bok, imam chronovu i zbog lijekova sam trenutno morala prestati dojiti.
ne dojim već ( namjerno nisam htjela zapamtiti datum) ali mislim da je cca 3 tjedna. za sad se ne brinem za sebe, više me brinu moja dječica budući da 1:3 postoji šansa da i oni dobiju chrona. htjela bih im povećati te šanse i mislim da je rješenje u hrani i dojenju.
par mjeseci prije ustanovljene dijagnoze polako sam pokušavala promijeniti našu prehranu.
Valjda je to bila moja majčinska intuicija. U kolačima sam polako smanjivala količinu šećera i počela koristiti smeđi š., med ili javorov sirup. Pokušavala sam starijem sinu umanjiti količinu poli salame, paštetica itd ali ne baš jako uspješno. Kao i ja, on se najviše najede nečeg konkretnog, slanog. nemam baš previše inspiracije za takve zdrave recepte, pa bih molila neke prijedloge.
sad kad sam trenutno doma, pokušavam uvesti žitarice s medom i orašastim plodovima ( npr. kuhani proso, palentu s jogurtom..), zdrave mueslije, mlijeko mu ne dajem za večeru.
maleni ima 9 mjeseci i tata mu je par puta dao kašice s glutenom s 8 mjeseci. budući da alergija na gluten izaziva neke upalne procese na tankom crijevu( po meni slično kao i chronova) možda bi mu trebala skroz izbaciti taj gluten - ako to uopće ima veze? maleni nije imao nikakve na oko vidljive reakcije na gluten.
maleni troši adaptirano 2x dnevno , žitarice bez glutena, ribu, alge, meso, voće i povrće, kuhano i svježe te povremeno kad sam ja u bolnici ili ne stignemo ništa skuhati pojede gotove kašice bez glutena.
pedijatrica je za sad neutralna u stilu: trebalo bi, pa vidit ćemo, dajte prvo sebe sredite itd...
da li netko ima neko slično iskustvo ili nutricionističkog znanja ili ...?
MM se ne slaže s tim da npr. skroz izbacimo sve s konzervansom ili slatkiše, jer smatra da bi ga na taj način izolirali u vrtiću i društu( kao: ja to ne smijem jesti! i onda gleda kako drugi tamane slatkiše ili omiljenu salamu) ali ako pedijatrica kaže da bi ipak tako trebalo, naravno da će me podržati. ja mislim da nema smisla čekati da se moja situacija unormali, što prije krenemo s promjenama, veće su šanse da bude bolje.
recimo stariji do prije 2 mjeseca nije nikad jeo žvaku. objasnili smo mu da to nije zdravo , da se brinemo za njega i zato je bolje da ne jede. mogu reći da nas je slušao i uopće nije imao želju za tim.
zato ja mislim da bi s našom upornošću, doslijednošću i prehranu uspjeli tako organizirati.
ali da li reći oštro ne slatkišima ili popustiti za rođendane ili posjete, zabraniti donošenje bakama, pašteticu zabraniti i u vrtiću, kako sve to?
budući da sam prije probala, moram imati konkretan plan za sve situacije, jer ako jednom popustiš, oni to iskoriste i sve ispočetka.
za sad nemam baš previše snage i živaca, ali znam da se moram prisliti.
sa starijim sinom moramo vježbati problematičan izgovor, muž ima problema sa koljenima, ja ne jedem već 20 dana konkretnu hranu( samo medicinski tekući kalorični nadomjestak) pa nemam snage i sad već stvarno slinim nad svakom hranom, moram se izdajati, imam bolove, ne mogu baš spavati...
navodno ću i nakon operacije dosta vremena morati još uvijek uzimati lijekove s kojima ne smijem dojiti, pa je pitanje kao će i taj dio završiti.
kaj vi velite?