvalim im uvijek.
Nisam ja tu da njima služim, ali nisu niti oni tu da služe meni, najljepše je kad svatko radi ono što može i kad to želi, bez prisile i kad su zbog toga svi sretni i zadovoljni.

[BusyBee]

Kad M. ode s tatom u dućan prodati boce - ambalažu, ta zarada ide njemu

Mi smo to malo razradili. U hodniku imamo veliku postansku vrecu u koju spremamo plastiku, da nam se ne skuplja po kuci.
Ako Ema skuplja boce (koje odlazemo na jedno mjesto u kuhinji i nosimo van u vrecu u principu 1x dnevno) kroz tjedan, onda joj novac od povrata ide direktno u ruke i slobodna je raspolagati s njime kako zeli, a ako se mi o tome brinemo, onda joj lovu uvalimo u kasicu.

čini mi se bolje pokazati korist od obavljenih poslova - super, sad se možemo igrati/ići van/nešto treće, ovisno o dobi djeteta. bar je meni to motivacija za obavljanje kućanskih poslova... da ih maknem s puta i mogu raditi što želim.

A sto kad nemas takav stav u zivotu? Nama to nije motivacija za obavljanje kucnih poslova (meni je motivacija da se osjecam ugodno u zivotnom prostoru, MMu ne znam, vjerojatno mu je motivacija zadovoljna zena ) i mi cemo se uvijek ici prvo poigrati/ici van/nesto trece, a onda poraditi na "sanitarnom minimumu" u kuci.

[ms. ivy]

meni je motivacija da se osjecam ugodno u zivotnom prostoru

naravno, to je primarna motivacija. inače bih pospremala tek kad nam smeće dođe preko glave.

[a zakaj]

ja bih samo nadodala da ni za djecu nije lose da nauce obavljati neke kucanske poslove, bit ce im lakse kasnije u zivotu.
Ja sam u roditeljskom domu obavljala zaista minoran broj poslova - npr. nikad nisam stavila ves u masinu i oprala ga.
Kad sam pocela zivjeti samostalno, sa sadasnjim muzem (koji je takodjer do tad bio uvjeren da se casa ostavljena u sudoperu preko noci sama opere i pospremi u ormar), bili smo prilicno izgubljeni, a vrlo brzo se rodio i toncek.
Bilo bi nam puno lakse da smo bili malo uhodaniji u odrzavanju kucanstva.
Meni je cilj da mi djeca u nekoj dobi, kad dostignu punoljetnost otprilike, budu kadra brinuti se za sebe: kupiti nesto u ducanu, skuhati nesto, oprati ves, da znaju kako se pere kupaona, kako pod, a kako sudje, da znaju tocno sto gdje u stanu stoji i sl.
A bilo bi mi drago i da uskoro pocnu obavljati neke poslice po kuci i da pomazu muzu i meni.
Ne bih ih voljela opteretiti time da moraju prerano i previse voditi brigu o tome sto treba napraviti, ja cu ih podsjetiti ili zamoliti da nesto naprave. Ako koji put nece htjeti, nema veze, vazno mi je da osjetim da uglavnom imaju zelju pomoci.
A neke poslove cu polako prepustati njima, da postanu i njihova odgovornost.
Npr. od tonceka ocekujem da navecer kad skine svoju odjecu da ju baci u zmazani ves, da pospremi svoje igracke, cipele, jaknu. I to ga jos moram podsjecati, ali zapamtit ce s vremenom.

[BusyBee]

Kao i u svemu, i tu se vodimo valjda svojim iskustvom. Ja, npr. imam sasvim drugacije iskustvo - sestra i ja nismo imale obaveze nikakvog tipa u kuci i mama nas nije posebno nicemu ucila, vezanom za kucanstvo, a obje smo se i u studentskim danima i kasnije u svojim obiteljima snasle sasvim ok. Ni priblizno se nisam osjecala izgubljeno (bar sto se tog dijela tice).

Jedan izraz mi je bas dobro "sjeo" u tom mom razmisljanju - ja ne zelim da moje dijete vodi brigu o bilo cemu od kucanskih poslova (koji kod mene spadaju u onu drugu kategoriju). Pod tim izrazom (savrsen mi je za ovo) smatram bilo sto sto traje u kontinuitetu.

