I ja imam sličan problem kao i zibba.
Moj trogodišnjak je u jako prkosnoj fazi (barem se nadam da je to samo faza). Na primjer - u dučanu stojimo u redu i on liže kolica, ja mu kažem da to ne radi, ali on i dalje liže prljava kolica, nakon nekoliko opomena iz kolica vadim kinder jaje i govorim mu da ću to vratiti na što on počne urlati. Mali se okrene mome suprugu koji ga smiruje i govori mu da to nesmije raditi, vraća kinder jaje u kolica, meni prigovara jer sam mu to uzela i to tako da mali to čuje. I na kraju moj sin se na mene počinje derati da će si tražiti drugu mamu, da mene nevoli, i da neka se maknem...
To se događa svaki puta kad ja djetetu nešto prigovotim. Neki dan me počeo udarati s igračkom, i nakon nekoliko opomena, ja mu uzmem igračku, mali plače, ide tati koji ga odmah nosi, tješi, ja mu govorim da me udarao (što nije prvi puta, u zadnje vrijeme je postao takav prema svima), da sam mu uzela igračku i da zbog toga plače, ali suprug ga tješi, govori mu da mesmije nikoga tući i daje mu crtić s riječima: "a gle šta ti je tata kupio".
Kad sam pokušala razgovarati - samo pokušala jer nisam uspjela, rekao je "pa da ga bacim kad mi dođe i hoće da ga nosim i plače". ja mu kažem - "netrebaš ga baciti, jednostavno mu lijepo reci da me nije smio udarati - ni mene ni nikoga drugoga i da ga nebudeš nosio, jer ovakvim ponašanjem si mu pokazao da je u redu što me je udarao, i još mu daješ novi ctrić kao nagradu" a on kaže da nemože podnjeti kad mali plače, i da si nemože pomoći. Inaće on dosta malo vremena provodi doma, ali kad je doma, sve što ja postignem s djetetom on upropasti.
Ja s malim idem često svuda - vodim ga u maximir, u zološli vrt, u kino, kazalište, u lunapark, u park. i on to jako voli, i nikad nemam nikakvih problema s njime. Svaki vikend nekuda idemo, a često i u tjednu.
Kod kuće mu čitam, slikamo, kad kuham ako želi pomoći dam mu njegov nožić i posudice i povrće pa zajedno kuhamo, a često se i sam zaigra dok ja nešto radim po kući. Kad smo sami u glavnom me posluša, a ako je prkosan to riješim bez puno problema, i dalje je sve u redu. Ali kad su prisutni tata ili svekrva - to je raspašoj - pljuje, udara nas, penje se po namještaju, baca igračke, prkosi....... Ako ga ja opomenem, ili mu uzmem igračku on odmah trči po utjehu kod bake ili tate koji ga odmah grle i tješe, tako da u zadnje vrijeme se u glvnom maknem i pravim se da ništa ne vidim.
U vrtiću je dobar, tete kažu da je jako inteligentan, voli djecu, sudjeluje u svim aktivnostima, ali u zadnje vrijeme je postao prkosan. Neki dan je htio spavati u čizmama, malo se durio i na kraju poslušao tete. Tako i doma radi, ima neku svoju ideju, i ako sam s njime sama ja to s njime riješim, ali ako su i ostali prisutni, to je natezanje po sat vremena uz plač i nervozu.Svekrva ne živi s nama, ali čim čuje da smo doma odmah se nacrta k nama, "da čuva maloga". Muž je htio da ona ide s nama ove godine na more - da čuva maloga, ali sam nekeko uspjela odgovoriti ga od toga. Rekla sam mu da mi nitko netreba čuvati dijete na moru, ionako s posla dolazim oko 5 -6 sati i premalo sam s njime.
No ovo je stvarno predugačak tekst, ali već sam očajna. Neznam šta da radim. S njima se nemogu dogovoriti, ni razgovarati, odmah se vrijeđaju, i rade po svome, a mali je sve više i više razmažen i prkosan, jer kad ja nešta kažem ne, tata i baka kažu da.
Kad je bolestan, kad mu dajem ljek (kapam nos...) oni izađu van iz kuće jer to nemogu slušati..........
Više neznam što da radim!!!!!!!!!!!!!!!!