Znam da danas otvaram bed topike, ali baš me to zainteresialo.
Naime, čitala sam već dosta davno da u nekim zapadnim zemljama u slučaju dijagnoze mrtvog ploda u kasnijoj trudnoći čekaju po tjedan (čak i više) dana da tijelo samo odbaci plod, odnosno da porod počne spontano.
Znam da se u Hrvatskoj u takvin slučajevima odmah stave trudnicu na induciran porod i da su takvi porodi fizički i psihički izuzetno naporni.
Pa me to potaklo na pitanje da li se i kiretaže u ranijoj trudnoći nepotrebno forsiraju? Ne bi li se moglo pričekati da tijelo samo izbaci neuspjelu trudnoću? I koliko je uopće "sigurno" čekati? Znam da se naveliko govori o mogućnosti sepse, ali koliko je to stvarna opasnost.
Ja npr. znam nekoliko žena koje su otpuštene iz bolnice nakon poroda, ali su nakon 2-3 tjedna uz jače grčeve izbacile neku sluzavu grudastu krvavu masu. Ginekolog im je potvrdio da je to ostatak posteljice. Kako to da nisu dobile sepsu, nego je to tijelo samo izbacilo? A znam i žene koje su drugi dan po poodu dobile sepsu. Što je presudno za opasnost, odnosno za dobivanje ili nedobivanje sepse?