[Pliska]

meni je motivacija da se osjecam ugodno u zivotnom prostoru

naravno, to je primarna motivacija. inače bih pospremala tek kad nam smeće dođe preko glave.

Sve ti se svodi na kraju na isto: ako imaš nered nisi zadovoljna i TM i dijete nije sretno. Kad pospremite stan ti si sretna i oni isto

I mi se često odemo najprije igrati pa ja onda obavim što treba, ali to nije uvijek moguće. Suđe se neće samo oprati, veš se neće sam oprati, osušiti i speglati, igračke neće same otić na mjesto. To su svakodnevne obaveze svih u kući.

[litala]

Možda griješim i možda će mi se sve to jednom razbit od glavu, ali mi nije normalno da dijete od 5 godina obavlja kučanske poslove umjesto mene i MM.

pa ako i rade nesto (moja djeca) ne rade to umjesto mene i mm-a, rade zajedno s nama. ja vjerujem da je to ipak neka razlika... ja ne sjedim pred kompom ili tv-om dok oni usisavaju, ne znam kako si ti to zamislila da ona djeca koja pomazu u domacinstvu - rade to umjesto svojih roditelja :?

[ninochka]

Djeca su djeca i pustimo ih da budu DJECA. Pred njima je cijeli život kad će morat radit. U mojoj obitelji sestra i ja smo bile dužne održavat sobu ( igračke) urednim i tu je kraj. Kad smo bile malo starije 18-tak god, pomagale smo mami, ali to nismo morale.
tako je i sad s mojo djecom. malena je još premala da bi nešto radila po kući, a Paulo ima zadatak skupit igračke.
Možda griješim i možda će mi se sve to jednom razbit od glavu, ali mi nije normalno da dijete od 5 godina obavlja kučanske poslove umjesto mene i MM.
Moram napomenut da sam jako odgovorna i savjesna bila još od školske dobi i uvijek na vrijeme izvršavala svoje obveze

Slazem se. neka pomazu ako im je to zabavno, ako im je dosadno i naporno niti u kom slucaju.

već sam rekla da moj nema radnu obavezu, niti će ikad raditi nešto umjesto mene

ali bome neće ni grickati štapiće i mrviti po podu dok ja usisavam. i ne priznam to da mu kažem za koju godinu "odi baci mseće", a on meni "dosadno mi je to i naporno, neću"

[maria71]

upravo tako

marko iz zabave slaže veš i svoje igračke,cipele i robu

sa 13 godina će mu to biti obaveza,pa makar ja bila nemajka dana, i on iz osvete napisao blog

[flower]

pih, i to ti je anarhistica 8)

ja ocekujem da sudjeluje - ocekujem da pomogne, nekako mi je predaleko razmisljati o tome sto ce biti kad bude veca...sad ju zamolim da macki ili psima da jesti, da pospremi za sobom, da pomogne vjesati robu itd...

[BusyBee]

sad ju zamolim da macki ili psima da jesti, da pospremi za sobom, da pomogne vjesati robu itd...

A sto ako/kad ti kaze da ne zeli ili ne moze jer ima nesto drugo za obaviti?

[Mukica]

ja o tome nisam nikad ovak dubokoumno razmisljala

kad je oskar bio dovoljno velik da moze odnjet vrecu smeca iz kuhinje do kante koja je na dvoristu pocela sam mu govorit neka to napravi

melita misli da je to neka super privilegija furat smece pa u zadnje vrijeme vodimo rat oko toga tko ce zapravo odnjet vrecicu jer oskar ma kolko se njemu ne dalo nosit ipak ne da NJOJ da ona nosi

moji doma meni sve pomazu
od stavljanja sudja u sudjericu i vadjenja iz iste
pa preko trpanja vesa, pranja, vadjenja, susesnja, pobiranja
gule krumipre
dinstaju luk
rezu mrkvu
usisavaju
peru sudje
nose smece
rade noklece za juhu (ja stavim jaja, brasno, pa oni nekaj lupaju malo to, pa malo ja, pa malo oni, pa ja dovrsim, pa oni stavljaju noklice u juhu)
i tak oko kolaca isto... i sveg ostalog kuhanja

