Vrlo zanimljivo pitanje i točno je da o toj temi baš i nismo pisali. Jesmo nešto malo, ali ne dovoljno. Nisi napisala što zapravo tebe muči, vidiš li kakav problem kod svog dječaka, pa mogu pisati samo općenito i o svom djetetu.

Možda griješim, ali ja bih voljela da se diskusija o seksualnosti naše djece ne koncentrira oko pojma Edipovog kompleksa, jer mislim da su to zastarjeli koncepti. Bujanje superega, sublimacija seksualnosti, strah od kastracije, nedostatak identifikacije s istospolnim roditeljem, psihoze.. ne znam, ne razmišljam o svom djetetu kroz te pojmove. Vidim da se razvija na način koji ja mogu opisati kao normalan. On je šestogodišnjak, istražuje svoje tijelo, raspituje se o seksualnosti, zna kako djeca dolaze na svijet, pričali smo mu o ljubavi između muškarca i žene, ispitivao je pomalo i o našoj seksualnosti, mislim nas roditelja. Otvoreno razgovaramo s njim o seksualnosti, tijelu, osjećajima, uz neke granice koje se tiču našeg intimnog života. M. lako komunicira s djevojčicama, zna se s njima igrati. Više traži društvo dječaka, ali ima i prijateljice, zanima ga njihovo društvo i zna im se približiti. Više od ostalih sviđa mu se jedna curica iz vrtića, pa mi je čak rekao da je i zaljubljen. Sa mnom se mazi, još je uvijek više povezan sa mnom nego s tatom, ali se s njim povezuje sve više. Dakle, on je još punom parom u fazi latencije, kao što i treba biti u njegovoj dobi, a za vlastito tijelo i za seksualnost pokazuje zdrav interes. Da, možda je i to važno reći - nije izložen nikakvom pornografskom sadržaju, seksualizirajućem ponašanju odraslih, dakle, njegov seksualni razvoj nije ni na koji način remećen izvana. Uglavnom, vrlo sam zadovoljna kako se razvija na tom planu.

Off topic, htjela bih samo još nešto dodati o Edipu i Edipovom kompleksu. Freud u priči o Edipovom kompleksu preskače prvi dio mita o Edipu, negirajući tako činjenicu da je upravo Edip bio žrtva. Prvo je bio žrtva pokušaja čedomorstva nakon poroda, a potom napušten od roditelja. Laos i Jokasta su ga napustili i prepustili smrti, a spasili su ga i posvojili Polib i Meropa, ali mu nisu rekli da je posvojen i nisu mu rekli ništa o njegovom porijeklu. Kada kasnije Edip igrom slučaja ubija Laosa i ženi se Jokastom, on ne zna da su to njegovi biološki roditelji i nema prema njima nikakve sinovske osjećaje, jer takve osjećaje gaji prema posvojiteljima. Prema tome se tu uopće ne može govoriti o ocoubojstvu i incestu, kao što je to protumačio Freud, a još manje se može govoriti o nekakvoj krivnji djeteta zbog seksualnih fantazma prema majci i mržnji prema ocu, na čemu počiva Freudova teorija o osobama pogođenim Edipovim kompleksom i o obiteljima u kojima se to događa. Jadni Edip je zapravo žrtva nasilja svojih roditelja i pogreške svojih posvojitelja.