Neću komentirati tko je u pravu, a tko u krivu. Ono što je pomagalo MM i meni u dogovoru vezanim za odgoj su pravila. Znači, mi se i ne moramo do kraja složiti oko svega, ali smo dogovorili pravila koja su nam bitna i koja poštujemo. Primjer, ako MM nešto raspravlja sa malim (bio u pravu ili ne), ne mješam se i ne zauzimam ničiju stranu. Kad rasprava završi sigurno ću MM-u reći svoje mišljenje, ali ne pred djetetom. Ako sam ja nešto zabranila, on to poštuje. Da dijete ne čuje mi može reći da sam progriješila i ako i ja to uvidim, nađemo modus da ispravim eventualnu nepravdu, a da to ne bude rušenje autoriteta ili nešto sl.
Ono što sam također primjetila je da su nam razmimoilaženja u odgoju puno veća ako imamo svađu ili neku krizu u našem braku, a koja nema nikakve veza sa djetetom.