i ne mislim da oni to ne bi trebali radit
niti da oni to rade UMJESTO mene
rade to zato sto ih veseli i zato kaj smo prije gotovi ak svako nekaj malo napravi


u zadnje vrijeme je super fora mami kuhat kavu
dakle, obadvoje i Oskar i Melita znau nalit mlijeko u salicu, stavit secer, ukljucit mikrovalnu, zgrijat mlijeko, stavit jacobsicu i donjet mami kavu

nisam ih ja S NAMJEROM UCILA ni TRAZILA da mi kuhaju kavu
silno su zeljeli skuhat mi kavu
pa sam im pokazala kak se to radi

i sad ponekad imam po 3 nepopijene kave sto cekaju u redu... al nema veze... proci ce ih to ili samo od sebe ili cim skuze da ipak nemrem popit TOLKO kave

[flower]

a ja kazem - ok, onda cu ja...
osim njenih igracaka - onda kazem - budem li ih ja spremala zavrsit ce u smecu 8)

[P&A]

Možda griješim i možda će mi se sve to jednom razbit od glavu, ali mi nije normalno da dijete od 5 godina obavlja kučanske poslove umjesto mene i MM.

pa ako i rade nesto (moja djeca) ne rade to umjesto mene i mm-a, rade zajedno s nama. ja vjerujem da je to ipak neka razlika... ja ne sjedim pred kompom ili tv-om dok oni usisavaju, ne znam kako si ti to zamislila da ona djeca koja pomazu u domacinstvu - rade to umjesto svojih roditelja :?

Kučanski poslovi su isključivo poslovi odraslih, što isključuje pospremanje igračaka. Normalno da će kad skine cipele iste ubacit u ormarić, jaknu objesit isl. Ali znam roditelje čija djeca nakon kupanja sama rede kupaonicu i to mi nije Ok, kao ni pranje suđa, usisavanje koje je i meni koji put naporno,pravljenje kreveta i da ne nabrajam dalje. Nadam se da ti je sad bar malo jasnije.
Trebalo bi precizirat dob djeteta o kojem raspravljamo jer naravno da se ono od 3 i ono od 10g ne mogu ponašat isto kao što i ne vrijede ista pravila za oboje.

[Mukica]

sad ju zamolim da macki ili psima da jesti, da pospremi za sobom, da pomogne vjesati robu itd...

A sto ako/kad ti kaze da ne zeli ili ne moze jer ima nesto drugo za obaviti?

onda velis o.k. budes poslije
ili nemoj poslije zaboraviti jer ce inace sve mamam morat sama, a ja obozavam kad ti meni ovak lijepo pomazes, nikad nisam imala boljeg pomagaca od tebe i ne znam nikoga ko - bolje trese hranu iz vrecice, - ljepse slozi igracek na policu, - bolje slozi ves na stender

tak ja - stalno preuvelicavam njihove zasluge oko pomaganja, al ne mislim da cinim lose kad vidim kolko su ponosni sto su tak npr. "super" objesili ves (a ono koma, al nema veze, ja dodjem pol sata kasnije pa to poslozim kak se spada ili ostavim tak... kajimaveze)

[Pliska]

Spominjalo se pospremanje kreveta pa sam se sjetila moje prijateljice iz srednje škole koja je svaki dan morala spremati krevet svojih roditelj, pospremiti kuhinju i niz drugih obaveza. Jasno mi je da sprema svoj krevet, ali od mame i tate :?

To ispadne baš da je ona radila umjesto njenih roditelja, a ne da s njima da im pomogne.

Djeca trebaju imati nekakav red, a ne da odrastu s mišljenjem da smo im mi sluge.

[flower]

gule krumipre
dinstaju luk
rezu mrkvu

kuhamo uvijek zajedno, trenutno najvise voli mjesati i gledati u pecnicu...

