imas u treningu pasa nesto sto se zove metoda pozitivne motivacije, kad nagradjujes pozeljno ponasanja a ignoriras nepozeljno i preusmjeravas ga pozeljno
I onda meni kažeš da se bavim dresurom djeteta. Sori, ali djeca nisu psi. Kada smo kod toga, a kako da odučim psa od kopanja po travnjaku?
Evo konkretnog primjera neslaganja: Subota podvećer, gledamo TV, igramo se razgovaramo. Maloj padne na pamet da bi ona gledala crtić na ompjuteru i automatski pali komp. LJutimo se i MM i ja jer nije pitala smije li ga upaliti i ona stisne gumb i komp se gasi, na potpuno neispravan način nakon što smo djetetu objasnili već puno puta da se tako komp. ne smije gasiti. Ja kažem sada nema crtića jer nas ne slušaš. Ona se okrene tati: mogu gledati crtić?. On što je mama rekla. Mir punu minutu, a zatim opet tata mogu gledati crtić?. Ne, pa min. mira pa opet i opet jer zna da će nakon veoma kratkog vremena popustiti. Meni se cijelo to vrijeme nije obračala u vezi crtića, već smo normalno razgovarale i igrale se, jer zna da kada ja nešto kažem da tako i bude, dok tata uopče nije karakter i prije ili kasnije će popustiti. Naravno da je na kraju popustio i stavio joj crtić jer više nije mogao odoljeti tom moljakanju u kojem je ona bar 30 puta ponovila rečenicu:tata mogu gledati crtić?.