Puno vam hvala na podršci
Ja se trudim misliti pozitivno i vjerujem, moram vjerovati jer ću inače poluditi da je s mojim zlatom sve ok.

Ipak, svaki mi se dan do poroda sad čini kao godina, doslovno brojim sate, a ima ih još puno.
Naručena sam 02.09 tek na pregled i tako bih voljela da moje sunce dođe prije toga - puno, puno, puno me manje strah samog poroda (kad ću se konačno i uvjeriti da je sve ok) nego još jedne kontrole (na kojoj mi opet nitko ništa konkretno neće reći, nego će me samo dodatno splašiti.

Jučer sam satima proučavala slike s 3D uzv-a, ne znam, znam da sam luda, ali htjela sam sama sebi potvrditi da je s njim sve ok, da je zdrav, da nema nikakvih anomalija....

Samu sebe uvjeravam da sam super, ali hm... jako mi je ovo stresno sad pred sam kraj, bar dva put na dan me primi napadaj panike pa cmizdrim dok me niko ne vidi...
Možda pretjerujem, ali skroz me to sad pogodilo, ne mogu si pomoći...