[a zakaj]

u zadnje vrijeme je super fora mami kuhat kavu
dakle, obadvoje i Oskar i Melita znau nalit mlijeko u salicu, stavit secer, ukljucit mikrovalnu, zgrijat mlijeko, stavit jacobsicu i donjet mami kavu

nisam ih ja S NAMJEROM UCILA ni TRAZILA da mi kuhaju kavu
silno su zeljeli skuhat mi kavu
pa sam im pokazala kak se to radi

carice 8)

kad sam prvi put bila trudna, muz i ja smo se zahebavali da cemo djetescetu, kad propuze sasit odijelce od carobne krpe i pustit ga da puze. Da ce umjesto igracaka dobivat kantu, moco, partvis i miscafl (za one koji znaju sto to znaci), a za rodjendane nove sarene gumene rukavice.
al pustimo zahebanciju...

ja ozbiljno mislim da djeca mogu i trebaju ravnopravno sudjelovati u zivotu svoje obitelji, a da to osim povlastica da odlucuju o onome o cemu mogu podrazumijeva i da pomazu onoliko koliko mogu.
Isto tako vjerujem da djeca imaju pravo na bezbrizno djetinjstvo, i tu se apsolutno slazem s BB. Ako ikad vidim da vode brigu, ili su optereceni bilo cime osim o svojim (buducim) skolskim obavezama, bit cu jako tuzna.
Dakle, roditelji imaju obavezu uvoditi djecu u zivot (koji podrazumijeva i kucne poslove, i empatiju i zelju da se pomogne drugom...), ali kroz igru, u skladu s dobi djeteta, i tako da djetetu bude zanimljivo i gust.

[Bubica]

Mukice, imam osjećaj da to B neće raditi niti sa 12...

B samo ide po kući i kaze "Jadna mama, ti uvijek moras sve sama raditi", potapsa me suosjećajno i krene dalje, niti ne pomislivši da mi pomogne

A izgovorenu recenicu pokupio je, naravno, od mene, izgovorila sam ju, majkemi, samo jednom

[Zdenka2]

[tak ja - stalno preuvelicavam njihove zasluge oko pomaganja, al ne mislim da cinim lose kad vidim kolko su ponosni sto su tak npr. "super" objesili ves (a ono koma, al nema veze, ja dodjem pol sata kasnije pa to poslozim kak se spada ili ostavim tak... kajimaveze)

I ja. Samo moram paziti da on ne primijeti da sam popravljala.

[a zakaj]

[tak ja - stalno preuvelicavam njihove zasluge oko pomaganja, al ne mislim da cinim lose kad vidim kolko su ponosni sto su tak npr. "super" objesili ves (a ono koma, al nema veze, ja dodjem pol sata kasnije pa to poslozim kak se spada ili ostavim tak... kajimaveze)

I ja. Samo moram paziti da on ne primijeti da sam popravljala.

sad me je sram priznati, ali to ja radim za svojim muzem kad slaze sudje u sudjericu.

a i kad toncek pere sudje (on to voli rucno, s puno pjene), ja poslije poskrivecki ispirem.

[Mamita]

sad ju zamolim da macki ili psima da jesti, da pospremi za sobom, da pomogne vjesati robu itd...

A sto ako/kad ti kaze da ne zeli ili ne moze jer ima nesto drugo za obaviti?

ovo sam naučila na vlastitom primjeru

kad je nešto tražio od mene, a ja to nisam mogla taj čas napraviti za njega (nešto mu dohvatiti, natočiti vode i sl.) jer sam nešto drugo radila, ruke su mi bile zauzete i sl. znala sam reći da mrvu pričeka dok ne obavim ovo prvo.
sad on meni "vraća istom mjerom" i na moju molbu za nešto npr. baci to u smeće kaže: pričekaj sad ne mogu.
i šta ću-pričekam. iako mi nekad teško pada jer ja bi baš taj tren okupala ga ili već nešto jer imam vremena baš za to, a on baš ne bi.

[flower]

ja sam morala spremiti sve krevete u kuci, pomesti sve i sloziti sudje, te kupiti kruh.
to su bile moje obaveze - sad mi se cini mudro s njihove strane, oni su dolazili kuci na cisto
s pozicije djeteta - znam da mi je to bilo opterecenje i da sam cesto znala imati los osjecaj ako sam bila na knap s vremenom.