uvijek sam se pitala (gledajući svoje prijatelje i njihov odnos prema djeci, te involviranost baka, deda i drugih u odgoj u smislu 'miniranja' roditelja i beskrajne tolerancije prema djetetu), kako očekivati od djeteta da bude poslušno i da razumije neke stvari, kad mu se stalno nameću dvostruki (ili višestruki) kriteriji???? mislim, da li oni zaista vjeruju da tako čine uslugu djetetu ili samo žele olakšati sebi (ono, ne mogu ga/je slušati da plače, i slična otrcana opravdanja)? sada i sama imam dijete, i mislim da, bez obzira na sve naše različitosti u stavovima, mišljenjima i metodama, roditelji moraju biti kompaktni i dosljedni pred djetetom u smislu odgojne uloge, a nesuglasice i razilaženja u mišljenju rješavati nasamo. pa, ipak se radi o bračnim partnerima i roditeljima, koji bi trebali imati isti cilj, a to je odgojiti zdravo, sretno, odgovorno (...) dijete!!!