 |
|||
Price za samopouzdanje
(danas sam puna pitanja)
Htjela bi L. prije spavanja pricati price koje podizu samopouzdanje...tog joj naime fali u odnosu sa drugom djecom. Cesto se npr. desi da vidim da bi se prikljucila nekoj skupini ali smatra da nesmije tj. boji se odbijanja. Ili ako ta skupina slucajno u guzvi, navali na njene igracke, ona se brze-bolje makne....zatim, da se dominirati itd.
Zna li netko takve price? Zamijenila bi ime glavnog junaka s njenim imenom...
Vjerujem da ces tu naci inspiraciju i pokoju ideju:
harfa.hr
pa pricaj joj pricu o njoj, izmijeni imena i situaciju i zavrsi kako je djevojcica/djecak odlucila prici grupi i svi su se zbog toga veselili i lijepo igrali
Izmisli ih. Znaš koje su joj krizne situacije pa ih obradi kroz priče.
I mislim da istovremeno treba poraditi na korijenu koji je u njoj, za prvu pomoć može naučiti mozakna pravilne reakcije ali to samo rješava trenutne probleme. Kasnije bi mogli doći novi.
http://www.planetopija.hr/hr/knjizara/knjiga/2094 meni su ovo divne priče.
Umirujuće, ohrabrujuće užitak ih je čitati i taman su dovoljno duge za priču za laku noć.
Bolje su za 4-5-6 nego za 2-3 godine.
E te andjele smo bas nedavno dobili na poklon mom trogodosnjaku... Nakon 2 price kaze on meni "mama, pricaj mi radije o djecaku koji je slomio nogu pa morao u bolnicu".
Mozda mu je prerano za ovu, ali veceras cemo pokusati ponovo.
Hvala na prijedlozima! Trampolina kako to mislis? Ne znam sto bi osim igrokaza i prica mogla poduzeti...Kako da poradim na korjenu?trampolina prvotno napisa
pa za pocetak ne forsirati ispricavanje
To bi bio dobar početak
Svi mi kao roditelji imamo očekivanja, problem je kad se poklopi roditelj s visokim očekivanjima i dijete osjetljivo na kritiku (oni to najčešće doživljavaju kao kritiku sebe, ne svog ponašanja). I eto problema sa samopouzdanjem.
Da bi ga imalo, dijete mora imati apsolutni osjećaj sigurnosti u roditelja, kao i osjećaj da ga bezuvjetno vole baš takvog kakav je.
E, da.pa za pocetak ne forsirati ispricavanje
I trampolina isto veliki potpis.
Nije lako biti roditelj. Nikako. Svi pogriješima. No dobro je priznati grešku. I sebi i djetetu.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 24.08.2013. at 21:23
Da, to sa isprikama cemo obustaviti
Al ne kirtiziram ju, nemam bas ni sta...lijepo ponasanje pohvalim, ako nesto npr. prolije, vidim da joj je krivo, pa kazem da nema veze. Ako nesto bas super nacrta, onda Ultra hvalim, ako samo nesto nacrcka, onda kazem da joj ovaj puta nije dobro ispalo i da znam da ona to moze bolje. Kad pogresno kritiziram, onda maksimalno nesto stila "pa dobro, jesi ti normalna" i kad je zlocesta, kazem joj da je zlocesta. Cak joj pustam da si sama radi kakao tako da se penje po kuhinjskim elementima i uzima iz gornjih elemenata salicu, slamku, sama lijeva mlijeko, da pridonesem samopouzdanju. Vise puta dnevno joj kazem da ju volim, da je dobra i najbolja, kad nesto dobro napravi, hvalim ju pred njom kod bake i dede...
Gotovo da i ne kaznjavam, jer njeno ponasanje nikad nije toliko zlocesto da bi zavrijedila kaznu. Jednom i mjesecu je mozda posaljem u sobu.
Ako je nesto ne, onda se obavezno zna i zasto.
Ako tvrdoglavi oko necega i bas nece npr. oprat zube, unatoc mojim argumentima i uvjeravanjima, onda viknem i time je stvar rijesena. Od tri mame za koje dobro znam kako hendlaju djecu, sam ja najtisa, pa sam mislila da sam ok
eh, kad bi se samopouzdanje moglo izgraditi pričama za laku noć...gdje bi nam svima bio kraj
gle, priključiti se nekoj skupini i nije baš lako. jel ti bez beda priđeš skupini koja se pozna i započneš razgovor? ja ne.
a jel ide u vrtić?
to se dešava u vrtiću ili, ne znam, u parku?
ako je u parku, osobno, ja bih joj pomogla u tim situacijama koje spominješ u uvodnom postu. ne zna ih još sama hendlati, mala je.
ne bih gledala na tu njenu osobinu kao na neki nedostatak koji treba ispraviti pa moramo raditi na tome.
kakve isprike
Debeli potpis.eh, kad bi se samopouzdanje moglo izgraditi pričama za laku noć...gdje bi nam svima bio kraj
gle, priključiti se nekoj skupini i nije baš lako. jel ti bez beda priđeš skupini koja se pozna i započneš razgovor? ja ne.
a jel ide u vrtić?
to se dešava u vrtiću ili, ne znam, u parku?
ako je u parku, osobno, ja bih joj pomogla u tim situacijama koje spominješ u uvodnom postu. ne zna ih još sama hendlati, mala je.
ne bih gledala na tu njenu osobinu kao na neki nedostatak koji treba ispraviti pa moramo raditi na tome.
S druge strane - jedino što možemo napraviti za djetetovo samopouzdanje je IZGRADITI SVOJE samopouzdanje kao osobe i roditelja, da dijete ima odgovarajući uzor. Jednostavno, to znači živjeti kao da si bolji nego što misliš da jesi. I to djeluje. Ali traje. Živjeti onako kakav misliš da čovjek treba biti.
Peterlin, potpuno si u pravu, ovo je pravi biser životne mudrosti.
Ono što sam primjetila je da živući tako zbilja i postaješ takav, mijenjaš se i postavljaš sebi nove standarde. I ono staro ti više nije dobro.
U situacijama u parku, dodjem do nje i pitam ju jel bi se i ona igrala. Ona kaze da i ja joj kazem sto da pita...Da, trebala bi ja pitati umjesto nje. Ajde, bar me tjesi sto sam je dosada Po Tom pitanju relativno rijetko ostavila na cjedilu, jer je uvijek necakinja s njom, pa ima zamjenu. Ne znam tko je spomenuo nedostatke...Ne trazim nedostatke, vec nacine da joj pomognem da bude jaka mala curica. Peterlin, dobra mudrost!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom